Mala skola velikih ekonomskih pojmova: Nejednaka raspodjela bogatstva i Paretovo pravilo

“Neravnoteža između bogatih i siromašnih je najstarija i najveća smrtonosna bolest svih republika”, Plutarch, 46-120 AD.

Kako bi napravili pravilan uvod u danasnju pricu o nejednakoj raspodjeli bogastva, danasnje lamentiranje pocecemo analizom informacije koja se prije nekoliko sedmica pojavila u domacoj stampi. Naime, objavljen je tekst o neovlascenih finansijskim odlivima iz zemalja u razvoju sa posebnim osvrtom na Crnu Goru, a koji je pripremila medjunarodna Fondacija Global Financial Integrity (veoma je vazno podvuci da se ne radi o nezakonitim, vec o neovlascenim finansijskim odlivima). U samom tekstu, vrlo sturo su navedene razmjere ovakvih transakcija na svjetskom nivou., vec su se fokusirali na Crnu Goru i podatke o njoj. Posto je Crna Gora mala za nase velike kalkulatore, u narednom tekstu cemo se baviti ciframa na svjetskom nivou.

Procjena je da je samo u 2011. godini iznos neovlascenih finansijskih odliva iz zemalja u razvoju iznosio 946,7 milijardi dolara (2,6 milijardi dolara dnevno ili 107 miliona dolara na sat ili 1,8 miliona dolara u minuti ili oko 30.000 dolara u sekundi), dok je ukupan odliv u periodu izmedju 2002. 2011 godine iznosio nevjerovatnih (i nedosanjanih) 5,9 hiljada milijardi dolara. Prevrcete ocima dok pokusavate da zamislite koliko je to nula, sigurni smo. Nesreca u nesreci je ta sto je tempo rasta neovlascenih finansijskih transakcija bio ogromnih 10% na godisnjem nivou, sto ce biti trend i u narednom periodu.

Pitate se kakve to veze ima sa danasnjom temom o nejednakoj raspodjeli bogatstva? U izvjestaju se kaze da 10 zemalja koje imaju najvise neovlascenih finansijskih transakcija ucestvuju sa cak 72% od ukupnog iznosa ovih transakcija.

U ekonomiji ovu pojavu nazivamo Paretovim pravilom ili Pravilo 80/20; pravilo je nazvano po italijanskom ekonomisti Vilfredu Paretu, koji je u istraživanju iz 1906. godine o raspodjeli nacionalnog bogatsva otkrio, da u Italiji oko 20% porodica posjeduju oko 80% kapitala.

Vilfredo je definisao pravilo prije 100 i kusur godina. Pitali smo se kakvo je stanje u danasnje doba? Citajte sad dobro: ako je vjerovati zvanicnim podacima Vlade SAD, to nije obecana zemlja; prije krize, 2007. godine, 1% američke populacije imalo je u vlasništvu 34,6% ukupnog americkog bogatstva, dok su sljedecih 19% imali 50,5% americkog bogatstva. Prostim sabiranjem dolazimo do cinjenice da je 20% najbogatijih Amerikanaca imalo 85% ukupnog americnog bogatstva, dok je 80% Amerikanaca posjedovalo svega 15% ukupnog americnog bogatstva! Takodje, u periodu izmedju 2002. do 2007. godine, prihod 1% najbogatijih Amerikanaca je rastao 10 puta brze nego prihod ostalih 90%.

Postaje jos bolje, pazite sad: Nakon krize iz 2008. godine, udio ukupnog bogatstva u vlasništvu u prvih 1 % stanovništva porastao je sa 34,6% na 37,1 %, a da je bogatstvo prvih 20% Amerikanaca u stvari porastao je sa 85% na 87,7%.

Koga je kriza pogodila a ko je uvecao bogatstvo?