Blog

2020

Milos2

.

Analizu o globalnom dugu, finansijskoj krizi i recesiji sa osvrtom na Crnu Goru preuzmite ovdje.

.

 

.

.

Koncesioni aranzman

Milos2

 

Analizu koncesionog aranzmana za valorizaciju Aerodroma Crne Gore preuzmite ovdje.

KSGI

Milos2

.

Kineska strateška globalna igra, naša je najnovija analiza. Analizu preuzmite OVDJE. 

 

 

Tvoj lager zvuču prenaduvano

Milos2

Jedan od najvećih zagovornika neoliberalne ekonomije koja podrazumijeva minimalizovanje uticaja države u društvu, privatizaciju svih državnih preduzeća, neograničen uvoz svega i svačega pravdajući time valjda nešto što zovu “slobodom izbora”,  nedavno je  reizabran je za predsjednika Borda direktora kompanije 13. jul – Plantraže, koja je gle, gle, gle čuda (3 puta gle je namjerno stavljeno), u većinskom državnom vlasništvu. 

Čestitamo mu na ovom paradoksalnom izboru, koji se solidno plaća državnim novcem ali i uticajem , što je mnogo važnije.

S tim u vezi, evo mikro analize (jer predsjednik Borda teorijski preferira mikro državu dok u praksi od makro države prima lijepu apanažu) poslovanja Plantaža za poslednjih 11 godina, kako bi se vidio paradoksalan uticaj ovog liberalnog predsjednika Borda direktora u većinski državnoj kompaniji.

Počnimo našu mikro analizu od prihoda: kao što vidite, prihodi kompanije u 2017 godini u odnosu na 2007. godini su manji za 1,16 miliona eura ili za 4%. Priznaćete, dobre kompanije baš i ne bilježe pad prihoda u peridou od 11 godina, zar ne? 

Ako prihodi stagniraju, šta se dešava sa recimo, zalihama?

Za 11 godina zalihe su porasle sa 8,7 na 47 miliona eura što je za nestvarnih 38,2 miliona eura ili za preko 5 puta veće u odnosu na 2007 godinu. 

Đe će smjestiti ovolike zalihe robe, pitamo se sad? Posebno, ako imamo u vidu da su osnovna sredstva (između ostalog – nekretnine đe se roba skladišti) porasla za svega 1% za tih 11 godina? Zalihe su veće od prihoda za čak 15 miliona eura u 2017. godini, dok je 2007. godine situacija bila totalno drugačija – zalihe bile manje od prihoda za 24 miliona eura ili čak četiri puta! Naopako, zar ne? 

Da bi lakše razumjeli o čemu pričamo, evo grafičkog prikaza gore navedenog.

Zato je ključno pitanje naše današnje analize – što se događa sa zalihama u kompaniji Plantaže?

Analiza zaliha konkurencije (region i svijet) – Koeficijent obrta zaliha

Najvažniji pokazatelj upravljanja zalihama kompanije je koeficijent obrt zaliha. Dobija se kada podijelite trošak materijala potreban za izradu proizvoda podijelite sa stanjem zaliha. Sve dok je obrt zaliha iznad 100%, tada kompanija nema problem sa zalihama; kada ovaj pokazatelj padne ispod 100%, tada menadžment počinje sa mjerama radi smanjenja zaliha. A ako ovaj koeficijent padne ispod 50%, tada je kompanija u kritičnoj poziciji sa stanovišta likvidnosti. Menadžment sprovodi radikalne mjere za smanjenje zaliha – prodaja zaliha.

Nismo bili lijeni pa smo analizirali koeficijent obrta zaliha kompanija koje su regionalni konkurenti ali i kompanije koje spadaju u 10 najvećih svjetskih proizvođača vina.

Kako nam se ne bi prigovaralo da ne razumijemo u brojke vina, evo pregleda regionalne i svjetske konkurencije.

Krenimo redom, analizom regionalnih kompanija, Rubina i Kutjevo. Vidite, Rubin i Kutjevo su poznate regionalne vinarije koje imaju prihode preko 20 miliona eura, što znači da se mogu porediti sa našim Plantažama.

Keoficijent obrta zaliha za 2017. godinu Rubina iznosi 150%, dok kod Kutjeva  iznosi 104%. Kod Plantaža, koeficijent obrta zaliha iznosi svega 19%!

Ako pogledamo globalne igrače na tržištu vina čiji se prihodi mjere milijardama eura, pogledajte koliki su njima koeficijenti upravljnja zalihama. Constellation brands 194%, Vina Concho Y toro 175% i Treasury Wine Estates 92%. Ponovimo, kod Plantaža, koeficijent obrta zaliha iznosi svega 19%!

Zaključak ove analize je sljedeći – Plantaže imaju ogroman problem sa zalihama, koji je eskalirao poslednjih 5 godina, kada je ovaj koeficijent pao ispod 30%.

Ako ni ovo nije dovoljno da se zapitate imaju li Plantaže problem sa zalihama, pronašli smo analize renomiranog Delloitea, jedne od 4 najveće revizorske kuće na svijetu. U vinarijama koje imaju prihode preko 20 mil eura, prema analizi Deloittea o vinskoj industriji Novog Zelanda za 2014 godinu, obrt zaliha iznosi 104,5%, dok za 2017. godini obrt zaliha iznosi 100%. 

Kako nas ne bi optužili da se bavimo samo Novim Zelandom, prema podacima Deloitte-a za 2015. godinu, za vinarije koje imaju preko 10 miliona eura prihoda, obrt zaliha iznosi 1,1 odnosno 110%.

