Blog

Male tajne uspjeha

Milos2

Još jedno ljeto se bliži svom kraju. Školska zvona su se oglasila, septembarski ispitni rok je u jeku (srećno!), a radni narod Crne Gore se vraća sa svojih odmora. Pored toga, ono što je obilježilo kraj ljeta jeste i odlazak naše rodbine koja živi u dijaspori. Sjetno se prisjećajući trenutaka provedenih sa njima, na pamet nam padaju njihove sledeće riječi:

  • Misliš li se ti uopšte udavat`/ženit`?    ? 
  • Kod vas je sve u krv skupo! Kako uopšte preživljavate? 

Prećutkujući odgovor na prvo pitanje a odmahujući glavom na drugo, zapitamo se kako je to moguće da su osnovna dobra jeftinija u zemljama koja imaju veći životni standard od životnog standarda u Crnoj Gori (GDP per capita). Donekle zanemarujući činjenicu da nemamo razvijenu prehrambenu industriju ali i to da uvozimo značajan broj poljoprivrednih proizvoda, fokusirali smo se na razloge niskih cijena u dijaspori i potencijalno našli odgovor u postojanju i načinu funkcionisanja njihovih trgovačkih lanaca. 

Jedan od tih trgovačkih lanaca koji se može pohvaliti cjenovnom efikasnošću a koji postoji u  velikom broju evropskih zemalja ali i u Australiji i SAD-u je trgovački lanac ALDI koji je osnovan davne 1913. godine u Esenu, Njemačkoj. Ono što karakteriše ovaj trgovački lanac je to da on nastavlja da širi svoju mrežu prodavnica (čak do 8000) povećavajući svoja tržišna učešća širom svijeta uprkos I i II svjetskom ratu, brojnim ekonomskim krizama i promjenama ekonomsko-društvenih poredaka.  

.Koji je to biznis model koji je ALDI usvojio a koji  čini njegovo poslovanje toliko cjenovno efikasnim da mu omogućava ovakav vjekovni uspjeh? Odgovor na ovo pitanje ćemo naći u mini-strategijama preduzeća koje je realizuju na svakodnevnim bazama, a ogledaju u sledećem:        

Proizvodni asortiman : ALDI marketi nude vrlo ograničen izbor kvalitetnih proizvoda svojim kupcima, svega 1350 (radi poređenja, u TESCO supermarketima ovaj broj iznosi 25000) uključujući u taj broj i varijacije proizvoda po brendu kojih nikad ne smije biti više od 7. Ovo omogućava kupcima da izaberu željeni proizvod relativno brzo što značajno pojednostavljuje proces kupovine i dovodi do ušteda u vremenu kupca ali i prodavca jer se sada kupac kraće zadržava u prodajnom objektu. 

Odnosi sa dobavljačima : Pored koristi koje ALDI marketi ostvaruju zbog ograničenog broja prizvoda u odnosima sa kupcem, iste se ostvaruju i u odnosima sa dobavljačem. Naime, to što se u ALDI marketima nikada ne može naći više od 7 (od 3 do 7) brendova jednog proizvoda omogućava ALDI-ju da ostvari značajne povoljnosti u vidu sniženja nabavne cijene kroz njegovanje dugoročne saradnje sa dobavljačima. Takođe, s ovim u vezi ALDI nikada ne naplaćuje dobavljačima reklamni prostor u svojim marketima. 

Radni sati: Prodajni objekti ALDI marketa su otvoreni od 9 ujutro do 9 naveče svim danima osim nedeljom kada su otvoreni od 9 ujutro do 7 naveče. Ova otvorenost prodajnih objekata samo tokom najprometnijih djelova dana dozvoljava uštede u troškovima zarada, održavanja i energije.  

Izlaganje proizvoda: Na policama se proizvodi uvijek izlažu u paketima a nikad u pojedinačnim komadima što dozvoljava radnicima da po pražnjenju ambalaža iste zamijene vrlo brzo nemorajući pri tome voditi računa o naslaganju pojedinačnih komada i estetici.    

.

.

Zaposleni : Broj zaposlenih u ALDI objektima po smjeni nikada ne prelazi 4 što donosi značajne uštede u troškovima zarade. S tim u vezi, svi zaposleni moraju biti obučeni da rade na svim poslovima u objektu a radi pojednostavljivanja tog procesa u objektu ne postoji radno mjesto mesara ili pekara. 

Skeniranje proizvoda: Proizvodi cjelokupnog asortimana imaju bar-kod na barem dvjema svojim stranama kako bi se proces skeniranja na kasi učinio bržim. Takođe, lice koje radi na kasi nikada ne pakuje proizvode u kese već to uvijek radi kupac u prostoru posebno predviđenom za to. Pored toga, voće i povrće se ne mjeri na kasi već je najčešće izloženo u pakovanjima koja su izmjerena i kojima je već dodijeljen određeni bar-kod. 

