Xe-xe, kladimo se da vam je prva pomisao bila na nestašnog šlager-pjevača po kruzera, omalenog susjeda deda Silvija, koji je kasnije kopi-pejstovao, uzdigao i patentirao roštiljanje sa brodova na državni nivo u svojim privatnim vilama. 

Ipak ne; ovog puta ćemo se, imeđu ostalog, pozabaviti analizom biznis plana koji je Konzorcijum kodnog naziva Explorer (čine ga dvije firme: Explorer doo Kolašin i Uživaj u prirodi doo Cetinje) poslao u sklopu tenderske dokumentacije za zakup destinacija u Nacionalnim parkovima Durmitor i Biogradska gora. Zaključićete i sami razumjeti kako firme iz centralnih i sjevernih regiona divne nam domovine, lijepo sarađuju i kad hoće mogu napraviti suludi plan da nešto čačkaju oko Nacionalnih parkova. Istovremeno, sasvim izgledno su platili nekoga da im pripremi biznis planove u kojima su, kako ćete pročitat’, napravili elementarne greške u obračunima investicija, rashoda, plata… Ma nema đe nisu pogriješili, vajni drugari obrađivači biznis plana koji je usvojila Vlada ljeta gospodnjeg 2018. godine.

.

.

150% Explorer, 50% Uživaj u prirodi

Uh, kako ovaj podnaslov puca od energije; sve neki procenti, uživancija, kiseonik, priroda i istraživanje. Liči li vam ovaj naslov pomalo na reklamu za neko brzo energetsko piće ili pak podsjeća na opasnost kojom se izlažemo kada dinstamo zdravi ručka od rukole i kelja uz uredno poslužen čaj od nane?

Sad bez šale – od mogućih 200% članova Konzorcijuma (dvije firme imaju po maksimalnih 100% osnivačkog uloga, xexe) koji je pobijedio na tenderu za zakup dijela nepokretnosti i objekata privremenog karaktera u Nacionalnim parkovima Durmitor i Biogradska gora, ČAK 150% čini kompanija Explorer doo iz Kolašina. Elem, jedan od članova Konzoricijuma je kompanija Explorer doo Kolašin dok je drug član Konzorcijuma kompanija sasvim sjajnog naziva “Uživaj u prirodi” doo Cetinje u kojoj , gle čuda, Explorer doo Kolašin ima 50% vlasništva. 

.

.

Vlasnik druge polovine kompanije “Uživaj u prirodi” (ili jedne četvrtine konzorcijuma koji je uzeo tri lokacije u dva Nacionalna parka – kako su kul brojevi kad se ovako poređaju, priznajte, xexe) je lik koji ima isto i prezime kao lik koji je suvlasnik 30% u kompanija Adria destination management company doo iz Budve (xexe).

.

.

Ne bi to bilo ništa čudno da, prema podacima iz biznis plana, ova kompanija zapravo nije jedna jedina kompanija iz Crne Gore sa kojom konzorcijum Explorer, koji će da upravlja sa tri top lokacije u dva nacioanalna parka na sjeveru Crne Gore, ima potpisan ugovor o saradnji i prodaji koji “garantuje najveću moguću popunjenost kapaciteta i iskorištenost potencijala”.

.

.

Još čudnije je da je drugi suvlasnik 30% kompanije Adria destination management company doo iz Budve, zapravo potpredsjednik Crnogorske, političke  partije koja se ovih dana laganim šetanjam valjda zalaže za drugačiju Crnu Goru i koji će nas, sve su prilike, spasiti slanja turista u, je li, (ne)devastirane Nacionalne parkove na sjeveru nam države. 

Iskreno nas apsolutno ne zanima ko je u kojoj političkoj partiji, ali eto da pomenemo ko će da puni kapacitete devastoranog Crnog jezera i uzima najmasniji procenat od čiste energije sa Durmitora.

Iako postavlja kontekst, sve je ovo totalno boring (dosadno) u odnosu na ono što slijedi 🙂

.

.

