Ključna anomalija fiskalne strategije

Devetog juna ljeta gospodnjeg MMXVII, Vlada Crne Gore usvojila je dokument “Predlog fiskalne strategije Crne Gore 2017- 2020” koji je juče, 26. jula iste godine usvojen u Skupštini CeGe-a.

Fiskalna strategija ima 35 strana. Ključne poruke već svi znaju – smanjenje rashoda i povećanje prihoda kroz dodatna poreska opterećenja. Citiramo “Ukupni efekti konsolidacije, posmatrano „godina na godinu“, iznosiće 117,0 mil.€, od čega se na povećanje prihoda odnosi 132,9 mil.€, na smanjenje rashoda 41,5 mil.€, a nove obaveze će iznositi 57,4 mil.€”. 

Ako ste mislili da ćemo danas da se bavimo baš ovom fiskalnom strategijom, grdno ste se prevarili. Bavićemo se, na prvi pogled sasvim nepovezanom problematikom – ekonomskom racionalnošću i procesu donošenja odluka o potrošnji prosječnog crnogorskog građanina, uključujući tu i turiste koji nam dolaze iz svih krajeva svijeta 🙂 Na kraju, vidjećete kako je svaki dokument koji se odnosi na planiranje (ne samo fiskalna strategija) prilično – nepouzdan?!

.

Da li ste se ikad zapitali kako donosite odluke? Da li su one racionalne i neracionalne? Da li one imaju ikakve veze sa ekonomijom? Sigurno niste razmišljali o tome na ovaj način ali ćemo Vam u nekoliko primjera objasniti koliko su Vaše odluke u svakodnevnom životu neracionalne sa ekonomskog stanovišta 🙂

Primjer broj jedan: pozovete prijatelje na večeru; pripremili ste superukusno predjelo i vrhunsko glavno jelo. Ali prije toga, kao zagrijavanje, iznijeli ste gostima kikiriki koji ste rasporedili u nekoliko činija. Kada se otvorila flaša vina, gosti su počeli da grickaju kikiriki. Ipak, u jednom trenutku ste kikiriki sklonili sa stola; ako gosti nastave da grickaju kikiriki neće moći da probaju ni predjelo ni glavno jelo oko koga ste se baš potrudili. I Vi i gosti ste jako zadovoljni ovom odlukom, zar ne?

Šta se ustvari dogodilo ako ovaj proces posmatramo sa ekonomskog stanovišta? Onog trenutka kada ste sklonili kikiriki i Vi i vaši gosti ste se ponašali ekonomski neracionalno. Zašto? Vrlo jednostavno – u ekonomskoj teoriji se smatra da je uvijek bolje imati više opcija u odnosu na manje opcija – na taj način se omogućava donošenje kvalitetnijih odluka. Dakle, činom sklanjanja kikirikija vi gostima smanjute broj opcija hrane koju mogu da pojedu – svi se ponašate ekonomski neracionalno.

.

.

Sljedeći primjer: naši prijatelji imaju kuću sa lijepim dvorištem koje treba pokositi. Ipak proces košenja trave je veoma iscrpljujući za njih. Pitali smo ih da li bi platili nekoga da Vam pokosi travu za 15 minuta po cijeni od 10 eura. Odgovor je bio negativan. Razlog – preskupo je. Potom smo ih pitali da li bi oni pokosili komšijiino dvorište (iste površine) za 10 eura. Odgovor je bio takođe negativan – ne pada nam na pamet da trošimo naše vrijeme na komšijino dvorište za mizernih 10 eura.

U ovom primjeru očigledno se krši osnovni ekonomski princip da za istu uslugu treba da važe iste cijene. U realnom životu, stvari stoje prilično drugačije – vladaju dvostruki aršini u zavisnosti od toga da li se nalazimo na strani ponuđača ili kupca. Zaključak – ovakvo ponašanje naših prijatelja je ekonomski neracionalno.

.

..

Treći primjer: kupili ste karte po cijeni od jednog eura za fudbalsku utakmicu na stadionu koji nema nastrešnicu. Međutim, sat vremena prije planiranog polaska počinje da pada snažna kiša, praćena olujnim vjetrom. Pitanje – da li ćete poći na utakmicu? Ok, najvjerovatnije nećete. Pitanje broj dva: da li ćete poći na utakmicu ako ste karte platili 200 eura? Vrlo vjerovatno da hoćete. 

U ovomo primjeru se ignorišu ekonomska načela nastalih troškova: cijena po kojoj ste platili kartu ne smije da utiče na Vašu odluku da li ćete ići na utakmicu ili ne. Ponovo, ponašate se ekonomski neracionalno!

Možemo ovako u nedogled, ali nadamo se da ste shvatili poentu – ljudi se ponašaju prilično ekonomski neracionalno.

.

.

.Kakve veze ovo ima sa ekonomijom i fiskalnom strategijom, pitate se? Odgovor je vrlo jednostavan – matematički modeli na osnovu kojih se prave projekcije podrazumijevaju da se ljudi ponašaju ekonomski racionalno kao i da imaju dovoljnu količinu informacija da donesu pravilnu odluku.  Kao što ste mogli primijetiti iz ovih nekoliko jednostavnih primjera, ljudi se ponašaju ekonomski neracionalno u zavisnosti od okolnosti u kojima se nalaze kao i subjektivnih vrednovanja određenih pojava.

Zbog svega navedenog, dokumenti koji ne uzimaju u obzir činjenice o ponašanju ljudi, ne mogu presudni osnov za donošenje odluka 🙂 

..