Just in time sistem: ALDI koristi just-in-time sistem nabavke koji omogućava ogromne uštede u troškovima održavanja i skladištenja jer podrazumijeva nabavku koja se realizuje netom prije trenutka prodaje. 

Iznajmljivanje kolica: Kupci mogu koristiti kolica za kupovinu samo ukoliko ubace kovanice u bravu koje nakon kupovine mogu povratiti tek kada vrate kolica na odgovarajuće mjesto. Kao rezultat ovoga dolazi do smanjenja broja slomljenih ili izgubljenih kolica a povrh svega toga nestaje potreba za nadzorom procesa korišćenja kolica od strane nekog od radnika. 

.

.

Upoznavši se sa svim gore navedenim, možemo zaključiti da ALDI ne izmišlja toplu vodu i ne implementira strategije koje su drugima potpuno strane. Upravo suprotno, poslovanje ALDI marketa je zasnovano na uštedama koje počivaju na vrlo prostim metodama efikasnog korišćenja resursa u internom okruženju a koje se (uštede) nakon toga prenose na kupce. Konačno, naučivši nešto novo o načinu funkcionisanja u ALDI marketima, možemo primijetiti da postoji sličnost između ALDI metoda i metoda koje se počinju koristiti u našim marketima pa ostajemo optimistični da ćemo do nove ljetnje sezone ublažiti barem neke od strepnji naše rodbine. 

Nonsensne korelacije džidipija i plata

Milos2

Uuuu, kako volimo da koristimo moćne riječi stranog porijekla, jer smo dakako, strani plaćenici. Ovaj naslov bi izazvao pomalo romantičnu ali ipak snažnu mučninu kada bi glasio “Glupkasti odnosi bruto društvenog proizvoda i plata”.

Mediji su konačno smogli snage da objave da su plate državne administracije ispod afričkog nivoa i da će tako i da ostane makar u naredne tri godine. I naravno, sve zavisi od svemoćnog džidipija ili, tepajući mu na yu esperandu, bruto društvenog proizvoda. I njegovog rasta. Jer kada raste džidipi, sve cvjeta, zar ne?

.

.

Malo morgen, rekao bi naivno-nebeski čika-Sloba, omiljeo strašilo prošlih vremena i vlasti i opozicije u svim država ex yu regiona kada treba da se skrene pažnja sa ekonomije i realnih problema. Elem, SAD imaju izuzetno snažan rast džidipija, pa je nejednakost najveća od kada SAD postoje! O uticaju džidipija na nejednakost smo pisali u tekstu “U rastu su kratke noge” – pročitajte, valjaće vam.

Zato bi ovi naši donosioci odluka trebali da vežu rast plata i penzija isključivo u slučaju rasta izvoza (koji iznosi 15-tak posto uvoza) i smanjenja deficita platnog bilansa (koji iznosi oko 1,7 milijardi eurića). Tek kada ove dvije kategorije istovremeno budu rasle (izvoz) i padale (deficit), treba razmišljati o povećanju plata.

.

.

Ako bacite pogled na činjenicu da nam sa svih ekrana (uključujući pametne frižidere i lavaboe) govore da nam je prihod od turizma 1.000.000.000 eura, zar nije logično da najveći broj Crnogoraca živi kao bubreg u loju? Naravno, preduslov za bubreg-u-loju status je domaća proizvodnja roba i usluga za potrebe turističke privrede. Do tada, od ove milijarde domaćinima ostade svega nekoliko miliona eura čiste zarade, jer sve pare odoše inostranim proizvođačima i pružaocima usluga.

Jer džidipi ne interesuje da li se proizvodi ili uvozi, već samo potrošnja.  Zato ga ne treba stavljati u korelaciju sa rastom plata. Prosto kao suljPa 🙂

Demonizam

Milos2

Kada mažemo Nutelu, pijuckamo Koka kolu ili pak koristimo najnovije tehničke uređaje nekako jednostavno vjerujemo da je ista kao ona koju koriste stanovnici stare (zapadne) Evrope.

Grdno se varamo. Izgleda da u briselskim kuloarima postoje prećutno dogovorene podjele na staru i novu Evropu. Naravno, stara Evropa koristi najbolje proizvode dok nama izvoze proizvode C,D ili E kategorije (čitaj: smeće).

Kako onda EU očekuje da budemo države koje su ustrojene baš kao države stare Evrope? Kako onda nazvati političke sisteme koji su karakteristični za ove prostore? Države C,D ili E kategorije?