Početak Istraživačevog Uživanja u prirodi

Najmanji zajednički sadržalac gradova Podgorice, Žabljaka i Cetinje nije niko drugi do kompanija Explorer. Naime, ova firma već gazduje avanturističkim parkom u Glavnom gradu i to na jedinstvenoj lokaciji na brdu Gorica, uz koji se u neposrednoj blizini nalazi i kafić/restoran. Pogađate – i kafićem/restoranom gazduje Explorer. 

Ova se kombinacija izgleda pokazala masu uspješnom, pa se pitamo – kako su samo došli na ideju da se bave avanturizmom kojem dodaju lucidnu dozu opasnosti uredno serviranu kroz ispijanje kafe, čajeva, cedevite i limunade?

Putevi hedonističkog uživanja u Exporing avanturizmu sežu do Nacionalnog parka Lovćen, u kojem kompanija “Uživaj u prirodi” doo Cetinje, (u kojoj Explorer doo Kolašin ima 50% vlasništva, xexe), upravlja avanturističkim parkom u, pretpostavljate već šemu, Nacionalnom parku Lovćen. Navedimo i to da je kompanija Uživaj u prirodi tražila od Prijestonice Cetinje u 2017. izdavanje urbanistično-tehničkih uslova; ko zna što će još tamo sve da rade. Malo nam je prpa da neće poperit’  neki stometarski jarbol sa crnogorskom zastavom’, kao dokaz vrhunskog avansturstičkog rodoljublja.

.

Dodajmo ovom biznis šlageru i malo investitorskog Kinder buena: Explorer doo Kolašin je prije 2 godine pobijedio na tenderu koji je raspisala državna kompanija Turistički centar Durmitor za izradu tehničke dokumentacije Glavnog projekta i izgradnja privremenih objekta avanturističkog parka otvorenog tipa, na skijalištu „Savin kuk“ na Žabljaku, po principu “projektuj i izgradi”. Vrijednost tendera: 144.997,93 eura sa pdv-om, Naravno, niko ne spori da Explorer ne može da učestvuje na tenderima, ali je pomalo čudno da se bez njih ništa ne može uraditi na temu avanturizma u Crnoj Gori.  Ili nije.

.

.

Malo im je sve ovo pobrojano (naravno pored osnove djelatnosti, ali nećemo sad o tome), pa bi da završe ultimativni posao: lagano poklapanje još dva Nacionalna parka, Durmitor i Biogradsku goru sa MONOPOLOM nad kompletnom (avan)turističkom ponudom! Kakva ideja, kakva strategija! I kako preloša egzekucija biznis ideje.

Što je sljedeće, pitamo se? Da se Exploreru da ekskluziva da samo oni mogu da upravljaju Skadarskim jezerom? Ili da se ultra-sposobni menadžment Explorera klonira i instalira u sve pore društva koje imaju dodira sa prirodom. Ili oni već imaju monopol na Uživanje u prirodi, dodaćemo i u društvu?

.

.

Solidno-budalasto-sročen biznis plan (SBS BP)

Ok, kad smo napravili malo drugačiji uvod u biznis temu, red je da ukupno zabudalimo i pozabavimo se biznis planom koji je uredno postavljen na sajtu Vlade tokom ljeta prošle godine.

Napominjemo da smo radili samo analizu biznis plana za zakup dijela nepokretnosti i objekata privremenog karaktera u svojini Crne Gore i lokacija za postavljanje privremenih objekata u Nacionalnom parku „Durmitor“ u opštini Žabljak. Pored ovog biznis plana, postoje još dva: jedan za Radovan luku i drugi za Biogradsku goru. Oba su slično urađena kao i prvi, koji danas amputiramo.

Prvo da konstatujemo: na prvu loptu, biznis plan ima prilično OK strukturu. Iako smo pisali investitoru prošle godine na temu neadekvatno urađenog biznis plana, ništa se nije promijenilo; naprotiv. Gotovo svi podaci su tu (xexe, nisu, ali dobro); ipak, brojne greške i nelogičnosti su toliko očigledne, da smo morali da upalimo interni crveni meteo alarm revizije biznis planova.