Još jednom, kod Plantaža, koeficijent obrta zaliha iznosi svega 19%! Evo i grafika sa pratećom tabelom koji prikazuje pad koeficijenta obrta zaliha u Plantažama.

Analiza zaliha konkurencije (region i svijet) – Koeficijent prihod/zalije

Drugi pokazatelj upravljanja zalihama jeste prihod / zalihe, koeficijent koji dobijamo kada prihode podijelimo sa zalihama.

Krenimo redom, analizom regionalnih kompanija, Rubina i Kutjevo. 

Keoficijent prihod / zalihe za 2017. godinu Rubina iznosi 291%, dok kod Kutjeva  iznosi 176%. Kod Plantaža, koeficijent prihod / zalihe iznosi svega 61%!

Ako pogledamo globalne igrače na tržištu vina čiji se prihodi mjere milijardama eura, pogledajte koliki su njima koeficijenti prihod / zalihe. Constellation brands 412%, Vina Concho Y toro 273% i Treasury Wine Estates 140%. Ponovimo, kod Plantaža, koeficijent prihod / zalihe iznosi svega 61%!

Zaključak ove analize je sljedeći – Plantaže imaju ogroman problem sa zalihama, koji je eskalirao poslednjih 5 godina, kada je ovaj koeficijent pao ispod 100%, koji se smatra “opasnom” zonom zaliha. Sve ispod 100% znači da kompanija gomila zalihe, što će je dovesti u problem likvidnosti ukoliko se ne sprovedu aktivnosti za njihovo smanjenje.

Evo kretanja ovog koeficijenta od 2007. godine.

Podsjetimo, oba ova koeficijenta obrta zaliha padaju sa porastom zaliha. Zašto se dogodilo da se zalihe Plantaža povećaju? Postoje dva razloga: prvi je svakako odluka menadžmenta da svjesno povećavaju zalihe kako bi se u budućnosti postigla veća cijena za vino. Drugi razlog je – revalorizacija zaliha.

Sigurno se sad pitate šta je revalorizacija zaliha?

Naime, Plantaže su tokom poslednjih 11 godina intenzivno koristile dozvoljenu računovodstvenu tehniku koja se zove revalorizacija zaliha kako bi povećavala vrijednost zaliha u bilansu stanja. Povećavanjem vrijednosti zaliha u bilansu stanja za isti iznos se u računovodstvenom smislu povećavao profit iako Plantaže tu zalihu nisu prodale tj. nisu ostvarila prihod od prodaje.

U periodu od 2007 do 2017 godine, Plantaže su revalorizovale (povećale vrijednost) za čak 38 miliona eura vrijednosti zaliha dok su istom periodu napravili 29,9 miliona eura profita. Ako bi revaloziraciju uklonili iz bilansa uspjeha, ovo bi značilo da su Plantaže iz redovnog poslovanja napravile gubitak od 8,1 milion eura u poslednjih 11 godina poslovanja!

Gotovo smo sigurni da bi odgovor predsjednika Borda bio sljedeći: mi čuvamo zalihe vina kako bi mu povećale vrijednost u narednom periodu. Slijedeći tu logiku, cijene vina Plantaža bi trebale da se povećavaju, zar ne? Ipak, ko god kupuje vina Plantaža, zna da se cijene vina nijesu značajno povećavale, osim za iznose povećanje pdv-a. Dodatno, ako su čuva vino  radi povećanja prihoda zar prihod ne bio trebao da bude veći? Podsjetimo, prihod Plantaža u 2017. godini je isti kao prije 10 godina kada su zalihe bile 5 puta ili za 39 miliona eura manje.

Zaista, predsjednik Borda je dužan da javnosti objasni ovaj paradoks: kako je moguće da su prihodi danas na istom nivou kao i prije 11 godina, osnovna sredstva takođe, dok su zalihe povećane za ogormnih 38 miliona eura.

Za sam kraj ove mikro analize zaliha, podsjetićemo da su Plantaže, jedan od najvećih crnogorskih brendova i najvećih kompanija, na žalost, u reprogramu poreskih obaveza od 4,5 miliona eura jer nisu bile likvidne kako bi uredno servisirale svoje tekuće poreske obaveze. Zato ćemo pitati liberalnog predsjednika Borda – zašto nije predložio da kompanija proda manji dio zaliha (10% ili 4,7 miliona eura i to po nabavnim cijenama, čisto da se zna) kako bi postala likvidna i servisirala obaveze na vrijeme, čime bi se izbjeglo da se crnogorski brend, kakav Plantaže zaista jesu, ne bruka na finansijskom tržištu? 

Kako je moguće da Plantaže uporno pokušavaju da stvore privid snažno likvidne kompanije kroz isplatu dividende akcionarima umjesto da taj novac uplate direktno na račun Poreske uprave kako bi smanjile svoj poreski dug.

Tako rade sve kompanije koje imaju problema sa likvidnošću, znate. Ono kad vam na Viber stigne poruka da neka kompanija nudi popuste – to rade kako bi očistile zalihe i dobile neophodna likvidna sredstva za finansiranje poslovanja. Pa zašto to nisu uradile i Plantaže? Možda se odgovor krije u sljedećem – zaliha od 47 miliona eura, koliko vrijede u bilansima, nema u tolikom iznosu već su, sve su prilike, mnogo manje.

Na kraju, ne vjerujemo da je gospodinu Bregoviću, poznatom plagijatoru iz bivše Juge a istovremeno čuvenom šminkeru peraštanskih kulturnih dobara, honorar za proslavu 55-te godišnjice plaćen nikako drugačije do čistim novcem a ne revalozirovanim zalihama.