Sve su prilike da je na ovim teritorijama mutirao novi oblik državnog ustrojstva kao hibrid demokratije i komunizma. Ako uzmemo prve slogove demokratije i poslednje slogove komunizma, dobijamo simpatičan naziv naše realnosti – DEMONIZAM.

.

Naš najgluplji tekst 

Milos2

Došao je i taj trenutak. Čedne glave, meka srca i tvrde memorije, konačno se iz naše biznis štale izmigoljio – najgluplji tekst.

Pisali smo mnogo ali mnogo glupe tekstove. Recimo ovaj, ili ovaj, pa ovaj. Aha, bio je i ovaj, naravno i ovaj. Ali nije ni primać’ današnjem tekstu. 

Upozorenje: ako nećete da se zaglupljujete, molimo vas da ne čitate dalje. Jer je tekst baš glup. Ozbiljno. Ok, upozorili smo vas; dalje čitate na sopstvenu odgovornost. Ako vam čitanje bude izazvalo halucinacije, nismo krivi.

p.s. tekst počinje – popijte kafu i neko sredstvo za smirenje.

.

.

Troškovi rente objekata za poslednje tri godine iznose 7,7 mil eura za 2015., 7,5 mil eura za 2016. i planiranih 8,7 miliona eura za 2017. godinu (podaci iz Zakona o budžetu). Sa druge strane, prema zvaničnim podacima iz izvještaja Državne revizorske institucije, do 2016 godine država je naplatila 12,7 miliona eura teško naplativog poreza nekretninama u koje su trebale da se usele državne ili lokalne insitucije, udruženja i drugi drzavni organi. Po svemu sudeći, nisu uspjeli da se usele svi (valjda se uselilo 50% njih) jer je lakše da čistom gotovinom (naravno državnom)  plaćamo rentu iako postoje prostori u vlasništvu države koji su namijenjeni upravo za državne ili lokalne insitucije, udruženja i organe?! Da ponovimo – porez koji se u normalnoj drzavama placa novcem, naplaćen je upravo tom imovinom (tu je caka – novac je u ovom slučaju privatni). Tako se iznos rente, uprskos navedenom ali i padu cijena rentiranja nekretnina na tržištu – paradoksalno povećava. Vrlo jednostavno se troše državne pare za rentu, dok prostori koji su dobijeni upravo za tu namjenu – zjape prazni.

Što je najbolje, opet će to da urade. Jovo nanovo. Bitno je da se naplaćuje porez kroz nelikvidne nekretnine koje se ne useljavaju dok se renta plaća likvidnom gotovinom iako imaju prostora da ne placaju rentu i tako smanje troskove u drzavnom budzetu. Ludilo.

.

Eto, tako glasi naš najgluplji tekst. 

.

Efekat mamca

Milos2

I tako. Malo da smiriš živce, pođeš na pecanje, namjestiš mamac, zabacis udicu, čuješ ono PLOP i čekaš. Čekaš. Čekaš. Nakon izvjesnog vremena, riba zagrize mamac. To se zove pecanje. Dobro organizovan odmor za dušu ali i praznik za novčanik ako namjestiš mamac kako treba.

Dobro. Dok se danas svi bave kidanjem troškova (čitaj: otpuštanjem radnika i kresanjem marketing budžeta, uz sigurnu uštedu na sapunu i ubrusima), mi našim klijentima pomažemo da bolje namjeste udicu kako bi upecali više ribe. Da, dobro ste pročitali: ne učimo ih kako se peca jer sam čin zabacivanja udice nije tako kompleksan (ipak je to posao za lajfkoučeve), već ih učimo kako da – naprave bolju udicu.

Bez zajebancije, u ovom tekstu ćemo vam konačno otkriti čime se mi zapravo bavimo kada ne pravimo brojne nepotrebe analize i poluglupkaste komentare na razne ekonomske izazove mlade države Crne Gore. Između ostalog, mi pomažemo kompanijama da povećaju prihode koristeći tehnike bihevioralne ekonomije.

.

.

Kako većina konsultanata koriste neke primjere svjetskih kompanija (čitaj: tekst na nekom sajtu + copy/paste + Google transalte + par umetaka tipa “fenomenalno”, “predobro”, “hvala ti što postojiš”, “uzmi stvari u svoje ruke i budi POBJEDNIK”, “ti to možeš jer sve zavisi od TEBE”), mi imamo radikalno drugačiji pristup – koristimo primjere kompanija koje posluju na crnogorskom tržištu. Valjda je svima više jasno da je naš pristup prilagođen lokalnom tržištu i uvažava specifičnosti našeg mentalnog područja.

