Analize
Divlja ljepota nepatentirane ideje
Kada ljudi govore da na crnogorskim prostorima nema ljudi koji imaju viziju i ideje koje bi pokorile svijet, prosto nemaju pojma da je naša (ne)uređena zajednica itekako plodno tle na kojima bitišu revolucionarna otkrića. Možemo sa pravom reći da su nam milijarde utekle ispred nosa; bolje reći volana!
Krađa intelektualne svojine divljeg taksiste
Pojam divlji taksista je skrojen u potonjih četvrt vijeka i odnosi se na nelegalno obavljanje djelatnosti prevoza putnika. Zbog mračnih istorijskih događaja, kada su se marginalnci igrali Rizika-iz-prave, pojedini ljudi jednostavno nisu imali što da rade (nisu se snašli) pa su počeli da prevoze druge ljude – bez dozvola, licenci i prateće dokumentacije. U gradskom žargonu, nastao je pojam divlji taksista – sinonim za ljude koji nemaju posla i pokušavaju da prežive.
Analizom brojki i upoređivanjem podataka, možemo zaključiti da je porast broja divljih taksista upravo proporcionalan porastu broja prodatih i zatvorenih društvenih preduzeća početkom devedesetih. Trend se nastavio i u novom milijenijumu, uprkos obećanjima da će se iskorijeniti nelegalni prevoznici. Izgleda da je kupovina socijalnog mira kod nelegalnih vozača jača od uplaćenih poreza legalnih vozača.
(Burek + burilo + divlji taksi ) * brainstorming = ...
Onda zaustaviše prvi auto da ih prebači do Tivta, na avion. Na njihovu nesreću (ili sreću, viđeteće kasnije), nalećeše na divljeg taksistu koji ih prebači do Tivta za 100 eura. Pošto su ga sočno popljuvali na tečni engleski, zarekoše se da će mu kad-tad vratiti za ovo dranje!
Kad su slećeli na američko tlo, siti od masnih budvanskih bureka i bez para od fakture divljeg taksiste, zapitaše se mogu li oni foru divljeg taksiste da prodaju svojim sunarodnicima? I tako, jednog sunčanog dana u sunčanoj Kaliforniji u sunčanom San Francisku otvoriše američku verziju divljeg taksija. Kako da nazovu firmu? Jurassic-taxi? Blade-driver? Ne. Trebalo im je nešto upečatljivo, nešto autentično, nešto evropski! Sjetiše se one babe iz Budve što im dade da se napoje vode. Kako bjeđe naziv one posude đe baba drži vodu. Burilo! A kako se zvaše ono jelo masno? Burek! Malo se poigraše sa riječima burilo i burek; malo brainstorminga sa drugarima ispred zgrade. Rezultat: izvedenica UBER.
To vam je, dragi naši čitaoci, legenda o nastajanju Ubera, kompanije koja povezuje vozača i putnika putem aplikacije na pametnom telefonu zbog čega uzme masnu proviziju (zbog bureka onih) na posredovanje. Kako to u praksi izgleda: putnik ukuca đe je i đe oće da ide, sačeka vozača, vozač ga odveze na željenu destinaciju i naplati preko aplikacije svoju tarifu. Vozač nema nikakvu licencu od strane taksi udruženja. Vozač je jednostavno – moderna verzija divljeg taksiste.
Danas Uber vrijedi 50 milijardi dolara. A onaj budvanski divlji taksista i dalje opuča strane goste do Tivta za 100 eura. Ameri mu ukradoše koncept i ne trepnuše – osveta se najbolje servira kad je hladna.
Amerikanci su ukrali crnogorsku ideju i implementirali je na svjetskom nivou nakon čitavih 20 godina. Patentirajte poslovne ideje, ma koliko suludo one zvučale u početku. Možda postanete – milijarderi.