Connect with us

Društvo

Podgoričanin izdržao dan i po u kući

Published

on

Finomen je nedavno došao do građanina koji je prvi probio rekord od 24 časa neizlaženja za vrijeme pandemije koronavirusa. U nastavku vrlo neprecizno prenosimo navodno autentični transkript njegove izjave.

.

Pogledaj nas. Između kuhinje i špajza. A nekad se planirala fešta na Šaka u Velvet. Kako sam se izmučio. Ee…
Sjećam se…

17:30
Još sam bio na poslu kad je počelo. S posla direktno u market. A tamo… sankcije, inflacija, kuga i najcrnji petak ikad sjede i piju kafu. Toalet papir prolazi ka da sidu liječi. Ni salveta nije ostala.

18:00
Izgurah se nekako do rafa sa sapunima – samo jedna boca ostala. A sa druge strane, sa iste razdaljine, starija gospođa hvata rani start. Napravih se da je ne vidim, akrobatski zgrabih onaj sapun i pick’n’roll oko babe. Kakva sam ja džukela (smijeh). Od zadovoljstva zapjevuših “U ljubavi svi su grešniii…” a ona me gleda, poluđe. U očima joj smrt vidim. Samo ne znam čiju.

19:05
Dolazim kući. Perem ruke.
Napadoh odma giros što pokupih usput. Od priloga korona, jer takva je gužva bila.

21:00
Zaspah lijepo, i ranije. Jedva čekajući sjutra veče. Uf…

09:00
Budim se, ustajem. Perem ruke. Vraćam se.
Ulazim na Facebook i saznajem da smo svi umrli, otprilike. Pa onda malo lažnih vijesti, pa malo manje lažnih, laganih vijesti… A onda onaj nivo vijesti: samo se naši roditelji primaju na njih. Nivo: nepoznati ljudi proslijeđuju Vajber dijagnoze po preporuci Dr Mengelea sa Univerziteta Švarcvald. Uglavnom, sve najgore… Zemlja se otvara, asteroid se primiče, korona mi je u čarapu, gotovo je.

10:30
Zvanično ustajem. Nema toalet papira. Psujem sektu potrošača poslednjeg dana što sve počistiše. A onda kapiram da su najbolje prošli baš oni, a mi im se sprdali, i sad čekamo redove. Ima li podgoričkijeg raspleta? Perem ruke.

11:00
Trljam oči i jasno vidim (kao da si tuuu). Priviđa mi se dojč. U sendvič bih ga jeo.

11:15
Skuvah domaću s mlijekom. Pijem i plačem. Od muke zagrizoh čačkalicu umjesto plastičice. Perem ruke.

12:00
Ulazim na rezultate i shvatam. Nema fudbala, prekinuli sve lige! A ako nema fudbala, nema ni kladionice. Precrno.

13:00
Kreće kriza. Da mi je jedan tiket, zjenice da proširi. Spasio bih se cijelo popodne. Ili bar jedno lijepo poluvrijeme, da mi dopamin u glavu kaplje, uz medne note navijačkog hora i Flashscore filharmonije. Da ponosno pratim razvoj još jedne epske strategije zabjelskog vidovnjaka. Tačno ću poć krv da dam, bar neke rezultate da čekam.
Ma neka ide PKU 3K+.

15:00
I uplatih, nekako, onlajn, šrilančansku ligu. Nađoh stream, ka da Drezgu gledam. A o’kle. Njih ni virus neće, a ne lopta. Sa tribina im ga svakako nema ko prenijet. Ove bi i Crna Gora dobila. Ali izblejah fino. Perem ruke.

18:00
Legoh da odmorim.

20:00
Budim se. Trebalo bi već da se spremam za grad. No me smaraju svi da ne idem, zbog ovog virusa, čoče. A đe, Šako sve liječi. Ali zaklela me majka pa ću ispoštovat.

21:00
Prebačam kanale i nailazim na bjelopoljsku Corona TV. Razmišljam nešto, je li zaboga i njima pala gledanost ovih dana. Sa 1 na uzalud. Kad, eto ti ga, baš na taj kanal puštiše, baš, Šaka. A meni đavo ne dade mira, no uđoh na Instagram, da vidim što propuštam u Velvet.
Gledam, Jovana iz banke je tamo. Kakva gospođevojka. Ali prije ću stupit u kontakt s vanzemaljcima no s njom. Džaba svi zahtjevi i poruke. Piće joj stvarno još nisam slao, ada nisam seljak… pojačava Šaka
A i da je ne navikavam. Ne mo’š je skinut s vrata posle. Dođe ti ka Skupština – košta te masu, a nemaš ništa od toga. Perem ruke.