Kako je u vinu istina a poreski dug ostaje neizmiren, ostaje nam da konstatujemo da se poreski dug, na žalost ili na sreću, ne može – revalorizovati. Plantažama želimo uspješan rad i da proslave još hiljadu godina, naravno uz bolje upravljanje zalihama ali i novog predsjednika Borda koji bi bio manje “liberalan” a više liberalan.

Obračunski misticizam prve milijarde

Milos2

Krenuli smo da obrađujemo temu na prilično složen način; avaj, stvar je toliko jednostavna da zaslužuje – jednostavno objašnjenje.

Naime, prilikom interesovanja za najavljeni prihod od milijarde eura od turizma, nabasali smo 

Korišćenjem složenog ekonometrijskog modela koji se sastoji u pažljivom čitanju zvaničnih izvještaja, došli smo do ukupne cifre prihoda od turizma u jednoj godini.

Evo i kako.

Prema zvaničnom dokumentu World Travel and Tourism Council – WTTC (iz kojeg naši zvaničnici vade podatke o ovogodišnjoj milijardi prihoda), u tabeli na strani 13, u prva dva reda piše da smo 2015. godine dostigli prvu milijardu. Evo i screen shota:

.

.

Prvo da razjasniomo šta je individualna potrošnja Vlade – to je potrošnja od strane Vlade za usluge putovanja i turizma direktno povezane sa posjetiocima, kao što su kulturni (npr. muzeji) ili rekreativni (npr. nacionalni parkovi). Ne uključuje izgradnju puteva i prateće infrastrukture, da znate!

Dakle, ukupna potrošnja inostranih i domaćih turista je, prema zvaničnim podacima WTTC, već 2015. godine premašila – milijardu eura. 

Ono što se u našem javnom diskursu zove prihodima od turizma zapravo nije prihod od turizma već – ukupan doprinos putovanja i turizma BDP-u. I taj doprinos će, što se može vidjeti na ovom istom dokumentu, na istoj strani, u istoj tabeli (samo malo niže), preći milijardu eura.

Razlika je ogromna, jer se ukupan doprinos putovanja i turizma BDP-u dijeli na tri komponente: direktni, indirektni  i indukovani doprinos. O toj metodologiji neki drugi put; dosta je za danas.

Treba samo čitati i analizirati; svi podaci su pred nama.

Prvi put s Carinama na finansijsko-pravno jutrenje

Milos2

Pripremajući se za konzumaciju low-fat jogurta, slanine bez masti, piva bez alkohola, cigara bez duvana, života bez kiseonika, dok Džoni nježno trešti sa pametnog telefona “studenti bez diplome, žene bez ljepote, neženje bez stana, putnici bez para” a sve to uz nepar tvrdo kuvanih jaja… Ne, ovako ovaj tekst ne bi trebao ovako da počne. Hej, krenimo iznova – jednom se živi ili kako Riki Martin mudro reče: Livinavidaloka!

Pripremajući se za konzumaciju ultramasnog ovčijeg sira uz megalounge hitove, nezasluženo masnije varenike i ponekog ljutog-ali-žutog primarnog poljoprivrednog proizvoda a sve u cilju pripreme par biznis planova za kompanije koje konkurišu za IPARD projekat, kretenasto se usudismo da promislimo nešto u cilju otkrivanja vječne istine: ko se to još bavi proizvodnjom poljoprivrednih produkata (nismo namjerno napisali proizvoda jer proizvodnja proizvoda čitalački nikako ne zvuči.

Do sada smo pisali o dva kreditna aranžmana iz ADMAS kreditne linije:

  1. Mljekara Milkraft u Bijelom Polju koja je dobila kredit iz Abu Dabi fonda od par miliona dolara za pokretanje prozivodnje koje nikad neće biti u tom obimu i koji vrlo vjerovatno nikad neće biti vraćen (čitaj: pašće državne garancije)
  2. IM Gradine koja je, o svemu sudeći, nenamjenski potrošila kredita za rekonstrukciju klanice i štale koje, by-the-way, nema?! (čitaj: pašće državne garancije)

Red je da postavimo još jedno trik pitanje u vidu pokušaja haiku rime:“Ko je još dobio milionče ili dva za razvoj poljoprivrede iz Abu Dabi fonda?

Niski ovčiji instinkt nas naćera da provrtimo crnogorske on & off line portale i vidimo ko je još krenuo u razvijanje i ekonomsko bildovanje sjevera iz nagomilanih dolarskih kredita. Investicionim kompasom bez busole nabasasmo na kompaniju Agro Carine doo iz Podgorice koja je dobila 2,5 miliona dolara za proširenje farme ovaca, proizvodnju primarnih poljoprivrednih proizvoda i povezivanje poljoprivrede i turizma na Pišču i Pivi:”Sunce ti kalaisano, ovi su baš ozbiljni – 2,5 miliona dolara u Plužine ili 760 mrskih zelembaća po stanovniku gradića kome tepamo tako francuski Žine-Plu? Uh, masu investicionih dolara/eura per capita, što jes’, jes’! Dok je plužinski maestral nebitno duvao pravo u facu, sinu nam misao – Da neće možda napraviti poljoprivredni Porto Plužine, mjesto đe se umjesto jahti privezuju ovce i primarni poljoprivredni proizvodi?

Kako smo rano uveče naprosto napaljeni na proste brojeve, ‘ajde vala da vidimo kakvi su bilansi tog investitora, tog preporođivača sjevera, te maestralne kompanije Agro carine! Ipak, prije toga, da provjerimo da li je kompanija Agro Carine aktivna, to jest da li obavlja svoju svetu dužnost razvoja ce-ge sjevera ali i šire? Prema zvaničnim podacima, ova kompanija je obrisana (?!) tj više ne postoji i to od dana 20.07.2017 godine !!! Pa kad je osnovana kad je tako brzo ugašena? Vjerovali ili ne, osnovani su dana 25.12.2015 godine, čitava četiri mjeseca prije odobrenja kredita od 2,5 miliona eura. Osnivač – Carine doo Podgorica. Znamo, sad i vi sumnjate u to da će planetu Zemlju rasturiti asteroid u roku od 24 časa, da će nas naseliti mali zeleni koji su se šlepali i nametljivo šupkali Đoganiju, ali to nije sve – ova priča tek počinje!

