Connect with us

Analize

Finansijska bunga bunga

Published

on

Xe-xe, kladimo se da vam je prva pomisao bila na nestašnog šlager-pjevača po kruzera, omalenog susjeda deda Silvija, koji je kasnije kopi-pejstovao, uzdigao i patentirao roštiljanje sa brodova na državni nivo u svojim privatnim vilama. 

Ipak ne; ovog puta ćemo se, imeđu ostalog, pozabaviti analizom biznis plana koji je Konzorcijum kodnog naziva Explorer (čine ga dvije firme: Explorer doo Kolašin i Uživaj u prirodi doo Cetinje) poslao u sklopu tenderske dokumentacije za zakup destinacija u Nacionalnim parkovima Durmitor i Biogradska gora. Zaključićete i sami razumjeti kako firme iz centralnih i sjevernih regiona divne nam domovine, lijepo sarađuju i kad hoće mogu napraviti suludi plan da nešto čačkaju oko Nacionalnih parkova. Istovremeno, sasvim izgledno su platili nekoga da im pripremi biznis planove u kojima su, kako ćete pročitat’, napravili elementarne greške u obračunima investicija, rashoda, plata… Ma nema đe nisu pogriješili, vajni drugari obrađivači biznis plana koji je usvojila Vlada ljeta gospodnjeg 2018. godine.

.

.

150% Explorer, 50% Uživaj u prirodi

Uh, kako ovaj podnaslov puca od energije; sve neki procenti, uživancija, kiseonik, priroda i istraživanje. Liči li vam ovaj naslov pomalo na reklamu za neko brzo energetsko piće ili pak podsjeća na opasnost kojom se izlažemo kada dinstamo zdravi ručka od rukole i kelja uz uredno poslužen čaj od nane?

Sad bez šale – od mogućih 200% članova Konzorcijuma (dvije firme imaju po maksimalnih 100% osnivačkog uloga, xexe) koji je pobijedio na tenderu za zakup dijela nepokretnosti i objekata privremenog karaktera u Nacionalnim parkovima Durmitor i Biogradska gora, ČAK 150% čini kompanija Explorer doo iz Kolašina. Elem, jedan od članova Konzoricijuma je kompanija Explorer doo Kolašin dok je drug član Konzorcijuma kompanija sasvim sjajnog naziva “Uživaj u prirodi” doo Cetinje u kojoj , gle čuda, Explorer doo Kolašin ima 50% vlasništva. 

.

.

Vlasnik druge polovine kompanije “Uživaj u prirodi” (ili jedne četvrtine konzorcijuma koji je uzeo tri lokacije u dva Nacionalna parka – kako su kul brojevi kad se ovako poređaju, priznajte, xexe) je lik koji ima isto i prezime kao lik koji je suvlasnik 30% u kompanija Adria destination management company doo iz Budve (xexe).

.

.

Ne bi to bilo ništa čudno da, prema podacima iz biznis plana, ova kompanija zapravo nije jedna jedina kompanija iz Crne Gore sa kojom konzorcijum Explorer, koji će da upravlja sa tri top lokacije u dva nacioanalna parka na sjeveru Crne Gore, ima potpisan ugovor o saradnji i prodaji koji “garantuje najveću moguću popunjenost kapaciteta i iskorištenost potencijala”.

.

.

Još čudnije je da je drugi suvlasnik 30% kompanije Adria destination management company doo iz Budve, zapravo potpredsjednik Crnogorske, političke  partije koja se ovih dana laganim šetanjam valjda zalaže za drugačiju Crnu Goru i koji će nas, sve su prilike, spasiti slanja turista u, je li, (ne)devastirane Nacionalne parkove na sjeveru nam države. 

Iskreno nas apsolutno ne zanima ko je u kojoj političkoj partiji, ali eto da pomenemo ko će da puni kapacitete devastoranog Crnog jezera i uzima najmasniji procenat od čiste energije sa Durmitora.

Iako postavlja kontekst, sve je ovo totalno boring (dosadno) u odnosu na ono što slijedi 🙂

.

.

Početak Istraživačevog Uživanja u prirodi

Najmanji zajednički sadržalac gradova Podgorice, Žabljaka i Cetinje nije niko drugi do kompanija Explorer. Naime, ova firma već gazduje avanturističkim parkom u Glavnom gradu i to na jedinstvenoj lokaciji na brdu Gorica, uz koji se u neposrednoj blizini nalazi i kafić/restoran. Pogađate – i kafićem/restoranom gazduje Explorer. 

Ova se kombinacija izgleda pokazala masu uspješnom, pa se pitamo – kako su samo došli na ideju da se bave avanturizmom kojem dodaju lucidnu dozu opasnosti uredno serviranu kroz ispijanje kafe, čajeva, cedevite i limunade?

Putevi hedonističkog uživanja u Exporing avanturizmu sežu do Nacionalnog parka Lovćen, u kojem kompanija “Uživaj u prirodi” doo Cetinje, (u kojoj Explorer doo Kolašin ima 50% vlasništva, xexe), upravlja avanturističkim parkom u, pretpostavljate već šemu, Nacionalnom parku Lovćen. Navedimo i to da je kompanija Uživaj u prirodi tražila od Prijestonice Cetinje u 2017. izdavanje urbanistično-tehničkih uslova; ko zna što će još tamo sve da rade. Malo nam je prpa da neće poperit’  neki stometarski jarbol sa crnogorskom zastavom’, kao dokaz vrhunskog avansturstičkog rodoljublja.

.

Dodajmo ovom biznis šlageru i malo investitorskog Kinder buena: Explorer doo Kolašin je prije 2 godine pobijedio na tenderu koji je raspisala državna kompanija Turistički centar Durmitor za izradu tehničke dokumentacije Glavnog projekta i izgradnja privremenih objekta avanturističkog parka otvorenog tipa, na skijalištu „Savin kuk“ na Žabljaku, po principu “projektuj i izgradi”. Vrijednost tendera: 144.997,93 eura sa pdv-om, Naravno, niko ne spori da Explorer ne može da učestvuje na tenderima, ali je pomalo čudno da se bez njih ništa ne može uraditi na temu avanturizma u Crnoj Gori.  Ili nije.

.

.

Malo im je sve ovo pobrojano (naravno pored osnove djelatnosti, ali nećemo sad o tome), pa bi da završe ultimativni posao: lagano poklapanje još dva Nacionalna parka, Durmitor i Biogradsku goru sa MONOPOLOM nad kompletnom (avan)turističkom ponudom! Kakva ideja, kakva strategija! I kako preloša egzekucija biznis ideje.

