Connect with us

Društvo

Vazduh u Podgorici bio zagađen i prije tri vijeka!

Published

on

Nakon što je u januaru, nepotrebno, uznemirena kompletna crnogorska javnost, visokim indeksom zagađenosti vazduha u glavnome gradu, oglasio se Institut za javno zdravlje Crne Gore, koji nas je u potpunosti relaksirao i umirio. Kako su naveli, nijesu željeli ranije da reaguju, iz prostoga razloga što ovo, čemu smo svjedočili u toku prvoga mjeseca Nove godine, nije ništa novo i naročito nije nešto što se po prvi put dešava u Podgorici. I ono što je najbitnije, kako je to IJZCG plastično pojasnio, a Agencija za zaštitu životne sredine potvrdila, to zagađenje je najvećim dijelom prirodna pojava! Razlika u odnosu na ranije je, samo, to što su Podgoričani ove godine masovno instalirali aplikaciju AIRCARE, i stvorili kolektivnu histeriju, šerujući od dokolice, rezultate sa mjernih stanica po društvenima mrežama.

A da je oduvijek bilo tako, dovoljno je samo otići u bilo koji Arhiv i bačiti pogled na staru arhivsku građu. Jedan od takvih dokumenata je i Saopštenje iz davne 1697. godine (fotografija 1).

U tome saopštenju Agencije za zaštitu životne sredine Skadarskoga sandžakata, koje potpisuje njen direktor, izvjesni efendija Mustava, vrlo jasno se može viđeti, da je u Podgorici, pred kraj XVII vijeka izmjereno čak 683 PM10 čestica! Objašnjenje tolikoga stepena zagađenosti, toga 18. januara, u večernjima satima, vrlo je jednostavno. Desilo se isključivo zbog rada Kombinata aluminijuma Podgorica u tri smjene, uz naravno, temperaturnu inverziju, karakterističnu za Podgoricu u ovome periodu godine. Detaljnim iščitavanjem pomenutoga Saopštenja, vidi se da se usljed povećanja proizvodnje u tadašnjem KAP-u morala uvesti i treća smjena, da bi se ispoštovale dogovorene isporuke. To je ujedno i dovelo do obaranja rekorda u proizvodnji, tada već privatizovanoga Kombinata, a najveći dio aluminijuma je plasiran na tržište Dalekoga istoka, a da uz to niko nije ni prokašljao od zagađenja te daleke godine.

I dokument iz januara 1743. godine (fotografija 2) svjedoči o izuzetnoj zagađenosti vazduha u Podgorici, čiji je uzročnik ljudski faktor, ali opet u kombinaciji sa prirodnim klimatskim fenomenom- temperaturne inverzije.

U službenoj depeši izvjesnoga gospodina Đuka iz Donjih Kokota, inače generalnoga sekretara Udruženja pčelara Lješkopolja, obrazloženo je mitropolitu Savi Petroviću Njegošu, otkazivanje učešća toga Udruženja na Petrovdanskim danima meda na Cetinju. Kako se tamo navodi, potrovan je kompletan pčelinji fond skoro svima članovima Udruženja, usljed prskanja hemikalijama zasada AD Plantaža Mehmed Fatih, koje su među pčelama završile sa hladnim vazduhom, usljed jako niskih temperatura toga davnoga januara 1743. Ljudima, kao ni do tada, nije bilo ništa.
Veliki je broj primjera i kroz čitavi XIX vijek, da je januar u Podgorici gotovo rezervisan za povećan indeks PM čestica u vazduhu. I to nije ništa zabrinjavajuće. Kao prilog tome, pominjemo npr. urgenciju Petra II Petrovića Njegoša sa Lesendra, iz 1836. godine (fotografija 3) ,,da se prestane sa paljenjem guma po Starome aerodromu, e se potrovasmo”- kako navodi vladika Rade. Naravno da se nije prestalo sa paljenjem guma, a iz istorije znamo da im ni tada ništa loše po zdravlje nije bilo! Naprotiv!


I Nikola Mirkov, tadašnji knjaz crnogorski, uzalud je tražio od vojvode Boža Petrovića krajem XIX vijeka, da iz francuskoga zakonodavstva prepiše Zakon o smanjenju izduvnih gasova iz automobila (Loi sur la réduction des émissions d’échappement des voitures, fotografija br. 4).