Napomena: datum kada je kompanija Agro Carine doo ugašena (20.07.2017) ima numerološku povezanost sa jednim drugim poslom kompanije Carine doo Podgorica, o čemu ćemo pisati pri kraju ovog teksta. A vjerujte, ne da je zanimljivo, no je – zanimljivo! Ha!

Uh,hm, ouch; ako je kredit odobren 2016. godine (tačnije dana 06.04.2016), onda mora da postoji u bilansima za tu godinu, zar ne? I pare su sigurno uložene u prvobitnu namjenu: proširenje farme ovaca, proizvodnju primarnih poljoprivrednih proizvoda i povezivanje poljoprivrede i turizma na Pišču i Pivi. Podsjetimo, čitavih ali i za sjever nenadmašno pomalo šašavih i bleskastih a nadasve tričavih 2,5 miliona dolara. Evo i aktive (tamo stoji ono što firma posjeduje, znate) bilansa stanja kompanije Agro Carine:

Kao što vidite, prema podacima za 2016. godinu, kompanija Agro Carine je uložila cijelih 66.685 eura u osnovna sredstva, dok je 2.109.395 eura sasvim izgledno oročila, jer se ista nalaze na poziciji kraktoročni finansijski plasmani. Drugim riječima, pare im stoje na računu i ne koriste se za investiciju, što je valjda bila prvobitna namjena ovog kredita?! Kako ono bješe namjena kredita? Ah, da: proširenje farme ovaca, proizvodnju primarnih poljoprivrednih proizvoda i povezivanje poljoprivrede i turizma na Pišču i Pivi. Dokaz da su pare uzete iz kredita pokazuje pasiva bilansa stanja (tamo se evidentaraju obaveze kompanije, znate). Uredno postoji dugoročna obaveza po kreditu, sve je čisto, sve je okej!

Nehotice posmatrajući zelene livade Plužina, raztrčane konje koji upražnjavaju jogu i mršave šarenopirgaste bumbare koji čeznu za danima perfektne finansijske nirvane, u zvaničnom bilansu uspjeha za 2016. godinu uočismo da je kompanija Agro carine ostvarila čitavih pet eura 5 eura za one koji ne umiju da čitaju slova) prihoda i skromnih 5 eura rashoda. Ako ste pomislili da prihodi i rashodi koincidiraju u nultoj tački finansijske konvergencije, obratite pažnju na sljedeće: uprkos kreditu od preko 2 miliona eura, ova firma nije platila ni centa kamate na njega (objasnite ovo građanima i kompanijama koji imaju kredite, molimo lijepo), kao što nema prihoda od plasiranih para. Pardon, uzeli su 5 eura finansijskih prihoda. Zaključujemo da su nas trebali angažovati da im ispregovaramo bolju kamatu – mogli smo im zaraditi par desetina hiljada evrića. No dobro, oni su – pametniji i finansijski pismeniji.<strong> Od svih nas izgleda.

U trenucima premišljanja o kresanju stepena visine ali i moguće zakrivljenosti londonski-zelene engleske trave u obližnjem parku, ponekad se zapitamo kako je moguće da transferišete preko 2 miliona eura a da banka ne uzme ni centa provizije, jer vidimo da u bilansu nema ni tih troškova.

Nemaju ni troškova zaposlenih, mada za tu situaciju imamo objašnjenje – nadaleko čuveni plužinski etno vampiri (koji se ne nalaze ni u kakvim zvaničnim statistikama) rade sa Agro Carinama na principu kompenzacije: mi za vas krvavo radimo a vi nama dajete da slobodno letimo preko nekretnina u vašem vlasništvu koje- nemate.

Kako mislite – Agro Carine nemaju nekretnine u vlasništvu? Zar za razvijanje poljoprivrede nije potrebna zemlja? Ono: Conditio sine qua non (Uslov bez koga se ne može). Pa fino, nemaju. Otvorili smo posjedovne listove ove kompanije i vidjeli da Agro Carine u svom vlasništvu nema nekretnina.

A i ne treba ni prevelika pamet za ovo – dovoljno je da pogledate bilans stanja i aktivu – tu vidite da li neka kompanija ima ili nema imovinu.

Evo malo finansijsko-pravne edukacije: pravno ili fizičko lice može da uzme kredit a da neko drugo pravno ili fizičko lice za nju garantuje imovinom. Dakle, ako Agro Carine uzme kredit i nema nekretnine u svom vlasništvu, ko je garantovao imovinom za taj kredit? Uvidom u posjedovni list kompanije Carine, koja je osnivač kompanije Agro Carine, vidimo da je dana 06.04.2016 godine upisana hipoteka na listu nepokretnosti broj 33, u kome se navodi da je dužnik po kreditu iz Abu Dabi fonda – kompanija Carine doo Podgorica?! Ček, ček – zar nije korisnik kredita kompanija Agro Carine doo Podgorica a ne Carine doo Podgorica, dakle potpuno drugo pravno lice? Kako je sad moguće da je u posjedovnim listu hipotekarni dužnik kompanija Carine doo Podgorica a ne kompanija Agro Carine doo Podgorica?