Što je sljedeće, pitamo se? Da se Exploreru da ekskluziva da samo oni mogu da upravljaju Skadarskim jezerom? Ili da se ultra-sposobni menadžment Explorera klonira i instalira u sve pore društva koje imaju dodira sa prirodom. Ili oni već imaju monopol na Uživanje u prirodi, dodaćemo i u društvu?

.

.

Solidno-budalasto-sročen biznis plan (SBS BP)

Ok, kad smo napravili malo drugačiji uvod u biznis temu, red je da ukupno zabudalimo i pozabavimo se biznis planom koji je uredno postavljen na sajtu Vlade tokom ljeta prošle godine.

Napominjemo da smo radili samo analizu biznis plana za zakup dijela nepokretnosti i objekata privremenog karaktera u svojini Crne Gore i lokacija za postavljanje privremenih objekata u Nacionalnom parku „Durmitor“ u opštini Žabljak. Pored ovog biznis plana, postoje još dva: jedan za Radovan luku i drugi za Biogradsku goru. Oba su slično urađena kao i prvi, koji danas amputiramo.

Prvo da konstatujemo: na prvu loptu, biznis plan ima prilično OK strukturu. Iako smo pisali investitoru prošle godine na temu neadekvatno urađenog biznis plana, ništa se nije promijenilo; naprotiv. Gotovo svi podaci su tu (xexe, nisu, ali dobro); ipak, brojne greške i nelogičnosti su toliko očigledne, da smo morali da upalimo interni crveni meteo alarm revizije biznis planova.

Krenimo redom u ovu suludu trku sa unaprijed izgubljenim vremenom!

.

.

Karirani rezime sljezove boje

Kao i svi dobri domaćini (valjda), red je da vas ponudimo sa malo ljuto-slane rekapitulacije ovog projekta kojim će Konzorcijum da monopolistički dominira nad prirodom narednih 10 godina:

1. Prihodi: 17.069.008 eura

2. Neto profit: 3.324.641 eura

3. Investicija:1.317.000 miliona eura

Ova kratka informacija dovoljno pokazuje kako će jedan Konzorcijum, koji čine dvije kompanije, 150% u vlasništvu kompanije Explorer doo Kolašin, u narednih 10 godina laganice da ubere naivno čistih 3,32 miliona eura (i to još ako uključimo amortizaciju, a ako je isključimo preko 5 miliončića eurića), pri čemu će investirati maksimalnih 1,32 miliona eura. Zamisli, investiraš 1,3 a zaradiš 3,32 miliona eura; ostane ti čisto 2 miliona eura!

.

Ali to nije sve! Pod punom turističkom i avanturističkom odgvorornošću tvrdimo da je iznos profita DRASTIČNO potcijenjen zbog (ne)svjesnog snižavanja profita od djelatnosti koje Konzorcijum NE DIJELI sa državom Crnom Gorom. O tome malo više u kasnijim preciznim analizama.

Dodatno, profit je DRASTIČNO umanjen i zbog ogromnog rasta broj posjetilaca u NP Durmitor a što nije aplicirano u projekcijama biznis plana; sa jedne strane imamo enormni rast broja  posjetilaca u Nacionalnim parkovima (oko 25% godišnje u periodu 2012-2017 godina), dok se u biznis planu navodi da će rast prihoda i rashoda iznositi samo 5% godišnje počev od četvrte godine pa sve do 10 godine.

Za kraj ovog uvoda, kontatujemo da je priloženi biznis plan pun grešaka, elementarno nelogičan u brojnim kalkulacijama i (ne)svjesno dovodi do teške finansijske zablude državu Crnu Goru.

Ok, dosta smaranja i političke korektnosti; neka analiza počne!

.

.

Greška do greške, greškica

1. Počinjemo lagano, da vas ne zamaramo: naime, u tekstualnom dijelu biznis plana, jasno se navodi da se planira izgradnja bazena za pijaću vodu:

.

Brojevi ne prate ovu investicionu priču – evo i specifikacije ulaganja sa brojevima:

.

.

Kao što vidite, iako su napisali da će izgraditi bazen za pijaću vodu sa pumpama, u ciframa niđe nisu naveli da planiraju izgradnju bazena sa pumpama za pijaću vodu niti koliko one koštaju.

Zamislite objekat sa 4 ili 5 zvjezdica koji, prema ciframa (ne i slovima!) iz biznis plana, nema vodu. Ko zna, možda Konzorcijum ponudi gostima Istraživačko Uživanje u prirodi kroz nudističko umivanje u Crnom Jezeru, praćeno ekološki osviješćenim bidonima renewable kišnice.

Xexe, znamo da je ovo malo sporiji početak, ali ne bismo odmah da vas bombardujemo teškim pričama.

.

2.  Konzorcijum će izgradnju avanturističkog parka odraditi sam sa sobom, jer tako piše u Analizi tržišta nabavke.

.

Podsjetimo, vlasnik 50% kompanije “Uživaj u prirodi” je kompanija Explorer iz Kolašina. Obje ove kompanije su članice Konzorcijuma koje hoće da zakupe ovaj lokalitet. Mada, postavljamo pitanje zašto park radi kompanija “Uživaj u prirodi” kada je tender za izgradnju avanturističkog parka, dakle sličnog ovome, na Savinom kuku dobila i sprovela  kompanija Explorer?!

.

3. Ne znamo ko je pisao ovaj biznis plan, ali znamo sljedeće: ti likovi ne umiju da pomnože dva broja. Pogledajte ovu tabelu ispod? 

.

.

Predlažemo obrađivačima biznis plana da se vrate u peti osnovne (reformisane, naravno) i malo ponove tablicu množenja. Valjaće im za nove biznis pobjede.

.

4.  Xexe, totalno moramo konstatovati da ovi ljudi ne umiju da izbroje ni mjesece u godini. Prema biznis planu, van sezone imamo 7 mjeseci – oktobar, novembar, decembar, januar, februar, mart i april. Istovremeno, u tabeli oni mjesečne plate van sezone množe sa 5 mjeseci?! Na ovaj način, (ne)svjesno snižavaju troškove plata zbog čega, po ovom planu, država može biti uskraćena za poreze i doprinose. Da ih malo podsjetimo – utaja poreza i doprinosa je krivično djelo.

.

.

5. Idemo dalje u kasapljenje osnovnih računskih operacija. Ljudi koji su pisali ovaj biznis plan, pored toga što ne umiju da množe niti da broje mjesece u godini, ne umiju ni da saberu tri broja! Elem, ako pogledate sliku ispod, primijetićete da u konačnom zbiru u lijevoj koloni fali 80.000 eura nematerijalnih ulaganja; 1.040.000 + 277.000 + 80.000 iznosi 1.397.000 a ne 1.317.000! U praksi ovo znači da sve naredne kalkulacije koje se izvode jednostavno nijesu tačne, pa možemo ođe stati sa analizom.