Krenimo redom u ovu suludu trku sa unaprijed izgubljenim vremenom!

.

.

Karirani rezime sljezove boje

Kao i svi dobri domaćini (valjda), red je da vas ponudimo sa malo ljuto-slane rekapitulacije ovog projekta kojim će Konzorcijum da monopolistički dominira nad prirodom narednih 10 godina:

1. Prihodi: 17.069.008 eura

2. Neto profit: 3.324.641 eura

3. Investicija:1.317.000 miliona eura

Ova kratka informacija dovoljno pokazuje kako će jedan Konzorcijum, koji čine dvije kompanije, 150% u vlasništvu kompanije Explorer doo Kolašin, u narednih 10 godina laganice da ubere naivno čistih 3,32 miliona eura (i to još ako uključimo amortizaciju, a ako je isključimo preko 5 miliončića eurića), pri čemu će investirati maksimalnih 1,32 miliona eura. Zamisli, investiraš 1,3 a zaradiš 3,32 miliona eura; ostane ti čisto 2 miliona eura!

.

Ali to nije sve! Pod punom turističkom i avanturističkom odgvorornošću tvrdimo da je iznos profita DRASTIČNO potcijenjen zbog (ne)svjesnog snižavanja profita od djelatnosti koje Konzorcijum NE DIJELI sa državom Crnom Gorom. O tome malo više u kasnijim preciznim analizama.

Dodatno, profit je DRASTIČNO umanjen i zbog ogromnog rasta broj posjetilaca u NP Durmitor a što nije aplicirano u projekcijama biznis plana; sa jedne strane imamo enormni rast broja  posjetilaca u Nacionalnim parkovima (oko 25% godišnje u periodu 2012-2017 godina), dok se u biznis planu navodi da će rast prihoda i rashoda iznositi samo 5% godišnje počev od četvrte godine pa sve do 10 godine.

Za kraj ovog uvoda, kontatujemo da je priloženi biznis plan pun grešaka, elementarno nelogičan u brojnim kalkulacijama i (ne)svjesno dovodi do teške finansijske zablude državu Crnu Goru.

Ok, dosta smaranja i političke korektnosti; neka analiza počne!

.

.

Greška do greške, greškica

1. Počinjemo lagano, da vas ne zamaramo: naime, u tekstualnom dijelu biznis plana, jasno se navodi da se planira izgradnja bazena za pijaću vodu:

.

Brojevi ne prate ovu investicionu priču – evo i specifikacije ulaganja sa brojevima:

.

.

Kao što vidite, iako su napisali da će izgraditi bazen za pijaću vodu sa pumpama, u ciframa niđe nisu naveli da planiraju izgradnju bazena sa pumpama za pijaću vodu niti koliko one koštaju.

Zamislite objekat sa 4 ili 5 zvjezdica koji, prema ciframa (ne i slovima!) iz biznis plana, nema vodu. Ko zna, možda Konzorcijum ponudi gostima Istraživačko Uživanje u prirodi kroz nudističko umivanje u Crnom Jezeru, praćeno ekološki osviješćenim bidonima renewable kišnice.

Xexe, znamo da je ovo malo sporiji početak, ali ne bismo odmah da vas bombardujemo teškim pričama.

.

2.  Konzorcijum će izgradnju avanturističkog parka odraditi sam sa sobom, jer tako piše u Analizi tržišta nabavke.

.

Podsjetimo, vlasnik 50% kompanije “Uživaj u prirodi” je kompanija Explorer iz Kolašina. Obje ove kompanije su članice Konzorcijuma koje hoće da zakupe ovaj lokalitet. Mada, postavljamo pitanje zašto park radi kompanija “Uživaj u prirodi” kada je tender za izgradnju avanturističkog parka, dakle sličnog ovome, na Savinom kuku dobila i sprovela  kompanija Explorer?!

.

3. Ne znamo ko je pisao ovaj biznis plan, ali znamo sljedeće: ti likovi ne umiju da pomnože dva broja. Pogledajte ovu tabelu ispod? 