Kako je moguće da je kredit odobren jednoj kompaniji na čijim se bilansima kredit i nalazi, dok u posjedovnom listu stoji da je korisnik kredita u stvari kompanija koja je njen osnivač? Kome su puštene pare – Agro Carinama ili Carinama? 

Da bi lakše ovo svarili, evo primjera iz realnog života: ti čitaoče potpišeš ugovor za kredit za kupovinu namještaja (dakle ti vraćaš kredit) a tvoja drugarica (takođe čitateljka, naravno) dobije te pare umjesto tebe, da mjenicu za taj kredit i na kraju potroši pare za – šminku i robu. Stručno bi ovo nazvali – nenamjensko trošenje odobrenih sredstava.

Zaista, ovaj kreditni aranžman sasvim sigurno prijeti da zauzme vodeće mjesto na onim čuvenim studijama slučaja ali ne na ekonomskom već na – medicinskom fakultetu, gdje bi jedino  mogli raspetljati porive koji su doveli do ovakvo grozne pojave u kreditnoj liniji ADMAS.

Najbizarnije od svega je da se neko usudio da odobri 2,5 miliona dolara kredita kompaniji koja je registrovana par mjeseci prije zaključenja kreditnog aranžmana a koja u svom vlasništvu nema – ništa?! Čak nema ni kapital; oprostite, pogriješili smo – ima ali on iznosi nula (0) eura. Izgleda da je nula veće od ništa! Oh, kakva numerička filozofija se ođe može razviti, skoro kao domaće kore za pitu: šta je veće – nula ili ništa? Da li ništa postoji ako je nula manja od ničega? Kakve su reperkusije nultog kapitala kompanije koja je uzela 2.500.000 dolara uz državne garancije? Kakve se šekspirovsko-njegoševske dileme javljaju usljed diskusija o kapitalnoj nuli, pitanje je od 2,5 miliona dolara.

Dok morimo brigu nad ovim činjenicama, još jednom da ponovimo zahtjev iz prošlog teksta od kreditima iz ADMAS linije:

Bilo bi jako lijepo kada bi nam iz ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja poslali i biznis plan na osnovu kojeg je ovaj projekat odobren. Ko ga je pisao, potpisao i koliko je para uzeo(la), naravno. Pa da vidimo tokove novca i zaokružimo full priču. A kad smo već kod zahtjeva ministarstvu poljoprivrede, bili bi zahvalni da se objavi izvještaj koji treba da se pripremi na osnovu posebnog riješenja Ministra poljoprivrede br. 321-1213/17-1 od 29.05.2017 godine, kojim su dati su sledeći zadaci Direktoratu za plaćanje: Provjera izvršenih obaveza korisnika ADMAS projekta u pogledu: 

1. realizacije biznis plana u sladu sa zaključenim Ugovorima o kreditu i namjenskog utroška sredstava u skladu sa zaključenim Ugovorima o kreditu;

2. Provjera otplate kredita;

3) Provjera stanja kolaterala odnosno sredstava obezbjeđenja Ugovora o kreditu;

4) Provjera pravnog statusa lica kojma je kredit odobren u pogledu eventualnih tužbi sa imovinsko pravnim posljedicama, uključujući eventualne postupke stečaja ili likvidacije.” 

Izgleda na novi ministar poljoprivrede neće da se petlja sa naslijeđenim teretom, pa želi da ga detaljno ispita, a mi ćemo sa posebnim užitkom ispratiti ovu priču.

A evo razimea kreditnog aranžmana sa Agro Carinama:

1. kompanija Agro Carine registrovana je 25.12.2015 godine.

2. Osnivač je kompanija Carine doo Podgorica

3. 4 mjeseca nakon registracije, kompanija Agro Carine dobija investicioni kredit od 2,5 miliona dolara;

4. Umjesto sprovođenja investicije, pare iz kredita oročava;

5. u bilansima za 2016. godinu bilježi 5 eura prihoda i rashoda, nema rashoda zaposlenih, nema troškova kamate za kredit, nema zaliha, nema potraživanja, nema obaveza iz poslovanja, nema prihoda za oročena sredstva, nema – skoro pa ničega!

6. Kredit se u bilansima vodi na kompaniju Agro Carine doo Podgorica, dok u posjedovnom listu stoji da je dužnik kompanija Carine doo Podgorica, čime se otvara pitanje: kome su pare isplaćene: Agro Carinama ili Carinama?

7. Kompanija Agro Carine se 20.07.2017 godine – briše iz registra

Zaista, fascinantno je koliko je ovaj agro posao ima nula, dok je tadašnji ministar nonšalantno izjavio: Ovaj projekat nije usmjeren samo na lokalni razvoj, već dodatno omogućava jače uvezivanje poljoprivrede i turizma, generiše potencijal za veći izvoz i što je ne manje važno predstavljaju osnov da korak po korak postanu otkupni centri za dobre domaćine i poljoprivredne proizvođače sa Durmitora. Takođe, projekat fokusiran je na proizvodnju kvalitetnih proizvoda i daju svoj doprinos daljem jačanju standarda u poljoprivrednoj proizvodnji”.