Ali nećemo, xexe; oćemo malo da Uživamo u prirodi, xexe.

.

.

6. Ako još jednom pogledate prethodnu sliku, vidjećete da se preko 92% projekta finansira iz kredita a svega 8% (i to obrtnih sredstava) se finansira iz sopstvenih izvora. Kada ovaj biznis plan pošalju banci ili IRF-u, prvo što će im u finansijskikoj instituciji reći je sljedeće: sopstveno učešće mora biti makar 20% od ukupne investicije. Dakle, ovaj biznis plan je, za potrebe obezbjeđivanja kredita, putpuno beskoristan. 

Da li da stajemo ili da idemo dalje? Da li bi vi odustali od partije fudbala nakon  lijenog izležavanja koje je oplemenjeno sa par tamnih piva? Naravno da ne bi, pa nećemo ni mi, jer hoćemo Istraživački da Uživamo u prirodi, xexe.

.

7. Sasvim sigurno se članovi Konzorcijuma nisu nadali da će ih obrađivač biznis plana – ćerati u minus. Ne znamo koliko su im platili za to, ali priznajemo da nije poslovno lijepo niti vaspitano da ljude koji bi da zarade milionsku crkavicu ćeraju u minus.

.

.

Naime, obrađivač biznis plana je predvidio da će gosti godišnje popit 5 ‘iljada (ili tisuća jer neko to voli vruće) flaša vina, što i nije sporno. Sporna je nabavna vrijednost toga vina (sljedeća slika) koja iznosi 15 eura! Aj dobro, možda će i kupovat skupo vino, ali to znači da će ga prodati malo skuplje, zar ne? Wronggggg (za one koji ne barataju engleskim – Pogrešnoooo)! Prema biznis planu, Konzorcijum će vino koje kupuje po 15 eura, prodavati po cijelih 12 eura i to sa pdv-om, dok je cijena bez pdv-a oko 10 eura. To vam, dragi naši poletarci i poletarkinje, znači da će na vinu da gube 5 eura ili makar 30% profita. Da li su možda dobre vile Durmitora uradile svoje ili je u pitanju nešto sasim treće?

.

.

Sve su prilike da se obrađivač biznis plana, vjerovatno zanešen snažnom inspiracijom  nakon muvanja Teletabisa, zakopipejstovao u trošku nabavke, pa bi trebao da stavi da je trošak nabavke boce vina od 0,75 litara realnih 3 eura ili cijelih 12 eura manje nego u biznis planu. Ali šta to u krajnjoj matematici znači? Obrađivač biznis plana je precijenio rashode za 12 eura; kada to 5.000 boca dobijamo da su poslovni rashodi zapravo manji 60.000 eura godišnje. Pomnožimo li 60.000 eura sa 9 godina, koliko traje koncesija nakon sprovedene investicije, dobijamo da su rashodi manji za 540.000 eura. Prvim zakonom fizike, kada su rashodi manji onda je, logično, profit veći, zar ne? A država ubira porez na dobit koji iznosi 9%. Ovom greškom, obrađivač biznis plana je napravio potencijalnu štetu državnom budžetu od 48.600 eura, koliko iznosi 9% od 540.000 eura.

.

8. Inače, podjela profita je toliko zanimljiva da joj možemo nadjenuti nadimak “Đole je moj drug”. Naime, u Javnom pozivu jasno stoji stavka: ”Da ponudi podjelu profita u odnosu ne manjem od 40:60 (40% u korist Zakupodavca/ 60% u korist Zakupca), a koji će Zakupac ostvariti po osnovu poslovanja objekta koji je predmet tendera (restorana na katastarskoj parceli 2234/2 KO Žabljak I) i koji će se obračunavati za svaku pojedinačnu godinu trajanja zakupa.”

.

.

Đavo je u detaljima ali mi imalo lupu (mikrokozmu) za takve đavole. Čitajte dobro, ovo ćemo napisati samo jedan put: prema Ugovoru o zakupu, profit se dijeli SAMO od restorana a ne i od terasa čija površina iznosi 250m2! Naravno, u Ugovoru o zakupu niđe nema pomena o podjeli profita sa državom od ostalih djelatnosti (Eco lodge, dječija igraonica, bicikla, krplje, čamci, kanui, kajaci, avanturistički park). Od svega toga, država neće viđet ni centa! Ili joj se možda ostavi bakšiš, ko li će ga znati.

.

9. Igranioca za đecu je nalik priči za malu đecu; šćeli su da nas ušuškaju laganim ritmom niskih prihoda. Obrađivač biznis plana je pretpostavio da će prihodi od igraonice tokom 8 mjeseci iznositi 1.500 eura mjesečno ili 50 eura dnevno i to uz cijenu ulaznice od 3 eura. Ovo znači da će se dnevno prodati 17 ulaznica za djecu; ako igraonica prosječno radi 8 sati, u igraonici će biti prisutno 2 đece na sat. 

.

.

Koliko je ovo smiješna kalkulacija, govori i podatak da površina igraonice iznosi 150 m2 ili po 75 m2 , što znači da će se svako dijete zapravo igrati samo sa sobom.

Ukupna investicija u igraonicu iznosi 15.000 eura dok je čisti godišnji prihod (čitaj profit jer nema zasposlenih za igraonicu) – 11.214 eura! I to ako se samo dvoje đece na sat igraju u ukupno 150m2. Kakav return on investment, čoče!

.

10. Prema podacima iz biznis plana, ovi likovi su planirali da od rentiranja kanua/čamaca naplate mjesečno 4.000 eura ili 133 eura na dan. Kako je planirao cijenu vožnje kanua/čamca na 20 eura za dva sata, to znači da će dnevno u prosjeku da rentira 7 kanua (133 eura dnevnog prihoda podijeljeno sa 20 eura koliko iznosi cijena rentiranja, daje nam 6,65 pa zaokružujemo na 7). Kako radni dan ima 8 sati, ovo znači da investitor-devastator planira reniranje dva čamca/kanua na sat, jer vožnja traje dva sata.

Istovremeno, po planu investicija, investitor-devastator kupuje 30 čamaca, 30 kanua i 30 kajaka ili ukupno 90 komada plovila. Kako je moguće da neko kupuje 90 plovila a prosječno rentira dva plovila na sat? Odgovor je jasan – investitor-devastator će dnevno da rentira mnogo, mnogo više čamaca/kanua. Ali baš MNOGO, MNOGO više. I to neće da prikaže u biznis planu.

