U rastu su kratke noge

Dok digestivni trakt lagano savladava neplaniranu lavinu prazničkih kalorija, milijarde moždanih neurona bivaju prezauzeti žvakanjem žilavih informacija o pozitivnim trendovima za 2015. godinu koju horski najavljuju državni zvaničnici i pokoji ekonomista iz državne administracije.

Vjerovatno bez puno dana praktičnog poslovnog iskustva, bez poznatog pristika u vidu urednog plaćanja obaveza po osnovu plata i pratećih doprinosa, urednog izmirivanja pdv-a, poštovanja rokova za dobavljače i raznih fiskalnih i parafisklanih nameta kao i bez obaveze mjesečnog plaćanja rata skupih kredita, gore pomenuti najavljuju uglavnom berićetnu 2015. godinu zbog jednog pokazatelja – rasta bruto društvenog proizvoda (BDP) od 4%.

Ova činjenica bi trebalo da smiri uzburkane preduzetničke duhove koji uredno plaćaju poreze, bore se protiv sive ekonomije i strpljivo ispraćaju razne inspekcije koje s vremena na vrijeme moraju da im napišu makar neku kaznicu, radi uroka. Rast BDP od 4% bi trebalo da umiri i zabrinute građane koji nekako krpe budžetske rupe “od prvog do prvog”, istovremeno strahujući da će izgubiti posao u 2015. godini.

Možda naši zvaničnici fizički i žive u Crnoj Gori, ali su mentalno vjerovatno stanovnici neke druge države (možda čak i planete, ko će mu ga znat’; misteriozni NLO-i intenzivno nadlijeću Crnu Goru od je Feliks skočio sa ivice svemira). Zato smo se odlučili da malo čelendžujemo (čitajte izazovemo; ova nametnuta teniska fraza je jednostavno premoćna) ekonomsku teoriju o boljitku ukupnog društva usljed rasta BDP-a.

Rast BDP-a je sam po sebi statistička kategorija (sjetite se teksta o uključivanju droge i prostitucije u obračun BDP). Iako je rast BDP-a, shodno ekonomskoj teoriji, dobra stvar za ukupnu ekonomiju, za običnog stanovnika naše države to jednostavno nije slučaj. Jedna od ključnih karakteristika neoliberalnog kapitalizma je sljedeća: usljed ukupnog rasta ekonomije najviše profitiraju najbogatiji slojevi društva, dok siromašni postaju još siromašniji (pisali smo o nejednakosti u SAD-u). Dakle, rast BDP sam po sebi ne vodi do ravnomjerne raspodjele novostvorene vrijednosti na sve segmente društva! Kako Crna Gora baštini neoliberalnu ekonomsku misao, to znači da će od rasta BDP u Crnoj Gori imati koristi samo određeni segmenti društva koji su usko vezani za strane direktne investicije, dok obični građani i ogroman broj kompanija neće imati ama baš nikakve koristi od najavljenog rasta BDP-a. Imajući u vidu američko iskustvo, za očekivati je će se jaz između bogatih i siromašnih povećati.

Zbog gore navedenog, ljudi koji vode ovu državu treba da se bave ključnim problemom – kako da najavljeni rast BDP-a pravilno raspodijele na sve slojeve društva, sa akcentom na podržavanje kvalitetnih poslovnih ideja i rješavanja nagomilanih socijalnih problema  najugroženijih građana. Sve dok novostvorena vrijednost zbog rasta BDP-a ne bude adekvatno usmjerena i pravilno raspodijeljena, isti će ostati mrtvi broj na papiru kojim se maše MMF-u i Svjetskoj banci. Osim za…