Eto tako – umjesto dosadnih fraza o veličanstvenom razvoju sjevera i poljoprivrede u Plužinama, dovoljno je da pogledati finansijske izvještaje i zaključite da od toga nema – ništa. Ili ima jako puno nula, sve zavisi od toga da li je bilansna prazna čaša (nula mililitara) do polupuna ili poluprazna. Sve dok nas budu ovako, da prostite, zajebavali, imaćemo nultu stopu tolerancije na ovakve, da prostite one more time, glupe i moguće koruptivne poslove.

p.s. nama je jasno đe su pare završile i kako su potrošene, sve se vidi iz finanijskih izvještaja. Ako budete šerovali ovaj tekst najmanje 1.000 puta, možda i objavimo tu pisaniju. A možda objavimo to u narednom pasusu.

p.p.s sjećate se datuma 20.07.2017 godine kada je kompanija Agro Carine ugašena? E baš toga dana je Upravni sud Crne Gore donio rješenje u korist kompanije Carine doo koja je tužila, ni manje ni više, nego Sekretarijat za razvojne projekte (čitaj državu Crnu Goru; alo, uzeli su 2,5 miliona dolara i tužili državu, alo) a na osnovu prijave kompanije Carine za, pazite sad, bespovratne državne subvencije za otvaranje novih 55 radnih mjesta u hotelu Park u Bijeloj (opština Herceg Novi). Elem, komisija koju je formirao pomenuti sekretarijat  odbila je prijavu kompanije Carine zbog toga što, prema dostavljenih podacima, smanjio broj zaposlenih preko 10% za period april 2015 – april 2016. Prema pomenutoj uredbi, kompanija koja je smanjila broj zaposlenih preko 10% u traženom periodu, nema pravo na ova bespovratna sredstva. U slučaju Carina, ona su trebala da iznose 5.000 po radnom mjestu ili 275.000 eura. Da se ne miješamo u odluke Upravnog suda, ali da ipak povežemo ovu priču sa kreditom iz Abu Dabi fonda koji je odobren kompaniji Agro Carine (koja je ugašena, sjetite se) – pogodite đe su pare za razvoj poljoprivrede pošle: u turizam i izgradnju hotela Park (vlasništvo aktivne kompanije Carine) ili u poljoprivredu i izgradnju farmu ovaca (ugašena kompanija Agro Carine koja u svom vlasništvu ima – veliku nulu i još veće ništa).

Ljubazni odgovor PR sluzbi

Milos2

Fidelity consulting je moderna konsultantska kompanija koja na jedinstven način podržava poslovne prijatelje kroz referentno poslovno savjetovanje, pragmatične programe edukacije, izradu biznis planova i investicionih elaborata kao i kvalitetnije odnose sa bankama uz bolje upravljanje finansijama.

Naša polja interesovanja u domenu poslovnog savjetovanja proširena su na strateško pozicioniranje kompanija na jedinstvenoj mapi tržišta. Pragmatični smo u edukaciji, svjesni činjenice da naši poslovni prijatelji imaju malo vremena za sticanje novih znanja. Biznis planove i investicione elaborate pripremamo zajedno sa vodećim stručnjacima iz raznih oblasti, koji nam daju širu sliku o biznisu u koji se ulaže.

Posebno radimo i inhouse trening za kompanije na temu trenutnih i buducih biznis modela, sagledavanja finansijske pozicije kompanije, kao i ukupne strategije kompanije sa posebim osvrtom na bihevioralnu ekonomiju koja obuhvata integrativn pristup marketingu, strategiji, operativnom menadžmentu, liderstvu i komunikaciji sa stakeholderima.

Fidelity consulting je jedina konsultantska kompanija koja u svom fokusu ima profesionalnu komunikaciju sa finansijskim institucijama. Zajedno sa klijentima, definišemo platformu za pregovore sa finansijskim institucijama; pripremamo materijal koji ima najsnažniju ulogu prilikom donošenja odluka, istovremeno uvažavajući interese klijenata i poštujući standarde finansijske industrije. 

Mi smo konsultatnti EBRD za program Small business support, koji podrazumijeva unapredjenja poslovanja u kompanijama sa kojima saradjujemo. 

U 2016. godini smo postala jedina konsultantska kompanija koja ima NATO kod za nastupe na NATO tenderima. Navescu i cinjenicu da smo clanovi Američke privredne komore u Crnoij Gori gdje imamo predstavnike u dva komiteta.

Razvili smo pouzdanu metodologiju rada; posjedujemo jake analitičke vještine i strateški razmišljamo o izazovima koje svaki projekat nosi. Sarađujemo sa kompanijama koje imaju potrebu da unaprijede poslovne procese i završe važne projekte na kvalitetan i pouzdan način. Volimo svoj posao; biramo da ga živimo svaki dan.

Sa nama,  Brojevi zaista dolaze na kraju priče… 

A sada kada smo se malo upoznali, evo i par pitanja za Vašu finansijsku službu:

  1. šta su zalihe koje su se u bilansu stanja pojavile u 2017. godini u iznosu od 3.215.000 eura dok su 2016. godine iznosile svega 786 eura? Zašto se u finansijkom planu za 2017. godini toliki iznos zaliha nigdje ne pominje?
  2. šta su ostale kratkoročne obaveze koje su se u bilansu stanja pojavile u 2017. godini u iznosu od 3.214.999 eura dok su 2016. godine iznosile svega 904 eura?
  3. u bilansu uspjeha je predstavljeno da su ostali prihodi NTO-a iznosili 3.525.718 eura, dok su u finansijskom planu isti planirani na 1.870.682 eura. Molimo za objašnjenje zašto je u finansijskom planu iznos prihoda manji za 1,7 miliona eura u odnosu na zvanični bilans uspjeha.
  4. u bilansu uspjeha je predstavljeno da su ostali rashodi NTO-a iznosili 3.135.018 eura, dok su u finansijskom planu isti planirani na 1.870.682 eura (isti kao i prihodi). Molimo za objašnjenje zašto je u finansijskom planu iznos rashoda manji za 1,4 miliona eura u odnosu na zvanični bilans uspjeha.