Zastanimo na trenutak, udahnimo duboku i i stilu joga majstora zažmurimo i zamislimo da je svih 90 plovila u full pogonu. Kakav je to pogled na Crno jezero koje je prepuno raznoraznih čamaca! Fuj!

.

.

11. Jedna od kalkulacija koja nam je nesebično privukla pažnju se odnosi na pažljivo planiranje prodaje kafe. Naime, obrađivač biznis plana je predvidio da će Konzorcijum prodati 60.000 kafa godišnje i to u objektima sljedećih površina:

1. Restoran od 353 m2

2. Otvoreni šank 150m2

3. Površina terase 100 m2

Ukupno, to je 603 m2. Kako u restoranu mora biti prostor za kuhinju od 150m2, to nam daje ukupnu površinu od 450 m2 na kojima su, jelte, raspoređeni stolovi. Jedan sto sa 4 stolice prosječno zauzima 4m2, što nam daje 110 stolova ili 330 ljudi u punom kapacitetu (da stavimo da za jedan sto sjede tri osobe).

.

Ajmo u matematiku: recimo da terase i restoran rade samo tri mjeseca ili 90 dana. Ako podijelimo 60.000 kafa sa 90 dana, dobijamo da se dnevno prosječno posrče 666 kafa. Broj radnih sati u jednom danu je 12, pa dolazimo do cifre da po satu treba da posluže 56 kafa na ukupno 110 stolova za kojima sjedi 330 ljudi. Ili svaki šesti gost da pije kafu, što je smiješno malo.

A zamislite da sad ovaj broj apliciramo na 365 dana umjesto na 90. Naravno, terase neće raditi tokom cijele godine, biće i kišnih dana kada će manje ljudi sjedjeti terasi. Ono što želimo naglasiti da je kristalno jasno da je obračun posluženih 60.000 kafa godišnje, koji je predviđen biznis planom, premiješno nizak što govori da su prihod a samim tim i profit drastično potcijenjeni. 

Inače, marža na kafu je ogromna: nabavlja je po 0,10 eura za šolju, a prodaje po 1,24 eura bez pdv-a.  Mašala.

.

12. Posebna priča u ovom remek biznis nedjelu je amortizacija. Obrađivač biznis plana je naveo da je godišnja amortizacija (mimo prve godine dok se objekti ne izgrade) svake godine 274.890 eura što ukupno iznosi 2.531.410 eura za 10 godina. Ovo ne bi bilo ništa sporno da ukupna investcija u osnovna sredstva i opremu na koje se amortizacija obračunava iznosi 1.317 miliona eura ili tačno 1.214.410 miliona eura MANJE. U praksi ovo znači da je obrađivač plana obračunao veću amortizacijju na osnovna sredstva i opremu u iznosu od 1.214.410 eura. Kako je amortizacija odbitna stavka od profita, ovo znači da je profit zapravo trebao da bude veći za 1.214.410 eura. Opet, država je potencijalno oštećena za iznos poreza na dobit koji iznosi 9% od 1.214.410 eura ili 109.296 eura.

.

.

13.  U biznis planu ni u fusnotama ne postoji bilans stanja. Da li zbog toga što su ga jednostavno zaboravili  jer nisu popili pilulu protiv biznis Alchajmera ili nisu namjerno htjeli da ga ubace, baš nas briga. Ipak, bilo bi lijepo da vidimo što su planirali da rade sa teško zarađenim novcem; ostaćemo uskraćeni za javni spektakl raspodjele dividende.

.

14. Cijelih 75.000 eura iznosi stavka koja se zove Izrada projekta. Što je pisac htio da kaže ne znamo, možda se ovolika količina parica zaista odnosi na izradu biznis plana (znamo da čuveni CEED Consulting i povezana ekipica pali naduvane fakturne klempe po ušima unaprijed dogovorenim investitorima po sličnom principu, sjetite se između ostalih Abu Dabi kredita). A možda se radi o izradi Glavnog projekta, ko zna. Ipak, pogledasmo cijene izrade Glavnih projekata koji se rade u Crnoj Gori. Tako na primjer, za izradu Glavnog projekta za izgradnju sportske sale u NIkšiću površine 1000 m2, koja treba da se uradi po standardima FIBA, naručilac je predvidio cijenu od 15.000 eura. Malko je složenije odraditi Glavni projekat za sportsku salu nego za par objekata u šumi, priznaćete. No da ne dajemo ideju Exploreru da slučajno ne postavi crveni košarkaški teren pored avanturističkog parka, pušti, pušti.

.

.

Biće jako zanimljivo podaci ako ovaj projekat krene; pa kad dostave izvještaj o praćenju projekta, da vidimo ko je uzeo 75.000 eura za Izradu projekta i na što se to sve odnosilo.

.

15. Kada govorimo o neto sadašnjoj vrijednosti, obrađivač plana je koristio diskontu stopu od 20%, jer je to “u skladu sa zahtjevima tenderske dokumentacije”.

.

 

.

Prilično je čudno (a do sada nijesmo niđe viđeli da se u tenderskoj dokumenaciji propisuje visina diskontne stope) da je postavljena ovako neuobičajeno visoka diskontna stopa, te smo stoga odlučili da pročitamo i tendersku dokumentaciju. Elem, kako smo mogli i pretpostaviti, nema pomene od visine diskontne stope. To jest, obrađivači biznis plana LAŽUCKAJU investitora, Vladu ali i sami sebe, što je najgore. Dobro, malo lažu i nas, ali to nema veze; nismo zlopamtila.

Zašto su stavili diskontnu stopu na 20%, pitate se sigurno? I što je sad pa diskontna stopa? Ukratko što treba da vas zanima – što je diskontna stopa veća, neto sadašnja vrijednost je manja i obratno; ođe je nekome bilo u interesu da prikaže da ovaj projekat baš i nije nevjerovatno profitabilan. Koristeći stopu od 20%, neto sadašnja vrijednosti iznosi 1.244.022 eura. Kako je kamatna stopa po kojoj je planiran kredit iznosila 5%, neto sadašnja vrijednost projekta kada apliciramo tu stopu iznosi 3,2 miliona eura što je preko za 1,8 miliona više od početne investicije.

.

16. Dajte da konačno uheftamo i finalni ekser u ovu blasfemiju od simpa biznis plana i to možda najdrastičnijim podatkom: prema podacima iz biznis plana, broj posjetilaca u NP Durmitor se u proteklih 6 godina povećao preko dva puta, dok su u tom istom biznis planu predvidjeli da će prihodi i rashodi rasti na sljedeći način: “Od četvrte godine je planiran proporcionalni rast prihoda i troškova od 5%, što je značajno manje od prosječnog godišnjeg rasta turističke privrede i broja gostiju u Crnoj Gori u poslednjih 10 godina, uz pesimistički metod rasta.” Zamislite krajnji stadijum istraživačkog-uživalačkog-u-prirodi- ludila – vi povećavate prihode i rashode po 5% godišnje a posjeta lokaciji kojom upravljate raste 15%, dakle skoro tri puta više.