Žalio se Knjaz da ne može disati od dizelaša kad pođe u Mirkovu varoš, pa je Božo Petrović, sa svojim timom, preradio francuski zakon. Tako je donijet Zakon o smanjenju izduvnih gasova iz automobila za knjaževinu Crnu Goru te 1897., ali je, kao što to kod nas obično biva, ostao samo mrtvo slovo na papiru! Bez obzira na to, svi su jednako sa Dvora, zajedno sa knjazom Nikolom, nastavili da idu i na šoping najtove i blek frajdeje u Podgoricu, kolika god gužva automobila bila.

I mogao bi se ovaj niz nastaviti u nedogled, sa primjerima iz naše prošlosti, koji govore da smo uzalud dramili tokom januara. Jer, da je opasno ovo što se mi danas trujemo, pa valjda bi se i do sad svi potrovali, s obzirom na to koliko je vazduh bio ranije zagađen?! Naprotiv, ako uporedimo životni vijek današnjega stanovnika Crne Gore, u odnosu na one od prije vijeka ili više, možemo sa sigurnošću da kažemo da smo se u potpunosti adaptirali na zagađen vazduh i PM čestice, čak što više, da nam sve to prija.

S toga, Podgoričani, ali i ostali građani Crne Gore, treba da se opušte i da nastave sa ustaljenom praksom i rutinom zagađivanja, a da brigu o kolektivnome zdravlju prepušte stručnjacima i onima koji su plaćeni da o tome brinu. I budite sigurni da tako greške nema!

P.S. Zanimljiva napomena je da su upravo u ovđe prezentovanome dokumentu iz 1836. godine Petra II Petrovića Njegoša, zapisani i neprolazni stihovi vladike Rada:

Niđe nebo nije plavo,
Kao iznad Crne Gore!
Osim kad su temperaturne inverzije u januaru!

Petar Glendža,
Džejkobov fadr i izbjeglica

Društvo

Voli naplaćuje ulaz u sve prodavnice 0,99 eura jer one postaju muzeji

Published

on

By

Napomena: ovo je satirični sajt, sve što pišemo nije tačno!

.

Nakon genijalne odluke da počnu naplatu parkinga ispred hipermarketa u City kvartu, menadžment kompanije je odlučio da povuče veoma mudar potez – počeće naplaćivanje ulaza u svim prodavnicama.

Kako neznačno saznaje naša redakcija, u menadžmentu Volija su shvatili da su njihove prodavnice zapravo muzeji hrane koje kupci u većini slučajeva neće moći da kupi. Dodatno, menadžment Volija se na ovaj korak odlučio zbog prevelikog interesovanja kupaca za brašno, šećer i so, što izaziva pritisak na police koje često pucaju.

“Ovo je samo početak; u narednim danima ćemo početi naplaćivati i izlaz iz supermarketa, jer smo uočili da pojedini kupci spavaju pored vitrine sa sirom i čajnom kobasicom”

Naš izvor otkriva da se razmatra čak i naplata za bacanje pogleda na artikle koji se ne kupuju jer je softver uočio da ljudi sa čežnjom gledaju skuplje artikle i stvaraju gužve kada se grupno i za uspomenu slikaju ispred police sa brancinom, sirom iz ulja i Garnier kremom za ruke.

Continue Reading

Društvo

Korupmirani političari smanjili procenat mita koji traže!

Published

on

By

.

Dobra vijest stiže nam iz neformalnih izvora moći: na sastanku koji je održan ispred otvorenih vrata u zelenom parku, korumpirani političari jednoglasno su usvojili deklaraciju o smanjenju procenta mita koji traže kada namještaju poslove.

U ovom rijetkom trenutku sloge, korumpirani političari su donijeli odluku da unificiraju procenat mita bez obrzira na visinu tendera koji namještaju. Jedan od sagovornika sastanka nam je u povjerenju rekao da je procenat mita fiksiran na 15%, jer se rasklašan život korumpiranih političara mora nastaviti kako ne bi klonuli duhom, zbog čega je prijetila opasnost da prestanu da lažu.