Dobro, dosta više sa samopromocijom.  Danas pišemo o efektu mamca i njegovom značaju u povećanju prihoda. Prvo da definišemo šta je efekat mamca. U principu, to je situacija u kojoj će vaši kupci, kada se suoče sa trećim  cjenovno pametno pozicioniranim proizvodom (mamcem), odlučiti da kupe – skuplji od preostala dva proizvoda.

.

.

Zašto je efekat mamca važan? Ovako: kada donose odluku o kupovini između samo dva proizvoda, kupci će najčešće kupiti onaj jefitniji. Kada u njihov izbor stavite treći proizvod (mamac) i to sa cijenom koja je bliža skupljoj opciji, garantujemo da će više kupovati skuplji proizvod!

I ko je to kod nas prvi primijenio ovu tehniku (mimo naših klijenata)? Ne bi pogodili iz sedamstočetrdesetdrugog puta, sigurni smo. Radi se o kompaniji Lukoil i to za, pazite sad, korišćenje usisivača na benzinskoj pumpi! 

.

.

Kakav genijalan primjer efekta mamca! Prva opcija – Korišćenje usisivača koje traje 4 minuta košta 0,5 eura. Treća opcija: korišćenje usisivača koje traje 16 minuta cijena iznosi 2 eura. Da nema druge opcije (mamca) u vidu ponude korišćenja usisivača od 8 minuta koje traje 1,5 eura, većina korisnika usisivača će izabrati prvu opciju, zar ne?

A ako pogledate sve tri ponude, najskuplja opcija korišćenja usisivača koje košta 2 eura i nije tako loša, priznajte!

.

.

Eto, kao što vidite, postoje elegantne tehnike povećavanja prihoda i prodaje skupljih proizvoda a da Vaš kupac toga nije ni svjestan 🙂 Što je najbolje, ovakvih tehnika ima puno i mi ih  lagano implementiramo u kompanijama. 

078 117 830, hvala 🙂

Šašavi Italijani

Milos2

Prohladnih avgustovskih dana bivamo zapljuskivani prejakim ekonomskim terminima koji služe za konsolidaciju nervnih završetaka koji utiču na primarna zaključivanja. Kada tome pridodamo i pojačanu upotrebu klima uređaja, logika nas vodi ka najavljenom izlasku Italijana iz EPCG.

Naravno, pitanje svih pitanja glasi: Ko će to da plati? I kako će to da se plati? Srećom, imamo uzbuđujuće vijesti! Citiramo doslovce (slatki pleonazam je ponekad prekoristan) : “Kada je u pitanju finansijska transakcija koja podrazumijeva kupovinu 41,7 odsto akcija kompanije, nominalne vrijednosti od skoro milijardu eura, a koja na svojim računima ima više novca nego što sama transakcija iznosi, potpuno je jasno da način finansiranja ne može biti problem. Iako iznos od 35 miliona na godišnjem nivou nije mali, on u potpunosti odgovara profitnom potencijalu EPCG. U svakom slučaju, jedan od osnovnih činilaca konačne odluke o načinu isplate biće i potreba da se ne poremeti stabilnost našeg budžeta”.

.

.

Par zanimljivosti iz ovog citata su jako zanimljivi (dvostruka zanimljivost je uvijek dobrodošla prilikom ekonomskih analiza, zapamtite):

  1. Ako su Italijani toliko šašavi da prodaju kompaniju koja ima ima više novca na računima od prodajne cijene, onda ih treba kolektivno poslati u Dobrotu ili neku sličnu ustanovu u Italiji
  2. Ako su Italijani toliko šašavi da prodaju kompaniju koja ima potencijalni profit od 35 miliona eura godišnje (čitaj: može biti a ne mora da znači)  i koja ima ima više novca na računima od prodajne cijene, onda njihov specijalni tužilac treba da popije kafu s njima neđe u MIlanu;
  3. Ako su Italijani toliko šašavi da prodaju kompaniju koja ima nominalnu vrijednost od 1.000.000.000 eura (devet nula ili milijardu eura), koja ima ima više novca na računima od prodajne cijene i koja ima potencijalni profit od 35 miliona eura godišnje, onda treba da ih proglasimo za nove ekonomske nevjerne Tome.

Ispade da Italijani prodaju dijamantsku koku koja vrijedi milijardu eura, na računima ima više novca nego što je prodajna cijena i koja ima potencijalan profit od 35 miliona eura godišnje.

.

.