.

.

Sve opisano jasno govori da su profiti od svih sadržaja ovog projekta drastično potcijenjeni i da će ukupan profit biti mnogo, mnogo veći od onog koji piše u biznis planu. Sasvim opravdano sumnjamo da je obrađivač biznis plana namjerno smanjio prihode za segmente koje država neće ubirati dobit na bazi raspodjele profita, kako bi se projekat učinio manje profitabilnim, zbog čega će država dobiti manje novca kroz simboličnu zakupninu.

.

.

Za kraj, topla proljećna preporuka

Prema Ugovoru o zakupu, isti se može raskinuti ukoliko “Zakupac je povrijedio bilo koju drugu obavezu iz ovog Ugovora i takvu povredu nije otklonio u roku od 60 dana posle pisanog upozorenja od Zakupodavca o povredi”.

Kako sastavni dio Ugovora o zakupu “Prilog 2 – Investicioni plan – Dio A Biznis plan – Dio B Investicioni program”, sadrži podatke koji su netačni zbog čega može da se uzrokuje štetu po državni budžet zbog utaje poreza, predlažemo da se, za početak, napravi pisano upozorenje o povredi Ugovora o zakupu, pa da Konzorcijum ispravi biznis plan. 

A kada to urade, čekamo  ih sa novim činjenicama koje u ovom tekstu namjerno nijesmo otkrili, kako bi opet vratil na popravni i tako u krug. Dok se ne nauče pameti i dok se Ugovor o zakupu ne poništi.

.

Što se tiče modaliteta podjele prihoda, jedino pravično rješenje (makar po nama) je sljedeće:

1. od svakog izdatog računa, državi ide 30% prihoda

2. tih 30% se uplaćuje na poseban račun opštine Žabljak a njihova namjena je da se razvijaju turistički lokaliteti van Nacionalnog parka i to samo na teritoriji opštine Žabljak.

.

Dragi čitaoci, nadamo se da vam je jasno o čemu se ođe radi. Kome pak nije jasno, imamo samo jednu poruku:DALJE NEĆEŠ MOĆI, OZBILJNO!

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Analize

Nepristojna ponuda

Kada je muzički superstar užasnih devedesetih godina prošlog vijeka, umjetnik poznat pod nazivom Starović pa još Igor, otpjevao megatužljivu „Suze krijem same teku“, nismo mogli ni da pretpostavimo da će ona, skoro trideset godina kasnije, postati spiritus movens gospodina Kupca jednog od najvrijednijih resursa u Crnoj Gori, Insituta Simo Milošević. 

Published

on

By

Naime, čitajući današnju ispovijest gospodina Kupca, poptuno samo zaboravili tekst “Wellness blamaža” iz januara mjeseca na temu privatizacije Instituta; iskreno smo se zabrinuli i skoro zaplakali nad Kupčevom investicionom sudbinom i istorijskom dilemom; ako kupi Insitutut po bagatelnoj cijeni njemu zapravo prijeti cunami sudskih sporova, kojima se ne zna broja a ni vrijednosti. Ni to nije sve – prema nadahnutim riječima Kupca, imovina Instituta je toliko opterećena pravnim zamrzlamama i šećernim nedoumicama, pa bi ga, je li, trebalo čak i dati potpuno besplatno ovom altruisti koji, sve nam se priviđa, čini dobro za Crnu Goru. Ali ne, gospodin Kupac ipak želi da ispadne šmeker zvani Milionče; on zapravo ima misiju da državu Crnu Goru oslobodi tereta kakav je za nju Institut Simo Milošević.

Ako vec ne znate, gospodin Kupac nudi okruglo 10 miliona eurića za paketić od nekih 56%  akcija Instituta koji su pod kontrolom države Crne Gore. Ono što sigurno ne znate je da država Crna Gora puni čak 44% godišnjih kapaciteta Instituta Simo Milošević. Citiramo izvještaj menadžmenta: „Zajedno ovi korisnici (preko Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja Crne Gore, Rekra doo i Saveza penzionera Crne Gore (110.129 noćenja) čine 44,78% u ukupno ostvarenom broju noćenja u Institutu.”

Ili kako to revizor brojčano efektno prikazuje u tabeli:

Ovo u praksi znači da će Kupac platiti državi 10 miliona eura za akcije čime postaje većinski vlasnik Instituta, ali će od te iste države godišnje da prihoduje najmanje 3,8 miliona eura (da budemo baš konzervativni i zažmurimo od ovih 0,5 miliona eura od domaćeg pansiona) što znači da će za manje od tri godine da isplati investiciju od prihoda koje mu uplaćuje niko drugi do država Crna Gora i to kroz svoje fondove.

Uh, kako je slasna ta kombinacija privatnog-kupi-jeftino-od-države vlasništva i prihoda od te iste države; umočiću!!!

.

.

U maglovitom naletu investicione razočaranosti i samouslužnih dragstor definicija, Kupac čak i postavlja retoričko pitanje koje liči na retrogradni Merkur: zašto su ranije privatizacije Instituta propale? Evo da pokušamo da pružimo odgovor gospodinu Kupcu, mada on ionako to već zna: možda zbog toga što kompanije zbog reputacionog rizika ne žele da učestvuju u privatizaciji kompanije čija je imovina poslednji put procijenjena 1995., dvije godine nakon hita sa početka priče? Podsjetimo se – „Suze krijem, same teku“.

Revizor ipak stameno ne plače kao mi već konstatuje: „Nezavisni procjenjivači izvršili su procjenu vrijednosti nekretnina, postrojenja i oprema sa stanjem na dan 31.12.1995. godine po tržišnim cijenama umanjenim za kumulativnu ispravku vrijednosti. Vrijednost nekretnina, postrojenja i oprema revalorizovana je zaključno sa 31.12.1999. godine. Nijesmo u mogućnosti da utvrdimo efekte odstupanja od MRS 16 koji se odnosi na vrijednost nekretnina, postrojenja i oprema iskazanih u bilansu stanja na dan 31.12.2018. godine.”

Podsjetimo, knjigovodstvena vrijednost kapitala Instituta Simo Milosevic iznosi 60,5 miliona eura, dok Kupac za 56% kapitala, koji vrijedi cijelih 33,9 miliona eura, nudi skoro 3 i po puta manje novca. Jer tako se voli Crna Gora!