Na ovaj način, korupmirani političari su dali nemjerljiv doprinos u podjeli tereta krize koja prijeti da potpuno razotkrije đe su pošle ukradene milijarde.

Drugi sagovornik nam je prenio pikantne detalje sa sastanka. Tako je jedan od niže rangiranih korumpiranih političara gotovo plakao kada je shvatio da ne može više da se ugrađuje u nabavke, pa je tražio da se za manje nabavke do iznosa od 50.000 eura može tražiti i veći procenat. Iako su bili puni razumijevanja za njegov plač i jecaje, višerangirani korumpirani političari su poručili da svi izdrže ovaj nalet niže korupcije, kako bi kasnije svi mogli više da se ugrađuju u nabavke.

Sastanak je završen tako što je ceh od par hiljada eura plaćen sa račun a državne kompanije iz koje se izvlači najviše para; niko neće ni primijetiti par hiljada eura koji su su fakturisani pod stavkom “pčelinja prsa u sosu od marelice”.

Continue Reading

Društvo

Podgoričanin izdržao dan i po u kući

Published

on

By

Finomen je nedavno došao do građanina koji je prvi probio rekord od 24 časa neizlaženja za vrijeme pandemije koronavirusa. U nastavku vrlo neprecizno prenosimo navodno autentični transkript njegove izjave.

.

Pogledaj nas. Između kuhinje i špajza. A nekad se planirala fešta na Šaka u Velvet. Kako sam se izmučio. Ee…
Sjećam se…

17:30
Još sam bio na poslu kad je počelo. S posla direktno u market. A tamo… sankcije, inflacija, kuga i najcrnji petak ikad sjede i piju kafu. Toalet papir prolazi ka da sidu liječi. Ni salveta nije ostala.

18:00
Izgurah se nekako do rafa sa sapunima – samo jedna boca ostala. A sa druge strane, sa iste razdaljine, starija gospođa hvata rani start. Napravih se da je ne vidim, akrobatski zgrabih onaj sapun i pick’n’roll oko babe. Kakva sam ja džukela (smijeh). Od zadovoljstva zapjevuših “U ljubavi svi su grešniii…” a ona me gleda, poluđe. U očima joj smrt vidim. Samo ne znam čiju.

19:05
Dolazim kući. Perem ruke.
Napadoh odma giros što pokupih usput. Od priloga korona, jer takva je gužva bila.

21:00
Zaspah lijepo, i ranije. Jedva čekajući sjutra veče. Uf…

09:00
Budim se, ustajem. Perem ruke. Vraćam se.
Ulazim na Facebook i saznajem da smo svi umrli, otprilike. Pa onda malo lažnih vijesti, pa malo manje lažnih, laganih vijesti… A onda onaj nivo vijesti: samo se naši roditelji primaju na njih. Nivo: nepoznati ljudi proslijeđuju Vajber dijagnoze po preporuci Dr Mengelea sa Univerziteta Švarcvald. Uglavnom, sve najgore… Zemlja se otvara, asteroid se primiče, korona mi je u čarapu, gotovo je.

10:30
Zvanično ustajem. Nema toalet papira. Psujem sektu potrošača poslednjeg dana što sve počistiše. A onda kapiram da su najbolje prošli baš oni, a mi im se sprdali, i sad čekamo redove. Ima li podgoričkijeg raspleta? Perem ruke.

11:00
Trljam oči i jasno vidim (kao da si tuuu). Priviđa mi se dojč. U sendvič bih ga jeo.

11:15
Skuvah domaću s mlijekom. Pijem i plačem. Od muke zagrizoh čačkalicu umjesto plastičice. Perem ruke.

12:00
Ulazim na rezultate i shvatam. Nema fudbala, prekinuli sve lige! A ako nema fudbala, nema ni kladionice. Precrno.

13:00
Kreće kriza. Da mi je jedan tiket, zjenice da proširi. Spasio bih se cijelo popodne. Ili bar jedno lijepo poluvrijeme, da mi dopamin u glavu kaplje, uz medne note navijačkog hora i Flashscore filharmonije. Da ponosno pratim razvoj još jedne epske strategije zabjelskog vidovnjaka. Tačno ću poć krv da dam, bar neke rezultate da čekam.
Ma neka ide PKU 3K+.