Ipak, biće da je u pitanju sljedeće: 

  1. gubitak EPCG za 2016. godinu će biti 111 miliona eura čime “se stvaraju preduslovi da Bilansi za 2016.godinu budu izrađeni na zakonom zasnovan način, kako po Zakonu o računovodstvu i reviziji tako i po međunarodnom računovodstvenom standardu 16 koji tretira tu materiju”. Dakle, raniji bilansi godine nisu bili izrađeni na zakonom zasnovan način?!
  2. Investicija u izgradnju drugog bloka Termoelektrane će se finansirati upravo iz novca koji se nalazi na računima, jer se kreditni aranžmani odugovlače dok vrijeme za izgranju neumitno teče.

Ako su Italijani šašavi, dajte da ih tražimo; đe se oni izgube, valjalo bi ih pronaći makar i tuš baterijom.

Autostoperski vodič kroz Fiskalnu strategiju (III)

Milos2

Preduslovi svake ozbiljnije Fiskalne strategije “teže da prođu kroz tri zasebne i prepoznatljive faze, a to su preživljavanje, istraživanje i produhovljenje, drugačije poznate kao faze Kako, Zašto i Gdje.”

“Novac! Možete da ga se gadite ili da ne obraćate pažnju na njega, ali ne možete ga voljeti.” Kakva uvrnuta uvertira za finiširanje našeg Autostoperskog vodiča kroz Fiskalnu strategiju sa jednim od najluđih prijedloga za stabilizaciju javnih finansija ikad! 

Naime, definitivna je činjenica da će u Crnoj Gori biti manje novca u opticaju zbog mjera štednje. Svjesni smo činjenice da se puno toga uvozi a da se simbolično izvozi, što valjda znači da se novac legalnim putem isisava iz ‘#niđenebonijeplavo Crne Gore. 

.

.

Sad ćemo da vam objasnimo naš pakleni plan kako da stvorimo novu količinu novca koji će riješiti sve probleme #jaimamšatorodzvezdanogneba Crne Gore. Jeste li spremni na najluđu finansijsku žurku ikada? Pozvani ste da budete prisutni uz dres kod, naravno organske zelene boja koja je je jedini prihvatljiv autfit.

Idemo redom. Kao i svaka Evolucionarna (bez R) ideja, prvo malo filozofiranja na temu bivstvovanja. 

Sudeći prema demokratskim načelima probono ideje, ekonomska logika “se definiše kao razumna brzina putovanja i koja je u skladu s fizičkim zdravljem, mentalnim stanjem i kašnjenjem manjim od jedno pet minuta. To je, dakle, očigledno gotovo neograničeno promjenljiva vrednost koja zavisi od okolnosti, jer se prva dva činioca ne mijenjaju samo s brzinom uzetom kao apsolutna vrednost, već i sa svešću o trećem činiocu.”

Svjesni smo činjenice da ako logički “na jedan trenutak bacite pogled na čitavu beskonačnost postojanja, a negde u najmanjem, sićušnom uglu, nalazi se mikroskopska tačka na mikroskopskoj tački, mala poruka koja glasi ‘Ovo si ti’.”

.

.

Vođeni mikroskopskom mišlju, polazimo od početne premise da novac, naravno, ne raste na drvetu. Ček, ček; a šta ako… a šta ako …. A šta ako lišće koje raste na drveću proglasimo za, ni 5 ni 6, nego za – nacionalnu valutu? Na taj način svi Crnogorci overnajt postaju ekstremno bogati ljudi jer je #ovojemojakuća Crna Gora – ekološka država još od tisućudevetstotinadevedesetprve! Zamislite nove šoping ture po Milanu, Sremu, Londonu i Mogadišu? Koliko bi se slanih palačinki odjednom napravilo što bi uzrokovalo rast potražnje za skupim puterom, moćnim kornišonima i najskupljim Dižon senfom? Što bi se činjelo selfija i dojč kafa po Mehnetnu? Niko ništa ne bi radio, već bi se 94,587% Crnogoraca preselilo u Beograd i Petrovac na Mlavi! Kako bi novu realnost  prihvatile  nabildovane žene koje bi odjednom postale kvarno nježne i počele da gaje cvijeće koje bi im, gle čuda, omogućilo ekonomsku nezavisnost?

.

.

Ali zar ne bi imali problem sa inflacijom ako bi masu ljudi imali neograničenu masu keša? I na to smo mislili! Spalićemo sve šume u #volimovasbrdatvrda Crnoj Gori! Time bi valuta bila u skromnoj simbiozi sa ekološkom osviješćenosti prosječnog crnogorca! 

I za kraj ovog prekratkog Autostoperskog vodiča kroz Fiskalnu strategiju sa dalekosežnim posljedicama, postavljamo finalno priprosto dramatično pitanje ”Kako pijanstvo može da ti naškodi?” Odgovor je vrlo jednostavan “Pitaj čašu vode.”