.

.

Predlažemo obrađivačima biznis plana da se vrate u peti osnovne (reformisane, naravno) i malo ponove tablicu množenja. Valjaće im za nove biznis pobjede.

.

4.  Xexe, totalno moramo konstatovati da ovi ljudi ne umiju da izbroje ni mjesece u godini. Prema biznis planu, van sezone imamo 7 mjeseci – oktobar, novembar, decembar, januar, februar, mart i april. Istovremeno, u tabeli oni mjesečne plate van sezone množe sa 5 mjeseci?! Na ovaj način, (ne)svjesno snižavaju troškove plata zbog čega, po ovom planu, država može biti uskraćena za poreze i doprinose. Da ih malo podsjetimo – utaja poreza i doprinosa je krivično djelo.

.

.

5. Idemo dalje u kasapljenje osnovnih računskih operacija. Ljudi koji su pisali ovaj biznis plan, pored toga što ne umiju da množe niti da broje mjesece u godini, ne umiju ni da saberu tri broja! Elem, ako pogledate sliku ispod, primijetićete da u konačnom zbiru u lijevoj koloni fali 80.000 eura nematerijalnih ulaganja; 1.040.000 + 277.000 + 80.000 iznosi 1.397.000 a ne 1.317.000! U praksi ovo znači da sve naredne kalkulacije koje se izvode jednostavno nijesu tačne, pa možemo ođe stati sa analizom.

Ali nećemo, xexe; oćemo malo da Uživamo u prirodi, xexe.

.

.

6. Ako još jednom pogledate prethodnu sliku, vidjećete da se preko 92% projekta finansira iz kredita a svega 8% (i to obrtnih sredstava) se finansira iz sopstvenih izvora. Kada ovaj biznis plan pošalju banci ili IRF-u, prvo što će im u finansijskikoj instituciji reći je sljedeće: sopstveno učešće mora biti makar 20% od ukupne investicije. Dakle, ovaj biznis plan je, za potrebe obezbjeđivanja kredita, putpuno beskoristan. 

Da li da stajemo ili da idemo dalje? Da li bi vi odustali od partije fudbala nakon  lijenog izležavanja koje je oplemenjeno sa par tamnih piva? Naravno da ne bi, pa nećemo ni mi, jer hoćemo Istraživački da Uživamo u prirodi, xexe.

.

7. Sasvim sigurno se članovi Konzorcijuma nisu nadali da će ih obrađivač biznis plana – ćerati u minus. Ne znamo koliko su im platili za to, ali priznajemo da nije poslovno lijepo niti vaspitano da ljude koji bi da zarade milionsku crkavicu ćeraju u minus.

.

.

Naime, obrađivač biznis plana je predvidio da će gosti godišnje popit 5 ‘iljada (ili tisuća jer neko to voli vruće) flaša vina, što i nije sporno. Sporna je nabavna vrijednost toga vina (sljedeća slika) koja iznosi 15 eura! Aj dobro, možda će i kupovat skupo vino, ali to znači da će ga prodati malo skuplje, zar ne? Wronggggg (za one koji ne barataju engleskim – Pogrešnoooo)! Prema biznis planu, Konzorcijum će vino koje kupuje po 15 eura, prodavati po cijelih 12 eura i to sa pdv-om, dok je cijena bez pdv-a oko 10 eura. To vam, dragi naši poletarci i poletarkinje, znači da će na vinu da gube 5 eura ili makar 30% profita. Da li su možda dobre vile Durmitora uradile svoje ili je u pitanju nešto sasim treće?

.

.

