Ekonomski subjektivni osjećaj 

.

Mašala, uzviknuo bi Nikolićev Radosav. Centralni i Južni Crnogorci su konačno, na prilično surov način, otkrili pojam koji dugo vremena kopka Sjeverne Crnogorce – subjektivni osjećaj temperature vazduha.

.

.

Elem, prilikom dosadne programske šeme svih televizija svijeta (pa i naših), izvještaj o vremenskoj prognozi sadrži jednu prilično suvu informaciju – temperaturu vazduha. U normalnim uslovima, sasvim dovoljno. Ipak, poslednjih dana smo bili svjedoci brutalne zime što je za posljedicu imalo uvođenje pojma subjektivni osjećaj temperature vazduha u mainstream.

Stručno, ovaj pojam se definiše kao efektivna temperatura koja predstavlja mjeru našeg subjektivnog osjećaja realne temperature vazduha. Taj osjećaj je značajno različit od stvarne temperature u zimskom periodu usled uticaja velike brzine vjetra, a u ljetnjem usled velike relativne vlažnosti. Te razlike ponekad zimi dostižu i nekoliko desetina stepeni.

Dakle, živa u termometru pokazuje da je -10 stepeni a građanstvo i masoni imaju osjećaj da je -20!

.

.

Kakve to veze ima sa ekonomijom? Pa, ovako – svjesni skromnih meteoroloških znanja i pogleda na temperaturne izazove, riješismo da malo pustimo zmajeve hipotalamusa uz sjeverni (vj)etar, nadajući se da ćemo doći do suptilnih analogija.

Što bi bio ekonomski subjektivni osjećaj kod Sjevernih, Centralnih i Južnih Slovena, pardon, Crnogoraca? Evo nekih idejica:

1. onaj osjećaj kada mjesecima ne primaju platu dok na televiziji kažu da je prosječna neto plata 502 eura;

2. onaj osjećaj kada saznaju da poslodavac nije plaćao poreze i doprinose godinama a Monstat objavi da jedna osoba može da živi od 2,08 eura dnevno;

3. onaj osjećaj kada gorivo poskupi preko 10% a ekonomski analitičari kažu da to neće dovesti do povećanja ostalih cijena;

4. onaj osjećaj kada im je račun za struju veći a struja je zapravo jefitnija;

5. onaj osjećaj kada im se blokira račun dok u novimama čitaju da je rast bruto društvenog proizvoda 2,4%;

6. onaj osjećaj kad se takmiče u isticanju što veće nacionalne ili političke pripadnosti dok se ukidaju granski kolektivni ugovori;

7. onaj osjećaj kada se zadužuju kod kamataša da plate račune dok ti isti kamataši redom postaju uvaženi članovi društvene zajednice;

8. onaj osjećaj kad godinama čekaju na posao a na televiziji vide da su investicije rekordne godinama unazad;

9. onaj osjećaj kad plaćaju uredno poreze dok zvanični podaci govore da nenaplativi poreski dug iznosi preko pola milijarde eura;

10. onaj osjećaj kad misle da je moć ignorisanja veća od moći znanja. Na žalost.

Kao što vidite, ekonomski subjektivni osjećaj nas prati svakodnevno, za razliku od meteorološkog. Samo ga treba prepoznati i nazvati pravim imenom. I pustiti mašti  na volju 🙂

.