SAMO BEZ PANIKE, jer “stvarnost često griješi”.

.

Autostoperski vodič kroz Fiskalnu strategiju (II)

Milos2

Fiskalna strategija počinje baš ovako: “Strateški cilj ekonomske politike Crne Gore je pametan, održiv i inkluzivan rast koji će doprinijeti povećanju kvaliteta života svih građana, odnosno smanjivanju razvojnog jaza zemlje u odnosu prosjek Evropske unije”

Replika koja je potpuno nepotrebna istovremeno jedinstveno neophodna a složeno megalomanski usađena u ovaj tekst je sljedeća: “Jedna od stvari koje Ford Prefekt nikada nije uspio da shvati kod ljudi bila je navika da neprekidno govore i ponavljaju vrlo, vrlo očigledne stvari, kao što su: Baš lep dan danas, ili: Jao što si visok, ili: O Bože, pala si niz bunar dubok trideset metara, jesi li se povrijedila? Ford je stvorio teoriju da objasni to neobično ponašanje. Kada ljudska bića ne bi neprekidno pomjerala usne, bio je ubijeđen, usta bi im vjerovatno srasla. Posle nekoliko mjeseci posmatranja i razmišljanja napustio je tu teoriju u korist druge. Ukoliko ne pokreću neprekidno svoje usne, pomislio je, mozak počinje da im radi.”

.

.

Nedaleko od korisnih slušalica za uši, Fiskalna strategija ne podrazumijeva uvođenje bilo kakvog vida poreza na luksuz. Znate, “žlijezda antareskog papagaja nabodena na štapić odvratnog je ukusa, ali predstavlja delikates i izuzetno bogati idioti često za njih plaćaju ogromne svote novca da bi ostavili utisak na druge izuzetno bogate idiote”. Zašto ne oporezovati idiote koji troše puno novca za ostavljanje utiska na druge idiote? Recimo porez na – dodati idiotizam?

U trenucima teške sumnje na postojanje inteligentnog života van obzerviranog Univerzuma, možemo konstatovati da je u Fiskalnoj strategiji, da oprostite na izrazu, kresanje troškova jedna od važnih komponenti. U to ime ide i najavljeno smanjenje plata za 6% za zaposlene iz grupa A, B i C. “Nerazumni užas zavlada među ljudima Zemlje koji su to slušali. Strava se lagano širila kroz okupljenu gomilu, kao da su posredi bili opiljci gvožđa na ploči ispod koje se kreće magnet. Izbi panika, beznadna, sumanuta želja za bjekstvom, ali nije bilo mjesta na koje se moglo pobjeći. Kada su ovo primetili, Vogoni ponovo uključiše svoj S. O. Kazali su: “Nema svrhe da glumite toliko iznenađenje. Svi planovi i nalozi za uništenje bili su izloženi u vašem lokalnom odeljenju za planiranje na Alfa Kentauru čitavih pedeset zemaljskih godina. Prema tome,imali ste dovoljno vremena da uložite kakvu god hoćete formalnu žalbu, a sada je zaista prekasno da počnete da pravite probleme.”

.

.

Mala digresija, da odmorite oči i kutnjake od čitanja, pokušajte da shvatite sljedeće: Perfidno parafrazirajući korisničko autostoperko uputstvo a dostižući trijumfalni krešendo, možemo konstatovati da su neki od metafizičkih simbola Strategije bili naročito djelotvorni. Zanimljiv ritmički oblik kao da se suprotstavlja čitavom nadrealizmu prokrivene metafore koja prikazuje čovječnost fiskalne osjećajne duše što uspijeva da prodre preko medijuma tekstualne strukture, sublimujući jedno, prenoseći u transcendentno drugo i izlazeći na kraj s fundamentalnim dihotomijama svega ostalog i čitalac ostaje sa dubokim i živim uvidom u ono o čemu strategija govori!

Nastavljamo vodič.

.

.

“Dugoročna održivost sistema javnih finansija, pored niza mjera koje se odnose na povećanje budžetskih prihoda i prilagođavanje u okviru sistema javnih rashoda, podrazumijeva i reforme u javnoj upravi, uključujući i reformu upravljanja javnim finansijama, kao i reforme penzijsko – invalidskog osiguranja, zdravstvenog sistema, sistema socijalne i dječje zaštite i sistema obrazovanja. Poseban izazov predstavlja rješavanje sektorskih prepreka koje otežavaju da se u cjelini iskoristi potencijal za brži privredni rast. Riječ je, prije svega, o preprekama koje proizlaze, kako iz relativno nepovoljne privredne strukture, tako i iz postojećih karakteristika ljudskog potencijala i fizičke infrastrukture.“

U trenutku čitanja ovog pasusa desio se čudan fenomen u daljini, malo iznad Atlanstkog okeana tik iznad površine oblaka. Naime, “praiskonska svetlost eksplodira i rasu vreme-prostor poput voćnog jogurta. Vrijeme se rascveta, a materija stade da se skuplja i beži. Najveći prost broj tiho se zgrčio u jednom uglu i zauvijek sakrio od svih.”

