Poreski kolac

Kad pročitate prvu riječ iz naslova, vjerovatno prevrćete očima; pritisak vam naglo skače, ruka drhti, aritimija drma, mozak obrađuje informacije brže nego inače jer je alarm upaljen. Sve zbog poreza.

Da bi vam poboljšali zdravstveno stanje i zasladili priču o porezima, koristićemo omiljeni slaktiš Fidelitija – Jaffu. Da li je Jaffa kolač ili biskvit? Kad vam se jede Jaffa, baš vas nije briga za odgovor na postavljeno pitanje. Osim ako niste Poreska uprava Velike Britanije davne 1991. godine i želite dio – poreskog Jaffa kolača. Naime, prema poreskim pravilima Velike Britanije,  PDV se ne plaća na biskvite i kolače. Međutim, ako je biskvit preliven čokoladom, onda se na njega mora primijeniti stopa PDV-a od 17,5%; ovo pravilo ne važi za kolače. Pošto je Jaffa prelivena čokoladom,  Poreska uprava je pokrenula sudski postupak protiv proizvođača Jaffe kako bi dokazala da je Jaffa biskvit pokriven čokoladom. Proizvođač Jaffe je tvrdio da je Jaffa kolač i to ne samo zbog toga što mu tako piše na pakovanju. Najjači argument za proglašenje Jaffe kolačem je bio sljedeći: ako Jaffu ostavite na otvorenom, tada ona postaje tvrđa, što je osobina kolača. Sa druge strane, ako biskvit ostavite na otvorenom, on postaje gnjecav, što nije bio slučaj sa Jaffom. Jaffa je, dakle kolač, što je potvrdio i sud.

Jesmo li vam osladili priču o porezima? Ok, onda možemo jednu poresku temu koja je jednako slatka – problematika Poreza na dodatu vrijednost –  PDV. Malo ćemo biti dosadni sa definicijama na početku današnje priče, ali će biti zanimljiv predlog na kraju, obećavamo.

Šta je PDV?

Porez na dodatu vrednost se definiše kao porez koji se obračunava i plaća u svim fazama proizvodno-prometnog ciklusa na način da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodate vrijednosti koja se ostvari u toj fazi proizvodno-prometnog ciklusa. PDV je porez koji je uključen u cijenu proizvoda ili usluga i koji plaćaju krajnji potrošači.

Kako funkcioniše PDV? Iskoristićemo omiljeni slatkiš Jaffu da bi u praksi objasnili kako PDV funkcioniše. Dakle, preduzeće Jaffa vrši nabavku u iznosu od 10.000 eura; njegov dobavljač, preduzeće Kraš će mu obračunati PDV od 19% (1.900 eura). Dakle, preduzeće Jaffa će ukupno platiti 11.900 eura preduzeću Kraš, od čega 1.900 eura predstavlja ulazni porez. Kada preduzeće Jafa hoće dalje da prodaje isto dobro, recimo po cijeni od 15.000 eura, ono će takođe obračunati 19% PDV na tu cijenu, što iznosi 2.850 eura. Ukupna cijena koju će platiti kupac (recimo da se zove Evgenije Onjegin i koji voli da jede Jaffu) iznosi 17.850 eura, a dodatnih 2.850 eura je za preduzeće Jaffa izlazni porez. Ukupan iznos PDV-a koji ide državi u ovom slučaju je 2.850 eura. Razlika između izlaznog i ulaznog poreza od 950 eura (2.850 izlaznog i 1.900 eura ulaznog poreza) je porezna obaveza preduzeća Jaffa prema državi, ostatak je obaveza njegovog dobavljača Kraš. Nije baš toliko komplikovano, zar ne?

Jedna riječ mijenja sve

Ono što je ključni problem kod ovako postavljenog sistema je da podrazumijeva da se porez plaća u trenutku izdavanja fakture, a ne u trenutku naplate po fakturi. Preduzeće Kraš koji je prodaje robu preduzeću Jaffa unaprijed državi plaća PDV iako nije sigurno da će preduzeće Jafaf kome je prodala robu platiti ukupnu fakturu u dogovorenim terminima. Na ovaj način, preduzeće Kraš finansira državu jer je Zakon propisao da se PDV plaća u trenutku ispostavljanja fakture, a ne u trenutku naplate.

Tu leži ključ za rješavanje problema likvidnosti crnogorske privrede. Kada bi Zakon o PDV-u bio promijenjen u dijelu koji obavezuje poreskog obveznika da plati PDV nakon naplate fakture, situacija u privredi bi bila mnogo lakša sa stanovišta likvidnosti. Sa druge strane, ovakva izmjena Zakona bi značila da država ne bi mogla da naplaćuje PDV na istom nivou kako je to radila do sada. Prihodi od PDV-a bi bili značajno manji iz dva razloga: prvi, zbog odloženog plaćanja faktura, kasa Poreske uprave bi se punila značajno sporije; drugi, mnogo ozbiljniji, je sljedeći – dogodilo bi se da se sve fakture neće naplatiti, tako da bi projekcije punjena budžeta bilo teže napraviti, što znači da bi pritisak na državne finansije bio značajno veći.

Ako se Zakon o PDV-u izmijeni na navedeni način, država bi dijelila sudbinu preduzeća koja posluju u izuzetno teškom privrednom ambijentu. Samim tim, država bi se više uključila u privredne tokove čime bi  pojačala ne samo poresku nego i disciplinu naplate potraživanja između preduzeća, koji je ogroman i ima trend rasta. Ako se primijeni ovakav način plaćanja poreza, drastično bi se smanjila crna i siva ekonomija jer bi država ima manje prihode zbog manje naplate PDV-a, dok su budžetski izdaci na istom nivou – ovo znači da se prihodi moraju povećavati. Da bi povećala prihode po osnovu naplate PDV-a, država bi morala agresivno da krene u potpuno  eliminisanje crne i sive ekonomije, koja po procjenama iznosi od 23 do 31% bruto društvenog proizvoda, što iznosi 740 odnosno 997 miliona eura. Pomnožite 997 miliona eura sa 19% i dobijate 189,43 miliona eura dodatnih prihoda od PDV-a. Podsjetimo, prema Zakonu o budžetu, Crna Gora će se u 2014. godini zadužiti 240 miliona eura.

U međuvremenu, uživajte u Jaffi 🙂