Sve su prilike da se obrađivač biznis plana, vjerovatno zanešen snažnom inspiracijom  nakon muvanja Teletabisa, zakopipejstovao u trošku nabavke, pa bi trebao da stavi da je trošak nabavke boce vina od 0,75 litara realnih 3 eura ili cijelih 12 eura manje nego u biznis planu. Ali šta to u krajnjoj matematici znači? Obrađivač biznis plana je precijenio rashode za 12 eura; kada to 5.000 boca dobijamo da su poslovni rashodi zapravo manji 60.000 eura godišnje. Pomnožimo li 60.000 eura sa 9 godina, koliko traje koncesija nakon sprovedene investicije, dobijamo da su rashodi manji za 540.000 eura. Prvim zakonom fizike, kada su rashodi manji onda je, logično, profit veći, zar ne? A država ubira porez na dobit koji iznosi 9%. Ovom greškom, obrađivač biznis plana je napravio potencijalnu štetu državnom budžetu od 48.600 eura, koliko iznosi 9% od 540.000 eura.

.

8. Inače, podjela profita je toliko zanimljiva da joj možemo nadjenuti nadimak “Đole je moj drug”. Naime, u Javnom pozivu jasno stoji stavka: ”Da ponudi podjelu profita u odnosu ne manjem od 40:60 (40% u korist Zakupodavca/ 60% u korist Zakupca), a koji će Zakupac ostvariti po osnovu poslovanja objekta koji je predmet tendera (restorana na katastarskoj parceli 2234/2 KO Žabljak I) i koji će se obračunavati za svaku pojedinačnu godinu trajanja zakupa.”

.

.

Đavo je u detaljima ali mi imalo lupu (mikrokozmu) za takve đavole. Čitajte dobro, ovo ćemo napisati samo jedan put: prema Ugovoru o zakupu, profit se dijeli SAMO od restorana a ne i od terasa čija površina iznosi 250m2! Naravno, u Ugovoru o zakupu niđe nema pomena o podjeli profita sa državom od ostalih djelatnosti (Eco lodge, dječija igraonica, bicikla, krplje, čamci, kanui, kajaci, avanturistički park). Od svega toga, država neće viđet ni centa! Ili joj se možda ostavi bakšiš, ko li će ga znati.

.

9. Igranioca za đecu je nalik priči za malu đecu; šćeli su da nas ušuškaju laganim ritmom niskih prihoda. Obrađivač biznis plana je pretpostavio da će prihodi od igraonice tokom 8 mjeseci iznositi 1.500 eura mjesečno ili 50 eura dnevno i to uz cijenu ulaznice od 3 eura. Ovo znači da će se dnevno prodati 17 ulaznica za djecu; ako igraonica prosječno radi 8 sati, u igraonici će biti prisutno 2 đece na sat. 

.

.

Koliko je ovo smiješna kalkulacija, govori i podatak da površina igraonice iznosi 150 m2 ili po 75 m2 , što znači da će se svako dijete zapravo igrati samo sa sobom.

Ukupna investicija u igraonicu iznosi 15.000 eura dok je čisti godišnji prihod (čitaj profit jer nema zasposlenih za igraonicu) – 11.214 eura! I to ako se samo dvoje đece na sat igraju u ukupno 150m2. Kakav return on investment, čoče!

.

10. Prema podacima iz biznis plana, ovi likovi su planirali da od rentiranja kanua/čamaca naplate mjesečno 4.000 eura ili 133 eura na dan. Kako je planirao cijenu vožnje kanua/čamca na 20 eura za dva sata, to znači da će dnevno u prosjeku da rentira 7 kanua (133 eura dnevnog prihoda podijeljeno sa 20 eura koliko iznosi cijena rentiranja, daje nam 6,65 pa zaokružujemo na 7). Kako radni dan ima 8 sati, ovo znači da investitor-devastator planira reniranje dva čamca/kanua na sat, jer vožnja traje dva sata.

1. Restoran od 353 m2

2. Otvoreni šank 150m2

3. Površina terase 100 m2

Ukupno, to je 603 m2. Kako u restoranu mora biti prostor za kuhinju od 150m2, to nam daje ukupnu površinu od 450 m2 na kojima su, jelte, raspoređeni stolovi. Jedan sto sa 4 stolice prosječno zauzima 4m2, što nam daje 110 stolova ili 330 ljudi u punom kapacitetu (da stavimo da za jedan sto sjede tri osobe).

.

