Elektronski špil karata

“Tinu ninu ninu”; protutnjala je ovih dana kolona vozila u kojoj se nalazila italijanska ministarka vanjskih poslova (ime poznato redakciji). Ključna poruka koju je ministarka poslala svim crnogorskim politčarima a koju mediji očigledno nisu shvatili kako treba je sljedeća: Vlada Republike Italije snažno podržava – vaterpolo reprezentaciju Crne Gore! Da li zbog toga što su momci zgodni ili je nešto drugo u pitanju? Na žalost mnogobrojnih teoretičara i praktičara zavjere, glavni razlog ove snažne podrške ipak leži u – ekonomiji!

Naime, opšte je poznata činjenica da je nacionalna energetska kompanija Elektroprivreda Crne Gore generalni sponzor Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore. Obzirom na obilne padavine koje su zadesile Crnu Goru ovih dana, vlažno smo se zapitali: zbog čega EPCG sponzoriše crnogorske ajkule?

Da neko ne shvati pogrešno: baš nam je milo što je EPCG sponzor vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore, čime dokazuje da je društveno odgovorna kompanija. Pored toga, još nam je milije što je EPCG, kao socijalno odgovorna kompanija, napravila program “Podijelimo teret”, na osnovu kojeg pomažu crnogorskim građanima da plate struju na rate i tako izbjegnu isključenje sa mreže. Međed i baba sa slomljenom rukom su izgleda jako efikasni; ne odmažu tu ni Buksovci. Svi su se upregli da podijele teret.

“Baš je ova EPCG sjajna, kako su oni socijalno odgovorni”, “Nema ih u svijet”, “Blago nama s njima” “Svaka im čast, prepoznali su težak socijalni momenat”, ređaju se parole podrške sa svija strana. Za medalju! Vaterpolo, razumije se.

Obzirom da svaka medalja ima lice i naličje, mi ćemo se malo baviti naličjem EPCG medalje; poreske, naravno. Kako EPCG dijeli svoj poreski  teret sa građanima?

.

Poznato vam je da je do prije par dana EPCG imala poreski dug od 45.000.000 eura (da ne ulazimo u problematiku KAP-a, zbog kojeg je ovaj dug i nastao) a koji je platila konverzijom poreskog duga u akcije. Ukratko, država je naplatila pomenuti poreski dug tako što je povećala udio u kapitalu EPCG. Ajde dobro; nema veze, neka su naplatili dug. Ono što bode oči je način na koji je ova transakcija urađena. Elem, država je kapital povećala po nominalnoj vrijednosti akcija a ne po njihovoj tržišnoj vrijednosti. Jedna riječ, pa nije valjda toliko značajna?! Izgleda da jeste – prema poslednjim informacijama sa berze, tržišna vrijednost jedne akcije EPCG iznosi 3,078 eura dok nominalna cijena iznosi 7,6482 eura. Razlika je u svega 4,5702 eura po jednoj akciji, đa’ole.

Da li je zaista tako mala razlika? Pozivamo u pomoć matematiku: prema podacima koji su dostupni iz medija, država je povećala svoj dug u akcionarskom društvu EPCG za 5.883.737 akcije. Kako smo dobili ovaj broj akcija? Podijeli smo 45.000.000 sa nominalnom cijenom jedne akcija koja iznosi 7,6482 eura.

Pa đe je problem? Ako država  želi da proda ove akcije sjutra na berzi, dobila bi značajno manje novca za njih nego što ih je platila kroz ovu transakciju! Matematika je prosta: Pomnožite 5.883.737 akcija sa tržišnom cijenom akcija koja, podsjetimo, iznosi 3,078 eura i dobijate 18.110.142 eura, što je tačno 26.889.858 eura manje od 45.000.000 eura koliko je država naplatila od EPCG putem poreskog prebijanja uz nominlanu cijenu akcija.

Upravo tih 26.889.858 eura je državni manjak iz ovakvog načina naplate poreza. Ne zaboravite, u prošlom postu smo pisali da država naplaćuje porez od dužnika na osnovu tržišne procjene nekretnine, dok za ovaj posao naplate poreza tržišna vrijednost akcija EPCG – ne odgovara?! Ha!

Podsjetimo, ovakvo zakonsko rješenje je podržala Skupština Crne Gore. Onda neko pita zašto poslanici troše par hiljada eura naputovanja i oko toga diže galamu, jer se pare troše – netransparentno?! Sve  liči na priču o hvatanju miševa (novac koji poslanici troše) dok slonovi slobodno šetaju kroz Njegošev parkić (poreske obaveze EPCG).

.

Za kraj, šlag i jagode na strujnoj torti u vidu par zanimljivih informacija iz revizorskog izvještaja EPCG za 2013. godinu. Prema revizorskom izvještaju za 2013. godinu, akumulirani gubitak (ukupan gubitak) EPCG iznosi cijelih 275.635.817 eura. Navedimo i podatak da je taj gubitak gotovo jednak ukupnom prihodu od prodaje struje koji iznosi 277.841.066 eura za  2013. godinu.

Ipak, možda i najvažnije zapažanje revizora je sljedeće, zbog čega je dato mišljenje na izvještaj: “Rukovodstvo Društva (EPCG, prim. aut) je u toku 2009. godine otpočelo proces usaglašavanja registra osnovnih sredstava sa vlasničkim listovima. Proces je nastavljen tokom narednih godina. Kao rezultat, rukovodstvo je ustanovilo da nedostaje dokumentacija koja potvrđuje vlasništvo na određenim stavkama nekretnina, postrojenja i opreme… Prema Ugovoru o kupoprodaji zaključenim 03.spetembra 2009. godine između Vlade Crne Gore i A2A S.p.a Italija, Vlada Crne Gore garantuje da je ukupna imovina iskazana u finansijskim izvještajima Društva na dan potpisivanja Ugovora o kupoprodaji u vlasništvu Društva. Na dan 31.12.2013. godine, Društvo je iskazalo Nekretnine, postrojenja i opremu, za koju ne posjeduje adekvatnu dokumentaciju o vlasništvu u bilansu stanja u iznosu od 215 miliona eura…”

Dakle, Crna Gora je naplatila poreski dug po nominalnoj cijeni akcija kompanije čiji je akumulirani gubitak 275 miliona eura i koja nema dokaze o vlasništvu nad imovinom vrijednom 215 miliona eura. Dobro ste pročitali – nemaju dokaze o vlasništvu nad imovinom koja vrijedi 215 miliona eura. Da, nemaju. Nemaju. Kako to – nemaju? Pa lijepo čovječe, nemaju!!! A što je 215 miliona, ne zajebaj…  Traženje dokumentacije traje evo već petu godinu, mora je u neku veliku fioku. Da nije tužno, bilo bi – smiješno. A malo i jes’ smiješno da nas ovako zajebavaju, priznajte 🙂

Pred svega ovoga, da ne zaboravimo: EPCG uredno ne želi da uključi struju jednoj Solani dok se ne uplati astronomskih 20.000 eura?! Ko se ođe sprda sa kim – pitanje je za vas.

Iz svega gore navedenog, lagano zaključujemo da će nas i u narednom periodu Italija bezrezervno snažno i podržavati na putu EU i NATO integracija; vjerovatno zbog vaterpolista jer ne plivaju u slanoj vodi, obzirom da Solani ne uključuju struju da ne bi posolili bazen.

Kako veli ona baba iz reklame: “Kad sam dugo mraku, kao da poludiiim”. Ugasite mrak. A ko je dobio u karte, zaključite sami; mi vam za to nismo potrebni. Ionako ćete platiti poreski teret EPCG.