21:30
Sledeći stori: atmosfera TOP.
Svako svakoga gleda!
Razigrale se one đevojke, a oko njih monci junački stoje, ramena u sako ne staju. I neka to, zauzeli mi sva najbolja parking mjesta na trotoar. Sve se to dešava dok ja sjedim doma, gulim Instagram ka da je poslednja krtola iz VOLakovića.

22:00
Popih pivo i otvori mi se pisak. Ufati me tantafrc. E ako ću časti mi. Uskačem u kadu, kupam se dva puta. Jednom vodom, jednom parfemom. Obukoh najuži sako, s trokutom se mazi. Drmnuh radžu i spreman za pljacu. Perem ruke.

23:30
Stižem u klub. Izgubio rezervaciju ali me puštiše jer sam sam, a i jer sam ja. Neke bratolice iz grada me povukoše za njihov sto. Novčanik se znoji.

01:00
Popismo tri Velveta. Poubijali se. Svi u glas pjevamo. Za sat vremena poljubih i pogrlih svaku drugaricu sa Instagrama. Ka da je Nova godina a ne kor… Korona!

Odjednom, hvata me nervoza, pogubih se. Svi su mi preblizu. Ništa ne čujem, a i da čujem ne bih razumio. Teško dišem. Simptom prvi. Vruća mi glava. Simptom drugi. Čini mi se pola kluba kašlje. Od panike krenuh u toalet. Perem… nema sapuna?!

Hvatam se za glavu, a sjetih se da ne smijem! Kreće paranoja. Nešto je ušlo u mene. Istripovao se namrtvo, a pjan ka Jeljcin. Ponavljam vičući iz mozga „Zašto nema j sapuna?!“ A ispred čujem ozbiljan kašalj. Mislim se, nema, gotov sam.

Iza vrata se pomalja džoger, praćen rukom u blijedoj mušemi od uniforme.
Pogled mi srijeće poznato lice.
„…preživjeće samoo srećniii“ – reče baba iz marketa i iskašlja mi se u facu.

By: V.Đ.

Društvo

Post-predizborna anti-auto-satira (drugi dio)

Published

on

By

Svanu i taj dan. Izborni.

Spavao sam do kasno, jedva se nakanih da glasam. Nakon što sam obavio građansku dužnost, okupih ekipu. Nas trojica oguglalih lokal-nihilista, a ovog puta sva trojica glasali. Pođosmo da kod druga ispratimo finiš, i naravno cirkus koji ide uz to. Kakva riznica za sprdnju. Žao mi je što nisam snimao. Nisam mogao od uzbuđenja, koje se zbog rezultata brzo pretvorilo u neku vrstu nevjerice, najbolje opisanu kao sumnju u sopstveni odnos sa stvarnošću – dešava li se ovo? Ili je sve u mojoj glavi…

I dok sam pokušavao da izbjegnem ovo predslomno mentalno stanje i prihvatim nemoguću stvarnost… Dešava se nadrealan trenutak kakav u životu nisam doživio. Sa prozora počinju da se čuju aplauzi, petarde, vatrometi, plač, komšije prave talase, vuvuzele zavijaju… Zakleo bih se da je iznad nas bila i neka koreografija, konfete su padale. Nevjerovatna scena.

Takvi trenuci te baš pogode, pomjere te. Ne bih to znao da ovo nisam vidio. Osjetih da me preplavljuje najuzvišeniji i najtopliji, istinski autentičan osjećaj, kao da udišeš suštinu života i doživljavaš smisao univerzuma u isto vrijeme, kao da prvi put osjećaš da je sve kako treba, i jednostavno, ne možeš da ne pomisliš…

GREOTE. Greote od ovoga mrčenog naroda, koliko su ga samo jahali. Kad bi neko izmontirao sve korupcionaške i nepotističke skandale, to bi sigurno bio, figurativno rečeno, najduži porno film u istoriji. Pogledaj nas, čoeče, kao da smo živjeli pod zemljom do sad. Rođeni u koncentracionom logoru. Bonđorno prinćipesa!

Ali te noći je ipak samo najavljen kolektivni otčep. Doživljen je tek narednih dana kad su društvene mreže preplavljene izjavama, mimovima, forama, montažama i vrlo kreativnim sadržajem koji u nekim slučajevima zaslužuje status umjetničkog djela. Iako je autor najčešće vrsni egzemplar roda blejachus besposliciares. Ali sada više ni on neće imati izgovor za svoju genijalnost. Nema mimova dok traje obnova! Kako da ne.

Ovakvo nacionalno slavlje razumiju samo oni koji su ga doživjeli. Bukvalno samo što Korona nije slavila sa nama. Ili jeste.

This is the Dritan of my life!