15:00
I uplatih, nekako, onlajn, šrilančansku ligu. Nađoh stream, ka da Drezgu gledam. A o’kle. Njih ni virus neće, a ne lopta. Sa tribina im ga svakako nema ko prenijet. Ove bi i Crna Gora dobila. Ali izblejah fino. Perem ruke.

18:00
Legoh da odmorim.

20:00
Budim se. Trebalo bi već da se spremam za grad. No me smaraju svi da ne idem, zbog ovog virusa, čoče. A đe, Šako sve liječi. Ali zaklela me majka pa ću ispoštovat.

21:00
Prebačam kanale i nailazim na bjelopoljsku Corona TV. Razmišljam nešto, je li zaboga i njima pala gledanost ovih dana. Sa 1 na uzalud. Kad, eto ti ga, baš na taj kanal puštiše, baš, Šaka. A meni đavo ne dade mira, no uđoh na Instagram, da vidim što propuštam u Velvet.
Gledam, Jovana iz banke je tamo. Kakva gospođevojka. Ali prije ću stupit u kontakt s vanzemaljcima no s njom. Džaba svi zahtjevi i poruke. Piće joj stvarno još nisam slao, ada nisam seljak… pojačava Šaka
A i da je ne navikavam. Ne mo’š je skinut s vrata posle. Dođe ti ka Skupština – košta te masu, a nemaš ništa od toga. Perem ruke.

21:30
Sledeći stori: atmosfera TOP.
Svako svakoga gleda!
Razigrale se one đevojke, a oko njih monci junački stoje, ramena u sako ne staju. I neka to, zauzeli mi sva najbolja parking mjesta na trotoar. Sve se to dešava dok ja sjedim doma, gulim Instagram ka da je poslednja krtola iz VOLakovića.

22:00
Popih pivo i otvori mi se pisak. Ufati me tantafrc. E ako ću časti mi. Uskačem u kadu, kupam se dva puta. Jednom vodom, jednom parfemom. Obukoh najuži sako, s trokutom se mazi. Drmnuh radžu i spreman za pljacu. Perem ruke.

23:30
Stižem u klub. Izgubio rezervaciju ali me puštiše jer sam sam, a i jer sam ja. Neke bratolice iz grada me povukoše za njihov sto. Novčanik se znoji.

01:00
Popismo tri Velveta. Poubijali se. Svi u glas pjevamo. Za sat vremena poljubih i pogrlih svaku drugaricu sa Instagrama. Ka da je Nova godina a ne kor… Korona!

Odjednom, hvata me nervoza, pogubih se. Svi su mi preblizu. Ništa ne čujem, a i da čujem ne bih razumio. Teško dišem. Simptom prvi. Vruća mi glava. Simptom drugi. Čini mi se pola kluba kašlje. Od panike krenuh u toalet. Perem… nema sapuna?!

Hvatam se za glavu, a sjetih se da ne smijem! Kreće paranoja. Nešto je ušlo u mene. Istripovao se namrtvo, a pjan ka Jeljcin. Ponavljam vičući iz mozga „Zašto nema j sapuna?!“ A ispred čujem ozbiljan kašalj. Mislim se, nema, gotov sam.

Iza vrata se pomalja džoger, praćen rukom u blijedoj mušemi od uniforme.
Pogled mi srijeće poznato lice.
„…preživjeće samoo srećniii“ – reče baba iz marketa i iskašlja mi se u facu.

By: V.Đ.

Continue Reading

Trending

Zbilja, satira... © 2020 / finomen.me

Važno je znati da je Finomen platforma satirično-humoristični portal. Vijesti koje su objavljene na portalu su izmišljene s ciljem stvaranja satiričko-humorističnog sadržaja te ih stoga ne treba shvatati ozbiljno. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, pojavama ili institucijama je slučajna. Osobe iz javnog života, odnosno javne ličnosti se mogu pojavljivati u sadržaju objavljenom na portalu samo kao akteri izmišljenih događaja. Svi njihovi stavovi, radnje, događaji vezani uz njih kao njihove izjave koje se citiraju u tekstu su izmišljeni. >>> pročitajte cjelokupni tekst uslova korišćenja >>>