.

.

Superbrzim čitanjem Fiskalne strategije, uočavamo hiperboličnu rečenicu najsličniju latinskim citatima koji se pamte cio život. “Prilikom koncipiranja mjera, Vlada se nije opredijelila za populističke mjere, već mjere konsolidacije „po mjeri rasta“, a kojima će se obezbijediti što ravnomjernija raspodjela poreskog tereta, pravednija raspodjela socijalnih davanja i zaštita najugroženijih slojeva društva. Pri tome, mjere fiskalne konsolidacije neće prouzrokovati veće ekonomske probleme, odnosno neće se realizovati mjere kojima se kratkoročno obezbjeđuje ekonomska stabilnost, a dugoročno ugrožava razvoj ekonomskog sistema.” 

Hm. Nažalost, “daleko iza nas, u maglama pradavnih vremena, u danima sjaja i veličine bivšeg galaktičkog carstva, život beše divalj, bogat i uglavnom neoporezovan.”

.

Trilogiju od pet djelova uskoro završavamo.

Autostoperski vodič kroz Fiskalnu strategiju (I)

Milos2

“Daleko u neistraženim zaleđima jedne zabačene oblasti zapadnog spiralnog kraka Galaksije nalazi se maleno, neugledno, žuto sunce. Na orbiti oko njega, na rastojanju od približno devedeset sedam miliona milja, nalazi se beznačajna plavozelena planeta čiji su stanovnici, koji su nastali od majmuna, toliko primitivni da još smatraju digitalne ručne satove strašno zgodnom idejom.

Ta planeta ima – ili, da budemo precizniji, imala je – jedan problem, koji se može ovako opisati: većina njenih stanovnika bila je uglavnom nesrećna. Kao rešenje ovog problema predlagane su mnoge stvari, ali sve su uglavnom bile povezane s kretanjem nekakvih malenih, zelenih komada hartije, a to je zaista čudno, jer ti mali, zeleni komadi hartije nisu i sami bili nesrećni.”

.


.

42. Tačno toliko strana ima Fiskalna strategija Crne Gore, zajedno sa zaključkom Vlade. Začuđujuće zapanjujuće, upravo tako glasi  odgovor na pitanja koja muče sva živa bića koja bitišu u Univerzumu koji broji 100 milijardi zvijezda! Naime, odgovor na veliko Pitanje Života, Vaseljene i Svega Ostalog u stvari leži u broju četrdeset i dva, makar po drugom najvećem kompjuteru u čitavoj Vaseljeni vremena i prostora koji se zove – Duboka Misao.

Polako nam trnu prsti dok kucamo ove riječi. Da li je moguće da je naša Vlada konačno odgovorila na veliko Pitanje? Da li je simbolika toliko bezgrešna? Da li je Univerzum zaista toliko velik da prihvati jednu, naizgled neobičnu – Fiskalnu strategiju?

.

..

J… te, izgleda da jeste! Naime, u Fiskalnoj strategiji se masu toga vrti oko investicija i to u sektoru turizma; od ukupno 3,04 milijarde eure ukupnih investicija, tačno 944 miliona eura će se zavrtjeti u sektoru turizma. Zašto je ovo važno, pitate se u android-paranoid stilu? Važno je zbog pamučnog uređaja koji determiniše turističku sezonu ugodnog naziva – peškira! 

“Peškir je jedna je od najkorisnijih stvari koje jedan autostoper može da ima! Peškir ima izuzetnu psihološku vrednost. Iz nekog razloga, ako strag (strag: ne-autostoper) otkrije da stoper posjeduje sopstveni peškir, automatski će pretpostaviti da poseduje i četkicu za zube, sapun, kutiju keksa, čuturu, kompas, mapu, sprej protiv gamadi, kišni mantil, skafander i tako dalje. Štaviše, strag će u tom slučaju drage volje pozajmiti stoperu nešto od svega toga ili od desetine drugih stvari koje je stoper mogao slučajno da izgubi. Strag će, u stvari, misliti da čovek koji je u stanju da stopira uzduž i popreko kroz Galaksiju, da bez uobičajenih udobnosti odlazi i na najgora mesta, da se bori s najtežim nedaćama i da iziđe nakraj s njima, a da ipak zna gdje mu je peškir, očigledno predstavlja osobu na koju vrijedi računati.”