Podsjetićemo vas da je jedini zvanični dokument koji služi za analizu finansijskih izvještaja bilans stanja i bilans uspjeha koji su predati Poreskoj upravi. Očigledno da finansijski plan ne sadrži sve prihode i rashode koji su evidentirani u bilansu uspjeha, te stoga možete imati problema kod nadležnih organa koji su zaduženi za poslovanje vaše institucije. Ne brinite, ovo vam nećemo naplatiti iako bi po vašim cjenovnicima mogli da “odvalimo” par hiljada eura.

O ranijim tenderima vezano za sadržaj portala www.montenegro.travel ali i novom portalu

  1. Zbog prirode vaše institucije, bilo bi lijepo znati da li ste upoznati sa otvorenim postupkom javne nabavke koji je raspisalo Ministarstvo turizma i održivog razvoja iz 2014. godine, broj: 12-723/5 za koji predviđa, između ostalog i sljedeće “dizajniranje i kreiranje sadržaja na sajtu”. Imajući u vidu da u finansijskom planu govorite o potrebi kreiranja sadržaja na portalu, da li ovo znači da se sadržaj koji se nalazi na sajtu www.montenegro.travel već jednom ili više puta plaćen i to u iznosu od 247.000 eura godišnje na period od 4 godine, kako je javnim pozivom predviđeno a sve dokumentovano odlukama  o izboru u Ministarstvu turizma i održivog razvoja. Usput, vrijednost tog godišnjeg poziva iznosi 247.000 eura ili 988.000 eura za period od 4 godine i to prije stupanja na snagu novog Zakona o javnim nabavkama. Bilo bi krajnje zanimljivo da se uporede izvještaji o realizovanim aktivnostima iz ovog ugovora i troškovima koje je ta kompanija prijavila u svojim finansijskim izvještajima. Prilično smo sigurni da ima značajnih odstupanja u ovim brojkama.
  2. Molim za pojašnjenje da li je u sklopu kreiranja sadržaja trebalo dodatno platiti kompaniju sa kojom ste 13.12.2017 godine potpisali ugovor o izradi welcome filma a na iznos od 14.280 eura ili je to predviđeno gore pomenutim okvirnim ugovorom, što bi značilo da je i ova aktivnost dvostruko plaćena. 
  3. Budite ljubazni i objasnite nam činjenicu da ste 06.09.2017 godine godine odabrali kompaniju koja će biti konsultant na projektu “usluga izrade projektnog zadatka za izradu web portala i praćenje realizacije projekta po tom osnovu.” i to platili 8.518,02 eura. Da, za konsultante ste platili 8,5 hiljada eura, pa bi bilo poželjno da objasnite kako je moguće da se za tu vrstu usluge potpisuju toliki ugovori.

Zar zaista mislite da ćemo zaboraviti da tender za izradu portala može ikada da košta 100.000 eura, kako ste vi to predvidjeli i počeli proces mogućeg (ne tvrdimo da jeste ali postoji osnov sumnje) namještanja tendera za izradu novog portala? Pišete da ste portal www.montenegro.travel platili 3.000 eura. Obzirom da je na portalu već navedeno ko je njegov autor (u donjem lijevom uglu), posjetili smo njihov sajt, izrada portala koji ste vi platili 3.000 eura košta oko 500 eura (kada se preračunaju dinari u eure). Ako primijenimo analogiju iz ovog slučaja, ispada da novi portal www.montenegro.travel treba maksimalno da košta do 15.000 eura a ne skoro 7 (sedam) puta više! 

Dodatno, Ministarstvo turizma i održivog razvoja je planiralo da za web sajt “Sva čuda Crne Gore” izdvoji 5.000 eura. Da li portal www.montenegro.travel zaista može da vrijedi 20 puta više? Da li vi stvarno mislite da će vam proći priča oko portala koji vrijedi 100.000 eura ako se znaju ovi podaci?

Poštovana PR službo NTO-a, za sami kraj ovog iscrpnog a nadamo se i preciznog odgovora, želimo da pohvalimo način na koji se pokušali da opradvate trošenje buduće trošenje 100.000 eura novca poreskih obveznika. Ipak, sugerišemo vam sljedeće: pogrešno ste definisali ciljnu grupu u obraćanju; ne obraćate se turistima i nezainteresovanim gradjanima već ljudima koji se razumiju u tendere i finansije a umiju da sabiru dva i dva. Eh da – super ste simpatični kada nam sugerišete kako da savjetujemo klijente, zaista hvala od srca.

Mi vam ostajemo otvoreni za pružanje konsultantskih usluga koje su kvalitetne i od kojih samo može da vam bude bolje. Naravno, nikada neće koštati 100.000 eura pa sve i da treba da pravimo portal od plastelina ?

p.s. pratićemo raspisivanje tendera pa da vidimo što se to radi za 100.000 eura.

Terabajti kradje

Milos2

Neki naši poslovni prijatelji su, nakon brojnih godina odlaganja, odlučili izdvojiti vrijeme svog iz busy rasporeda kako bi proveli par dana nasumice se vozajući po Crnoj Gori. Pedatno nam napisaše mail sa par upita o smještaju i mjestima koje namjeravaju posjetiti. Onako naivno, mi im predložismo da posjete zvanični sajt Nacionalne turističe organizacije www.montenegro.travel. Nešto im ovaj sajt bješe nepregledan, pa se odlučiše da posjete neke druge sajtove koji su im bili na raspolaganju.

Otvori nam se tu mali crv sumnje – da li je moguće da je portal www.montenegro.travel baš takav? Kako bi pravilno zaključili da li nas naši prijatelji zajebavaju i udaraju na temelje naše nezavisne države, morali smo se lično uvjeriti u potencijale i performanse sajta www.montenegro.travel.