Naravno, Kupac je u današnjoj suznoj tiradi o tome da kupuje dugove “zaboravio” da pomene i simboličnih 586.000 eura na računima Instituta, kao i potraživanja od tričavih 846.000 eura koja se u sasvim lagano naplaćuju od, nevjerovatno zvuči ali je tako, države Crne Gore?!

.

.

Saga o sudskim sporovima

Kupac je posebno emotivan kada budži priču oko sudskih sporova: “Kupujući Institut kupujete i 4,5 miliona duga, kratkoročnih i dugoročnih kreditnih obaveza i veliki broj sudskih sporova. Samo spor sa Jugobankom iz 1992. godine sa kamatama je 6,3 miliona eura, a realno može biti izgubljen. Jedan broj radnih sporova koji mogu nastati, a vezani su za period prije objavljivanja tendera, mogu biti višemilionski. Država insistira, po prvi put, da spor sa Jugobankom bude na teret kupca i mi smo to prihvatili. Ali dio sporova ili potencijalnih sporova nastalih prije zatvaranja transakcije nije prikazan i oko toga postoje različita viđenja. Za to treba postići dogovor”.

Ko ni sad nije zaplakao nad pretužnom Kupčevom sudbom, taj ne zna što znači kad oćeš da zaplačeš a materijala za suze nema, jer obraz ne da vodi da pođe vertikalno uvis.

Ma čekajte ljudi, ovo nema previse smisla: Kako je moguće da Kupac, koji je vlasnik 26,69% akcija i  ima predstavnika u odboru direktora instituta, nije skrenuo pažnju revizoru na tvrdnje o tome da postoje neevidentirani sudski sporovi? Odakle priča od 6,3 miliona eura duga prema Jugobanci, kada tog kredita nema u bilansu stanja? Da li je Kupac zapravo sam sebe optužio za krivično djelo prikazivanja lažnog bilansa Insituta, pošto u finansijskim izvještajima niđe nema brojčano evidentiranih tvrdnji koje Kupac sam sebi inputira?

Ajmo dati malo činjenica oko sudskih sporova: u revizorskom izvještaju na dan 31.12.2018 godine, pedatno stoji da je na ime rezervacija za sudske sporove Institut rezervisao 244 hiljade eura.

“Društvo procjenjuje mogući nepovoljni razvoj događaja kao rezultat zbivanja u prošlosti i ukoliko je vjerovatnoća da će sudski spor biti izgubljen, društvo vrši rezervisanje kojim se u cjelosti obezbjeđuje iznos potencijalne obaveze po osnovu negativnog razrješenja sudskog spora. Potencijalne obaveze i potencijalna sredstva se ne priznaju u finansijskim izvještajima”. Jasno je da je mendžment iskusno procijenio da sudski sporovi nijesu toliki teret kolikim ih predstavalja Kupac, te zaista nema pomena o milionima i kamionima sudskih procesa.

Takođe, ne stoji Kupčeva tvrdnja da “dio sporova ili potencijalnih sporova nastalih prije zatvaranja transakcije nije prikazan”. Naime, na strani 30. Revizorskog izvještaja piše da su svi sporovi evidentirani: “Protiv Društva se vodi određeni broj sudskih sporova iz kojih mogu nastati obaveze. Kao najznačajnije izdvajamo sledeće: – više sudskih sporova za nadoknadu vrijednosti nekretnina koje su eksproprijacijom postale vlasništvo Instituta, – više sudskih sporova za nadoknadu štete po raznim osnovama i – “Jugobanka” ad, Beograd u stečaju vodi postupak pred Trgovinskim sudom u Beogradu radi naplate duga po kreditu u iznosu od 3.675 hiljada EUR-a.”

E sad se pitate – zašto piše da se sa Jugobankom spori za 3,675 miliona eura (odakle priča o 6,3 miliona eura je posebno pitanje) a izdvojili su samo 244.000 eura na ime rezervi za sudske troškove? Ukratko: stečaj u Jugobanci traje 17 godina (od daleke 2002. godine). Ono što je važno za priču oko duga Instituta: Jugobanka u stečaju redovno gubi sudske postupke u kojima traži namirenje svojih potraživanja. Sa ovakvim dosadašnjim iskustvom u sudskim sporovima, možete pogađati samo jednom što će se desiti sa sporom oko duga Instituta koji, usput budi napisano, ni nakon 17 godina od otvaranja stečaja u Jugobanci nije završen.

Kupac u današnjoj besjedi strateški pak ćuti o sljedećem: kako je moguce da je Vlada Srbije prodala četvrtinu akcija direktno na berzi kompaniji HTP Ville Oliva za 2,9 miliona eura a nije ih prvo ponudila Vladi Crne Gore, kako je očekivala i ministarka ekonomije u Vladi Crne Gore? Možda je i Vladi Srbije Kupac složio tužnu priču o dugovima, pa su se naivno upecali? Jer oni su, vrlo vjerovatno, mnogo emotivni ljudi, za razliku od nas.

Gospodine Kupče, preporučujemo da ne plačete previše nad sudbinom Instituta Simo Milošević i ispoštujte:

  1. međunarodne standarde broj 16 (nekretnina, postrojenje i oprema) i 13 (Odmjeravanje fer vrijednosti), koji definišu kako se vrši procjena imovine;
  2. crnogorski pravilnik o metodologiji za procjenu vrijednosti imovine od septmebra 2018. godine;
  3. crnogorski Zakon o računovodstvu, član 25 : „Procjena vrijednosti je djelatnost istinite i objektivne procjene vrijednosti imovine pravnog i fizičkog lica i preduzetnika i to: nepokretnosti, mašina, uređaja i opreme, za potrebe računovodstvenih izvještaja i druge potrebe, u skladu sa metodologijom za procjenu vrijednosti imovine koju obavlja ovlašćeni procjenjivač. Organi državne uprave, nadležni organi jedinica lokalne samouprave i ovlašćeni organi javnih službi dužni su da u postupku procjene državne imovine, imovine pravnih i fizičkih lica, u skladu sa zakonom, primjenjuju metodologiju iz stava 1 ovog člana.”

Samo po sebi je malo nelogično da Kupac kupuje mačka u vreći; prije rekli da kupuje tigra u džaku kojeg javno predstavlja kao malu macu a sve u cilju plaćanja simbolične naknade za većinski udio u Institutu.

Do tada, baš svaki put kada budete izlazili sa tužnim mini pogledima na ovaj presmiješno jeftin aranžman, bićemo Vam rame za investiciono plakanje i uredno podsjećati na redosljed: fer vrijednosti imovine, povećanje kapitala pa tek onda privatizacija po realnim cijenama ovog crnogorskog bisera.