I tako prođoše dva lijepa buđenja u danima koje možeš da porediš samo sa zaljubljenošću. Kad se jednostavno budiš u ljepši život nego što si navikao. Samo što sad, po prvi put, flertuješ sa slobodom.

Ali onda dođe utorak i dogovoreni roštilj, a sa njim i provir u gubitničku perspektivu.

Pokupi me moj dobri, od terena prepoznati drug, u svom fotelja kokpitu, i zaputismo se ka rijeci. Ne progovara. Lice smrknuto, podočnjaci, neprijatna tišina. Pitah ga kako je, a on kao iz topa: „Nikako!“. Kako će, veli, biti, kad Crna Gora nestaje. Jes, rekoh, Durmitor je sravnjen, Budva poplavljena. Oće da ruše Hilton i da grade duhovni centar na četiri sprata!

„Vraćamo se u devedesete!“ – zajeca momak zvani Kneletova reinkarnacija. Marinac frizura, a na glavi najbrže Versaće naočare. Vjerujte, naftu u njih sipa. Trenerka u farmerke, farmerke u čarape. I naravno makserice, model pegla.

„Vraćaju nas u Srednji vijek!“ – navaljuje robot iz futurističke smart Crne Gore. Đe na prvu kišu nestane struja i onda si stvarno bačen nazad u Srednji vijek. A onda struja konačno dođe i shvatiš da si i dalje u Srednjem vijeku samo si dobio struju.

Međutim, čovjek se toliko uznemirio da zaustavlja auto sa strane i počinje da mi otvara dušu. Ako ništa drugo, vidi se da ovaj kolateralni paranoik stvarno voli Crnu Goru. I stvarno djeluje iskreno zabrinuto, budi empatiju u meni. Skoro da se zapitaš može li biti makar malo istine u tom njegovom strahu. Čovjek nikad nije dovoljno oprezan, ovo je ipak velika promjena.

Pokazuje mi neke članke. Naslovi: „Buduća vlast ukida dojč?“ „Putin zatvara Mogren da bi parkirao aždaju?“

Ali onda, valjda kako je kod mene nanjušio tragove saosjećanja, okreće priču na lično. Kako se njegov otac borio za Crnu Goru, za moje i njegovo bezbjedno odrastanje. Kako je pomogao mnogima. Jeste da je švercovao cigare 90ih ali je to bio jedini način da pare uđu u zemlju.

Naježih se. Je li realno da su mu isprali mozak, i to citatima Sava Bačića?

Pokušah da ga smirim. Ali ne može. Čovjek se raspada, kao da su mu sve lađe potonule. A ima ih 13. U Budvu. I još 3 u Porto.

Nekako ga smirih i nastavismo dalje. Ostatak dana je bio mirniji, valjda se potrošio, ili pregorio. Iskulirasmo malo uz roštilj, pričao mi kakvu će košulju da kupi za partijotski skup. Otac će mu završiti najboli sto, kaže. Odakle sto na mitingu, nisam smio ni da pitam. A vjerovatno bi odgovorio: „Đe će Moet da mi stoji?“

Odjednom, iz šume izlijeće čopor pasa! Kao niotkud, opkoliše nas za sekund. Vjerovatno osjetili miris roštilja. Ja se cimnuh, a jedan skoči za moj rukav. Druga niđe da pomogne. No kad viđeše njega, skočiše i ostali. Većina na hranu, a neki krenuše na auto. Jedan grize tablice, drugi se popnu na vozačevu fotelju. Ovaj zavika „ne, ne, ne, ne, ne!“ te potrča za njim, otjera ga i, taman kad sam mislio doći će da me spasi, on pali auto i ode. Vidim parkira se na obližnji parking.

Ove džukele navalile na mene, izujedaše me, al srećom ne po faci i ne po patikama. Ali poče da mi se manta, kao da sam galon krvi izgubio. U tom trenutku, kroz maglu se pojavljuju tri figure. Neki momčić sa frizurom kao iz 80ih, ali nekako skroman. Kao pastir. Iza njega još dvije. Jedna je čovjek u ludačkoj košulji. I pored njega, nešto što mogu samo opisati kao čovjek-dinja.

Otjeraše pse od mene i spasiše me. Polako se podigoh i pitah zašto su to uradili.

Pastir, mirnim glasom i stranim naglaskom, kratko odgovori: „Zašto da ne?“

Čovjek-dinja uzviknu: „Divlji psi su zli, a ovo je moja zemlja!“

Košuljaš mi se unese u facu: „Ovi psi su u stvari vanzemaljci prerušeni u vampire, koji su prerušeni u ljude, prerušene u pse!“

Dok trepnuh, više nije bilo ni njih ni pasa.

Dogegah se nekako do džipa u kojem me čekao „drug“. Svašta sam mu rekao! Je li moguće, posle svega, da me tako ostavio da izvisim?

