Dobro poznata igra

Prije 30-tak godina, jedan čovjek nije upravljao državom, on se samo igrao klikera i kobalice ispred zgrade. Malo se igrao i žmurke jer kao nije vidio što mu se dešava ispred nosa. Igrao se malkice kauboja i indijanaca, samo su tada pištolji pucali pravom municijom. Potpuno je zanemario igru školice, jer je tada nastupila tranzicija u kojoj se škola nije tražila.

Zato je red da se danas podsjetimo kako je nekad (tačnije devedesetih godina prošlog vijeka) govorio jedan čovjek.

“Naši napori da jugoslovensku krizu riješimo mirnim putem
nijesu urodili plodom zato što smo, kao sagovornika sa hrvatske strane, imali ustaše, licemjere, kriminalce, raspomamljene krvoloke, riječju, plaćenike, čiji je zadatak da razbiju jugoslovensku državu”.

“Oni u tom cilju ne biraju sredstva: vrše genocid nad srpskim narodom, iživljavaju se nad pripadnicima JNA, ucrtavaju nove granice, tzv. nezavisne i naravno, demokratske države Hrvatske. Od Crne Gore bi htjeli Bar, Boku, a našu republiku bi, iz jasnih taktičkih razloga pretvorili u ono ratište, kako bi dekoncentrisali i pažnju javnosti, ali i oružane snage sa svoje teritorije”.

“Hrvatska vlast je, po svaku cijenu htjela rat i – ima ga! Iako nam ratovanje, istorijski gledano, kud i kamo više priliči, izbjegavali smo ga sve dok je to bilo moguće, sve dotle dok ustaške formacije nijesu najdirektnije ugrozile Crnu Goru i živote njenih građana”.

“Kao i uvijek do sada naši neprijatelji obezbijedili su pomoć jednog broja naših dičnih sunarodnika –građana Crne Gore. Ni oni nas ne iznenađuju. Od njih smo sve to već doživjeli. Ne iznenađuje nas, ovoga puta, ni otvorena izdaja Crne Gore i crnogorskog naroda, jer oni odavno u tom narodu nemaju nikakav ugled. Zato će njihova galama, navodno mirotvorna, u suštini, podlo-politikanska i
izdajnička, biti još jedan pucanj u prazno”.

“Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo takve protivnike kao što su oni pobjeđivali čitave naše istorije. Samo ovoga puta ćemo ih pobijediti i završiti zajednički život sa njima, nadam se – za sva vremena. Pri tome, Boka će ostati tamo gdje joj je mjesto , u sastavu Republike Crne Gore, a nadam se da će se u toj diobi i formiranju nove državne zajednice u kojoj ćemo živjeti i granice sa Hrvatskom
povući mnogo prirodnije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je, izgleda, jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke Kotorske, ostave hrvatsko starateljstvo”.

______

Ako vam sve ovo zvuči poznato, ne brinite; ovaj igrač se ponovo igra jedne te iste igre – Ćorave bake.