Ajmo u matematiku: recimo da terase i restoran rade samo tri mjeseca ili 90 dana. Ako podijelimo 60.000 kafa sa 90 dana, dobijamo da se dnevno prosječno posrče 666 kafa. Broj radnih sati u jednom danu je 12, pa dolazimo do cifre da po satu treba da posluže 56 kafa na ukupno 110 stolova za kojima sjedi 330 ljudi. Ili svaki šesti gost da pije kafu, što je smiješno malo.

A zamislite da sad ovaj broj apliciramo na 365 dana umjesto na 90. Naravno, terase neće raditi tokom cijele godine, biće i kišnih dana kada će manje ljudi sjedjeti terasi. Ono što želimo naglasiti da je kristalno jasno da je obračun posluženih 60.000 kafa godišnje, koji je predviđen biznis planom, premiješno nizak što govori da su prihod a samim tim i profit drastično potcijenjeni. 

Inače, marža na kafu je ogromna: nabavlja je po 0,10 eura za šolju, a prodaje po 1,24 eura bez pdv-a.  Mašala.

.

12. Posebna priča u ovom remek biznis nedjelu je amortizacija. Obrađivač biznis plana je naveo da je godišnja amortizacija (mimo prve godine dok se objekti ne izgrade) svake godine 274.890 eura što ukupno iznosi 2.531.410 eura za 10 godina. Ovo ne bi bilo ništa sporno da ukupna investcija u osnovna sredstva i opremu na koje se amortizacija obračunava iznosi 1.317 miliona eura ili tačno 1.214.410 miliona eura MANJE. U praksi ovo znači da je obrađivač plana obračunao veću amortizacijju na osnovna sredstva i opremu u iznosu od 1.214.410 eura. Kako je amortizacija odbitna stavka od profita, ovo znači da je profit zapravo trebao da bude veći za 1.214.410 eura. Opet, država je potencijalno oštećena za iznos poreza na dobit koji iznosi 9% od 1.214.410 eura ili 109.296 eura.

.

.

13.  U biznis planu ni u fusnotama ne postoji bilans stanja. Da li zbog toga što su ga jednostavno zaboravili  jer nisu popili pilulu protiv biznis Alchajmera ili nisu namjerno htjeli da ga ubace, baš nas briga. Ipak, bilo bi lijepo da vidimo što su planirali da rade sa teško zarađenim novcem; ostaćemo uskraćeni za javni spektakl raspodjele dividende.

.

14. Cijelih 75.000 eura iznosi stavka koja se zove Izrada projekta. Što je pisac htio da kaže ne znamo, možda se ovolika količina parica zaista odnosi na izradu biznis plana (znamo da čuveni CEED Consulting i povezana ekipica pali naduvane fakturne klempe po ušima unaprijed dogovorenim investitorima po sličnom principu, sjetite se između ostalih Abu Dabi kredita). A možda se radi o izradi Glavnog projekta, ko zna. Ipak, pogledasmo cijene izrade Glavnih projekata koji se rade u Crnoj Gori. Tako na primjer, za izradu Glavnog projekta za izgradnju sportske sale u NIkšiću površine 1000 m2, koja treba da se uradi po standardima FIBA, naručilac je predvidio cijenu od 15.000 eura. Malko je složenije odraditi Glavni projekat za sportsku salu nego za par objekata u šumi, priznaćete. No da ne dajemo ideju Exploreru da slučajno ne postavi crveni košarkaški teren pored avanturističkog parka, pušti, pušti.

.

.

Biće jako zanimljivo podaci ako ovaj projekat krene; pa kad dostave izvještaj o praćenju projekta, da vidimo ko je uzeo 75.000 eura za Izradu projekta i na što se to sve odnosilo.

.

15. Kada govorimo o neto sadašnjoj vrijednosti, obrađivač plana je koristio diskontu stopu od 20%, jer je to “u skladu sa zahtjevima tenderske dokumentacije”.

.

.