.

.

.

Pa kako je moguće, pitate se, da je baš kod nas sastavljen najznačajniji dokument u istoriji čovječanstva koji daje odgovor na veliko Pitanje Života, Vaseljene i Svega Ostalog? Odgovor je nesebično lak – prilikom pisanja Strategije korišćen je “Pogon Beskonačne Nevjerovatnoće koji predstavlja predstavlja divnu, savremenu metodu prelaženja ogromnih međuzvjezdanih rastojanja za puki nulti deo sekunde, bez sve one mučne petljavine oko hipersvemira.”

Sasvim je sigurno da je četrdesetdvostrana Fiskalna strategija (sa zaključkom) iskucana na nekom od mnogorojnih kompjutera koji su imali ventilacione otvore mimo tastature.  “Kompjuter panično začegrta kada je primetio da se vazdušna komora otvorila i zatvorila bez ikakvog razumnog razloga. Bilo je to zato što je Razum, u stvari, otišao na ručak.”

Baš kao što je gospodin Razum otišao na ručak, tako se na poslednjoj stranici Strategije pominju rizici od kojih izdvajamo favorita ”promjena dinamike realizacije investicija”. Kako je u bučnim sredstvima javnog i tajnog mnjenja nedavno navedeno, investitor Qatari Diar neće realizovati svoj investiciju od cca 300 miliona eura. Koristeći oblak logike, s pravom možemo konstatovati da je Fiskalna strategija – netačna?! Elem, u njenoj osnovi leži pretpostavka da će prosječan rast BDP-a za period 2017 – 2020 biti 2,6%. Ako iz ove kalkulacije izuzmemo navedenu investiciju od 300 miliona (koja čini 10% ukupnih investicija za period 2017 – 2020), to znači da ni stopa rasta koja je uzrokovana rastom investicija neće biti 2,6%, već znatno manja. 

.

p.s. nastaviće se jer planeti Zemlji prijeti uništenje u roku od – nekoliko sekundi.

Ugodna neracionalnost

Milos2

Ukoliko spas od tropskih vrelina gasite eksiranjem flaširane vode po primorskim kafanama, pardon lounge barovima, imamo za vas jedan super-brzi test kojim ćemo dokazati da ne razmišljate na ekonomski racionalan način.

Ok, žedni ste i naručujete litarsku flašu običene vode. Ista se mahom prodaje po cijeni od 3,5 eura. Pomalo bijesni na samog sebe ali i na paklenu vremensku prognozu zbog cijene ove flaše, pažljivio ispijate ovu flašu vode i razmišljate kako ste opljačkani. (Klimnite potvrdno ako se slažete sa nama).

.

.

Situacija na suncu se usložnjava do nivoa fotosinteze; temperatra raste i ponovo osjećate da morate zaliti svoja nepca još jednom flašicom vode. Ovog puta ste pametniji i naručujete flašicu vode koja košta 1,20 eura a koja teži 0,25 litara plus staklena ambalaža. Sad sebi u bradu mrmljate – što i nije tako skupo u odnosu na litarsku krađu. (ponovite postupak klimanja glavom ako se slažete sa nama).

Ako ste oba puta potvrdno klimnuli glavom – čestitamo iz razloga jer razmiljšljate ekonomski neracinalno, kao i većina homo sapiensa.

Prostom matematikom rečeno, litar vode u drugom slučaju bi vas koštao 4,80 eura (4 puta 1,20 eura), što je tačno 1,3 eura skuplje nego u prvom slučaju. Dakle, litar vode u velikom pakovanju je jeftinija od litra vode koji je podijeljen u manja pokovanja. Fora je u tome što vi ne razmišljate isključivo kao ekonomsko, već prvenstveno kao emotivno biće.

.

.

Ovaj efekat velike kompanije pametno koriste kada po većim cijenana prodaju manju količinu proizvoda a čija veća pakovanja po pravilu kupujete jeftinije u odnosu na manja?! Priznajemo da je ova rečenica namjerno ostavljena ovako konfuzna kako bi je pročitali par puta i shvatili o čemu se zaista radi.

U ovoj tekstualnoj minijaturi smo vam pokazali da ekonomiju, kao i mi, treba da posmatrate kao miks psihologije, sociologije, logike pa tek na kraju malo matematike; bihevioralnu ekonomiju koristimo kao alat kojim našim klijentima pomažemo da postignu bolje ukupne poslovne rezultate 🙂