Continue Reading

Analize

Kad aerodromi lete

Uh, kako nas Gagi Jovanović raznosi na kub ovih dana, sunce ti kalaisano! “7 te dana čekam ja, 7 te noći dozivam; a tebe nema, a tebe nema da se pojaviš…”

Published

on

By

.

Uh, kako nas Gagi Jovanović raznosi na kub ovih dana, sunce ti kalaisano! “7 te dana čekam ja, 7 te noći dozivam; a tebe nema, a tebe nema da se pojaviš…” Prava je šteta što Vlada ipak odluči da objavi kolonizatorski, pardon valorizatorski koncesioni akt sa transparetnim zakašnjenjem od egazaktli 7 kroasanskih dana; bilo bi sasvim bolje da se nikad nijesmo ni suočili  sa ovim dihotomnim  ružo-rumena dokumentom zbog koga dan ili dva već nemamo sna.

Ukratko prepričan današnji post: impotentna ekonomska analiza isplativosti koncepta valorizacije monopolističkih Aerodroma Crne Gore, koja ponekad liči na najbolju ediciju šašavog Letećeg cirkusa Monti Pajtona, praćena je teškim kršenjima elementarne ekonomske etike; u ovom jalovom galimatijasu cifara i pokušaja prikazivanja profitabilnosti u slučaju primopredaje strateškog nacionalnog resursa, opskrbljivačima analiza su se potkrale nevjerovatne greške kojima ćemo se baviti u narednim vrućim noćima i tropskim jutrima sa Starog aerodroma, uz Fantu, Jupi, pokoju grisinu i neizostavnu surutku-klekovaču.

“KAKO JE DO NEPREPOZNAVANJA DOVEDENA SUŠTINA PREVARE?”.

Ako ste mislili da riječ MINIMALNO logički inklinira ka što nižoj vrijednosti, sudeći po usvojenom koncesionom aktu, mLogo, mLogo ste se iščašili. Naime, u konsecionom aktu doslovce piše da, ako ACG ostanu u državnom vlasništvu, investicije iznose, udahnite duboko “vidiš-da-te-hoću-najbolje-se-stvari-dešavaju-noću” kao Nino i zažmurite “pomešaj-sivu-i-zlatnu” kao Bajaga, MINIMALNIH 120 miliona eura?! Istovremeno, ukoliko ACG damo koncesionaru na raubovanje, korišćenje i vađenje stotina milliona eura čistog profita toko trećine vijeka, njegove investicije su PLANIRANE na 218 miliona eura (pogledajte gornju sliku pored drugog crvenog kvadrata).

Krajnje besramno i džab-džabe iskorišćavajući drevnu japansku logiku introvertnog puža i njegove klape, tu dolazimo do novog, nadahnuto-zbunjenog otvorenog pitanja: koliko koncesionar zapravo MORA da investira u ACG? Tu nam Koncesioni akt pruža neimjerno zadovoljstvo iskrene konfuzije, pa nonšalatno kaže: “Investicione aktivnosti odabranog ponuđača koje prevazilaze rješenja iz trenutno važećih planskih dokumenata, mogu biti predmet druge ili treće faze investicionog ciklusa (od četvrte do tridesete godine investiocionog programa).“ Priznajte, MOGU BITI i MORAJU su dvije sasvim različite riječi. Jedna od ove dvije riječi ne obavezuje nikoga – dakle, Vlada laganice ne obavezuje koncesionara na ukupne investicije od, kako pišu, 218 miliona eura...

.

No, da ne bude zabune, Koncesioni akt nastavlja da briljira; dok zabavlja široke narodne mase i pokojeg raštimovanog pojedinca, fino izlazi na bis i ladno saopštava što državu Crnu goru čeka nakon par godina koncesionog košmara: “Ponuđači će biti slobodni da ponude program investiranja za koji oni smatraju da ispunjava uslove Koncedenta, uz obavezu ispunjenja navedenih minimalnih uslova investicionih aktivnosti iz prve i druge faze realizacije investicionog programa.”.

Ozbiljno, piše li ovo? Koncesionar će biti slobodan da ponudi program investiranja za koji oni smatraju da će ispuniti uslove Vlade?! Ozbiljno, piše li ovoooo? Znači – koncesionar će raditi kako mu je ćeif, a država će nježno da statira i nijemo posmatra što koncesionar radi? Da li smo konačno shvatili da će koncesinar imati super moći da predlaže ono što on smatra da ispunjava uslove a ne ono što država propiše kao uslov? Kako je moguće da je ovo neko predložio a kamoli usvojio? Ako ovo nije kršenje suvereniteta Crne Gore i ekonomska izdaja nacionalnih interesa, neka nam neko objasni šta jeste?

Manje je više

.

.

Pogledajmo dalje: prva faza OBAVEZUJE koncesionara da investira SVEGA 80 miliona eura, dok će ova razlika od 138 miliona eur (do ukupno planiranih 218 miliona eura za koje, podsjetimo, koncesionar slobodno nudi što mu se ćefne a niko ga ni ne obavezuje da dodatno investira) biti na koncesionarevoj slobodnoj volji?! Da, da; svaki koncesionar baš želi da troši više od planiranog i ostavi koje milionče više u drugoj državi, xexe. Možda i poveća prosječne plate ACG na 5.000 eura a možda investira milijardu eura u kupovinu šarenih flomastera i markera.  A okle “prijatelji-braćo-kumovi”: koncesionar neće eura potrošit više od onoga što je propisano ugovorom; nije ga previse briga za naš strateški resurs od kojeg zavisi turizam, mnogo važna privredna grana Niđe-nebo-nije-plavo Crne Gore.

Da podsjetimo, nije zgorega: ako ACG ostanu u državnom vlasništvu sigurno se investira, kako obrađivač navodi, MINIMALNIH 120 miliona eura, a ako ga kolonizujemo, pardon valorizujemo sigurne investicije iznose SVEGA 80 miliona eura? Ili se obrađivači koncesionog akta vode modernom minimalističkom dizajnerskom maksimom “manje je više” ili u pitanju skrivanje pravih namjera patološko niskih investicija  u vezi ovog aranžmana. Čak i nestašna dječica iz predškolskog uzrasta, koja lome igračke jer im se boja ne dopada, razumiju da je 80 manje od 120;  no, možda to i nije slučaj kada se monopolistička kompanija valorizuje za – manje propisanih investicija.  Zbilja, “što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava a nijedan ne pada?”