On samo reče:

 „Zahvaljujući meni sačuvali smo udobnost našeg prevoza i sada smo na sigurnom putu ka Hitnoj. I ako možeš samo da mi ne krvariš po fotelji.“

Continue Reading

Društvo

Funkcioner DPS-a želi da se utvrdi odakle mu velika imovina

Published

on

By

Član Demokratske partije socijalista (DPS) Stanoje Zlatnik pozdravio je najavu nove vladajuće koalicije da se donese Zakon o porijeklu imovine. 

Kaže da godinama pokušava da utvrdi odakle mu stanovi, kuće, poslovni prostori, preduzeća i nekoliko desetina hiljada na bankovnom računu.

“To je sila. Dva puta sam se ženio i imam već šestoro odrasle djece. Svaka žena i svako dijete imaju mi po stan. Supruge imaju i po vikendicu, dok ja živim u porodičnoj kući. Radim sa nekretninama, energetikom, građevinom i trgovinom, i mogu vam reći da lijepo zarađujem od toga. Samo ne znam kako sam ušao u sve to, dok znam za dva stana i jednu vikendicu ne znam uopšte odakle mi”, pojasnio je Zlatnik svoj problem.

Tvrdi da se više puta obraćao policiji, ali bezuspješno. Jednom je tvrdi unajmio privatnog detektiva, koji je pokušao istražiti slučaj.

“Nije mogao otkriti odakle mi imovina, ali je njegova istraga tada pokazala da imam još par poslovnih prostora i još jedan bankovni račun. Račun u toj banci otvoren je bio nekih deset godina ranije, a nikako nijesam trošio novac sa njega. Živim dobro, ali opet ne bih volio da je nešto od toga stečeno nezakonito, korupcijom ili kriminalom”, kazao je Zlatnik.

Ističe da je od osnivanja DPS-a član te političke stranke, a sumnja da je njegovo čudno bogaćenje povezano sa tim. “Pričao sam sa nekoliko kolega iz partije i oni imaju sličan problem. Tako da bi ovaj zakon svima nama pomogao da shvatimo odakle nam toliko para i nekretnina”, kaže Zlatnik.

by Čađo

Continue Reading

Društvo

Đukanović dva dana nije spavao, strah ga je da se probudi u Srbiji

Published

on

By

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ne može da spava, nakon što je njegova Demokratska partija socijalista (DPS) poslije 30 godina izgubila na parlamentarnim izborima.

Tvrdi da probleme sa nesanicom nema zbog nervoze ili tuge, već ga je strah da će se, ukoliko zaspi, probuditi negdje u Pančevu, kao predsjednik Srbije, čiji će sastavni dio postati Crna Gora.

“Godinama sam se borio da Crna Gora bude nezavisna i da Srbija svoju šapu ponovo ne stavi na našu državu kao davne 1918. godine. Ali građani su u nedjelju ponovo izabrali retrogradne politike koje su izazvale zločine na ovim prostorima devedesetih i koje žele da nas vrate u 1918. godinu. Mislio sam nikada više, ali svakog trenutka se može desiti da se ponovo vratimo Srbiji, pogotovo sa Srbima na vlasti”, kazao je Đukanović.

Ističe da kao predsjednik Crne Gore neće dozvoliti da Crna Gora postane dio bilo koje druge države, pogotovo ne Srbije.

“Zamislite zaspim i ujutru se probudim kao predsjednik Srbije. A ne znam ništa o toj državi, o zakonima i predsjednikovanju. Mislim nije da sam znao nešto o crnogorskim, ali opet je to bilo moje”, rekao je Đukanović.

On je kazao da na svakih sat vremena gleda konferencije za štampu Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića i Alekse Bečića u izbornoj noći i to ga, tvrdi, drži budnim. 

“Ne mogu nakon toga zaspati od muke znajući da će mi se sprdati Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i Edi Rama kada vide ko me je pobijedio”, zaključio je Đukanović.

Čađo

Continue Reading

Trending

Zbilja, satira... © 2020 / finomen.me

Važno je znati da je Finomen platforma satirično-humoristični portal. Vijesti koje su objavljene na portalu su izmišljene s ciljem stvaranja satiričko-humorističnog sadržaja te ih stoga ne treba shvatati ozbiljno. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, pojavama ili institucijama je slučajna. Osobe iz javnog života, odnosno javne ličnosti se mogu pojavljivati u sadržaju objavljenom na portalu samo kao akteri izmišljenih događaja. Svi njihovi stavovi, radnje, događaji vezani uz njih kao njihove izjave koje se citiraju u tekstu su izmišljeni. >>> pročitajte cjelokupni tekst uslova korišćenja >>>