Prilično je čudno (a do sada nijesmo niđe viđeli da se u tenderskoj dokumenaciji propisuje visina diskontne stope) da je postavljena ovako neuobičajeno visoka diskontna stopa, te smo stoga odlučili da pročitamo i tendersku dokumentaciju. Elem, kako smo mogli i pretpostaviti, nema pomene od visine diskontne stope. To jest, obrađivači biznis plana LAŽUCKAJU investitora, Vladu ali i sami sebe, što je najgore. Dobro, malo lažu i nas, ali to nema veze; nismo zlopamtila.

Zašto su stavili diskontnu stopu na 20%, pitate se sigurno? I što je sad pa diskontna stopa? Ukratko što treba da vas zanima – što je diskontna stopa veća, neto sadašnja vrijednost je manja i obratno; ođe je nekome bilo u interesu da prikaže da ovaj projekat baš i nije nevjerovatno profitabilan. Koristeći stopu od 20%, neto sadašnja vrijednosti iznosi 1.244.022 eura. Kako je kamatna stopa po kojoj je planiran kredit iznosila 5%, neto sadašnja vrijednost projekta kada apliciramo tu stopu iznosi 3,2 miliona eura što je preko za 1,8 miliona više od početne investicije.

.

16. Dajte da konačno uheftamo i finalni ekser u ovu blasfemiju od simpa biznis plana i to možda najdrastičnijim podatkom: prema podacima iz biznis plana, broj posjetilaca u NP Durmitor se u proteklih 6 godina povećao preko dva puta, dok su u tom istom biznis planu predvidjeli da će prihodi i rashodi rasti na sljedeći način: “Od četvrte godine je planiran proporcionalni rast prihoda i troškova od 5%, što je značajno manje od prosječnog godišnjeg rasta turističke privrede i broja gostiju u Crnoj Gori u poslednjih 10 godina, uz pesimistički metod rasta.” Zamislite krajnji stadijum istraživačkog-uživalačkog-u-prirodi- ludila – vi povećavate prihode i rashode po 5% godišnje a posjeta lokaciji kojom upravljate raste 15%, dakle skoro tri puta više.

.

.

Sve opisano jasno govori da su profiti od svih sadržaja ovog projekta drastično potcijenjeni i da će ukupan profit biti mnogo, mnogo veći od onog koji piše u biznis planu. Sasvim opravdano sumnjamo da je obrađivač biznis plana namjerno smanjio prihode za segmente koje država neće ubirati dobit na bazi raspodjele profita, kako bi se projekat učinio manje profitabilnim, zbog čega će država dobiti manje novca kroz simboličnu zakupninu.

.

.

Za kraj, topla proljećna preporuka

Prema Ugovoru o zakupu, isti se može raskinuti ukoliko “Zakupac je povrijedio bilo koju drugu obavezu iz ovog Ugovora i takvu povredu nije otklonio u roku od 60 dana posle pisanog upozorenja od Zakupodavca o povredi”.

Kako sastavni dio Ugovora o zakupu “Prilog 2 – Investicioni plan – Dio A Biznis plan – Dio B Investicioni program”, sadrži podatke koji su netačni zbog čega može da se uzrokuje štetu po državni budžet zbog utaje poreza, predlažemo da se, za početak, napravi pisano upozorenje o povredi Ugovora o zakupu, pa da Konzorcijum ispravi biznis plan. 

A kada to urade, čekamo  ih sa novim činjenicama koje u ovom tekstu namjerno nijesmo otkrili, kako bi opet vratil na popravni i tako u krug. Dok se ne nauče pameti i dok se Ugovor o zakupu ne poništi.

.

Što se tiče modaliteta podjele prihoda, jedino pravično rješenje (makar po nama) je sljedeće:

1. od svakog izdatog računa, državi ide 30% prihoda

2. tih 30% se uplaćuje na poseban račun opštine Žabljak a njihova namjena je da se razvijaju turistički lokaliteti van Nacionalnog parka i to samo na teritoriji opštine Žabljak.

.

Dragi čitaoci, nadamo se da vam je jasno o čemu se ođe radi. Kome pak nije jasno, imamo samo jednu poruku:DALJE NEĆEŠ MOĆI, OZBILJNO!