Na kraju prve epizode vezano za valorizatorsko-kolonizatorski aranžman, pitamo se: kolike su zaista planirane koncesionareve investicije? Ovo ljubazno pitamo zbog činjenice da na strani 3 dokumenta “Pokazatelji da planirana koncesija obezbjeđuje odgovarajuću vrijednost za novac” doslovce  piše da su investicije planirane na 218 miliona eura, dok na strani 34 Koncesionog akta piše da su investicije očekuju na najmanje 200 miliona eura. Isti iznos od 200 miliona eura se navodi na još nekoliko mjesta kroz ove dokumente, pa se, onako bezveze, pitamo: đe je ova razlika od 18 miliona eura? Da nije možda ko… ovaj, khm, khm, kornjokomunikator ili “koncentični krugovi gluposti i neznanja”?

.

.

Da li se umazane ruke brzo peru, kako kaže Džoni? Viđećemo u narednim postovima na temu ovog vanprostornog čardaka koji, zašto da ne ponovimo, sublimira zrno sumnje na kor… ovaj, khm, khm, kornjokomunikator.

Brzih dana ćemo saznati kome će ruža-rumena u formi ACG procvati; „baš sve bi dali, kada bi znali, kome će ACG da se uvali“. I ko će da se ut…; izrimujte sami, niste đeca..

Continue Reading

Analize

Ultimativna razvojna greškica

Preambula: puštanje u saobraćaj prioritente dionice autoputa neće imati nikakav uticaj na rast crnogorskog BDP-a; naprotiv, rast BDP-a će biti manji u godini kada prioritetna dionica autoputa bude u funkciji cijele godine.

Published

on

By

Preambula: puštanje u saobraćaj prioritente dionice autoputa neće imati nikakav uticaj na rast crnogorskog BDP-a; naprotiv, rast BDP-a će biti manji u godini kada prioritetna dionica autoputa bude u funkciji cijele godine..

Sigurno ste se naslušali monumentalnih ljepuškastih rečenica o neophodnosti razvoja putne infrastrukture, mitskih neumornih ponavljanja da će sve biti sjajno-bajno samo da izgradimo prioritetnu dionicu autoputa, kako će sjever kul-moćno ubrzano da se preobrazi i eto sasvim kao visibaba procvjeta prije proljeća, kako će super-brzo da se zaustavi iseljavanje sa dinamično napaćenog sjevera, kako će munjevito da se promijeni ekonomska slika Najbrže Rastućeg Naježenog Tigra,  kako se uložilo milijardu eura u dramatično neproduktivnu asfaltnu-betonsku konstrukciju, kako će naša brda-tvrda da omekšaju samo da izgradimo prioritetnu dionicu, kako će ovo, kako će ono…

Uprkos svim ovim spornom-jedinstvenim fantazmogorijama, mi sasvim odgovorno tvrdimo da puštanje u saobraćaj prioritetne dionice autoputa NEĆE IMATI POZITIVAN POZITIVAN UTICAJ NA RAST CRNOGORSKOG BDP-a; ZAPRAVO, RAST BDP-A ĆE U 2021. GODINI ĆE BITI MANJI OD RASTA BDP-A U 2019. GODINI I ČAK DVOSTRUKO MANJI OD RASTA BDP-A U 2018. GODINI!

Toliko smo sigurni u ovo što tvrdimo da ćemo, ukoliko se pokaže suprotno, zavazda zavrnuti  vodne ventile u kancelarijskoj tuš kabini, što implicira da se u dogledno vrijeme nećemo kupati niti prati rujne kose (šalimo se, ne brinite; ipak moramo malo da dramatizujemo priču).

Kako možemo biti sigurni u ovu, priznajte pomalo suludu, tvrdnju a koja za sobom nosi trajne posljedice u vidu vječnog gašenja providnog napitka koji život znači? Kako je moguće da prkosimo logici Vlade, koja je vrhovni autoritet u ekonomskoj politici Najbrže Rastućeg Naježenog Tigra? Pa lijepo – po starom dobrom običaju i omiljenoj olimpijskoj disciplini, čitamo zvanična dokumenta – te iste Vlade.

.

Naime, u dokumentu epskog naziva, skoro pa pisanog u slow-motion božur-desetercu, “Program ekonomskih reformi za period 2019‐2021. godine” iz januara 2019. godine, rast BDP-a u 2021. godini (da budemo precizni – to je godina nakon puštanja prioritetne dionice autoputa u saobraćaj) će iznositi svega 2,4%, što je zapravo 0,5% manje od rasta koji je projektovan u istom dokumentu za 2019. Godinu ili čak dva puta niži nego u 2018. Godini, kada je iznosio 4,8%.

Dodatno na ovu tvrdnju, u pomenutom dokumentu imamo i scenario nižeg rasta BDP-a koji u 2021. godini iznosi budalasto-niskih 1,9%. Spavaš li mirno, Stopo Rasta DžiDiPi-ja?

Napomena autora: Prije nego pročitate sljedeći pasus, upozoravamo one ljude koji imaju vrtoglavicu i pate od hronične uplale kapaka – naredna rečenica može biti kobna po Vaša nepca.

Dakle, kada smo se kao društvo  zadužili za autoput koji će da nas košta kao Svetog Petra kajgana sa 5 jaja i prazilukom, kada smo se naslušali o tome da ćemo postati ekonomski mjau-mjau Naježeni Tigar zbog zaduženja za taj isti autoput, ista Vlada piše da  – NEMA rasta BDP-a kada se počne koristiti taj isti autoput zbog kojeg smo se masu-para zadužili i koji je trebao da doprinese, pazite sad, rastu BDP-a. Ko se nije izgubio u ovom začaranom kružnom misticizmu, taj ne voli Crnu Goru.

Mi zaista živimo u jednom jedinstveno-nestvarnom bljesku vremena; molimo nadležne mitove i legendice da ova suva ekonomska vorteks genijalnost vječno traje sve dok neko malo od šponde ne pomazi Najbrže Rastućeg Naježenog Tigra i to sred repa, da se malo brecne.

Mjau – mjau, woof – woof.

Continue Reading

Trending

Zbilja, satira... © 2020 / finomen.me

Važno je znati da je Finomen platforma satirično-humoristični portal. Vijesti koje su objavljene na portalu su izmišljene s ciljem stvaranja satiričko-humorističnog sadržaja te ih stoga ne treba shvatati ozbiljno. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, pojavama ili institucijama je slučajna. Osobe iz javnog života, odnosno javne ličnosti se mogu pojavljivati u sadržaju objavljenom na portalu samo kao akteri izmišljenih događaja. Svi njihovi stavovi, radnje, događaji vezani uz njih kao njihove izjave koje se citiraju u tekstu su izmišljeni. >>> pročitajte cjelokupni tekst uslova korišćenja >>>