Dok smo surfovali ovim portalom, tim najnovijim dostignućem moderne tehnologije, tim Ferrari-jem među portalima, primijetili smo da isti zaista baš i nije tako pregledan kao i da ne pruža dovoljne informacije o tome šta bi neko ko prvi put dolazi u Crnu Goru trebalo da radi i troši euriće.

Kakav jeftin i nepregledan sajt, pomislimo dok smo ga naivno istraživali (naivno je naša omiljena riječ u ovom tekstu, shvatićete uskoro zašto). Baš nas zanima koliko može ovakav portal da košta?

Sjetismo se da Nacionalna turistička organizacija ima zvaničan plan rada u čijem sklopu se nalazi  i finansijski plan. Ko zna, možda ima i neka stavkica koja se odnosi na portalčić. Pa hajde da vidimo – koliko crnogorske poreske obveznike zaista košta portal www.montenegro.travel?

Recimo da  smo u planu rada iz 2016. godine nalećeli na zanimljivu stavku u finansijskom planu po kojoj je za izradu portala opredijeljeno 100.000 eura.

100.000 eura za izradu portala? Sprda li se neko ođe s nama? Da ne prave neki portal za NASA-u ili ne-daj-bože za Apple, Microsoft, Amazon, Alibabu ili Google? 100.000 eura za izradu portala? Ozbiljno? Ili smo mi naivni, pa ne znamo koliko to čudo od portala može da košta. Da možda ne pravi papirne avione off-line? Da ovaj portal možda ne štancije suncobrane i ležaljke? Možda ovaj portal može da pomogne u istovaru betonskih blokova? Možda generiše sms poruke za đecu kojima treba pomoć u liječenju? Možda dijeli plate doktorima i medicinskom osoblju, nastavnim radnicima i ostalim vrijednim ljudima iz javne uprave od kojih ovih društvo zavisi a koji jedva krpe kraj s krajem?

A evo kako Nacionalna turistička organizacija u finansijskom planu za 2016. godinu pravda trošak od 96.000 eura: “Za izradu novog portala montenegro.travel i obuke za korišćenje, planira se izdvajanje iznosa od 100.000,00 €, od čega je 26,000.00 € planirano iz sopstvenih sredstava”. Jedna rečenica koja bi izgleda trebalo da opravda trošak super-velikih suma novca za izradu portala. Da, da – za izradu portala ali i obuku za korišćenje. Vjerovatno je teško obučiti ljude da koriste portal. Da, da; važi.

Ali ne lezi vraže – ako je u 2016. godini koštao 100.000 eura, valjda je tu posao izade ovog svemoguće-svemirskog portala završen. Ili nije? Ček, ček, daj da virnemo u 2017. godinu. Koliki je budžet za portal u toj godini?

I 2017. godine će potrošiti 96.000 eura za izradu portala? Stvarno? Zaista? Ozbiljno? Zajebavaju li se oni ovo s nama? 96.000 eura za portal? Ponovo? Oćemo li ponovo da postavimo ona ista pitanja iz prošlog pasusa?

Evo kako Nacionalna turistička organizacija u finansijskom planu za 2017. godinu pravda trošak od 96.000 eura: “za potrebe redizajna web portala u smislu tehnoloških inovacija i generisanja novog sadržaja, te održavanja istog, planirana su sredstva u iznosu od 96,000€”. Opet, samo jedna rečenica je dovoljna za pravdanje redizajna portala?! Mada, lijepo su ih skockali, priznajemo!

E da, možda  smo mi naivni pa ne znamo što sve može to čudo od napredne tehnologije. Zajedno sa 2016. godinom, ispade da nas prosječni portal koji je prilično konfuzan u navigaciji, sasvim precizno košta 196.000 eura i to za dvije godine. Što li su planirali ranije a što li će raditi u narednom periodu, to niko ne zna. Mozda jedan od ova dva iznosa nisu potrosene vec prenesene iz ranijih godina, ali to ne umanjuje cinjenicu o naduvavanju faktura. 

A sad bez zajebancije: ako je budžet za izradu portala www.montenegro.travel iznosio 196.000 eura za dvije godine, onda je ovo posao za www.tuzilastvocg.me. Nadamo se da će kreatori ovakvih projekata napraviti super responzivan sajt za www.ziks.me u Spužu dok tamo budu razmišljali o terabajtima eura koje su, turističko-informatičkim rječnikom napisano, hakovali od građana Crne Gore.

Vlada finansijskog diskontinuiteta

Milos2

Toooo! Jupiiiii! U posjetu nam je stigla nova misija MMF-a, sastavljena od tehno ekipice smanjivača plata, rezača penzija, detonatora fiskalnog prilagođavanja, razarača linije siromaštva, pokvarivača veselih saopštenja za javnost… Anyway, you get the point – Kauboji su došli u grad i postrojili na ispitivanje ekipu koja vodi brigu o državnim parama.

Ispeglano masno plaćeni, prema diktatu velikih kreditora crnogorskih vanjskih dugova, hirurški precizno, bez ikakve milosti u par rečenica rasturaju u paramparčad ružičastu sliku o dobrom stanju naših javnih finansija koju nam evo godinama pojedinci nameću iz svih mogućih digitalnih artiljerija. Nimalo akustični, još manje senzibilni, dovode do ruba očaja sve one likove koji tvrde da nam je bolje, da smo lideri i da su javne finansije dugoročno stabilne. Počinje to da biva jasno i đacima prvacima kada idu po sladoled, pa pitaju slastičara da im da pola kugle omiljenje poslastice jer će mama i tata brzo ostati bez posla a baba i đed neće dobijati ni cuvenih 285,98 eura, koliko iznosi prosječna penzija.Prilikom pisanja ovakvih preporuka MMF kauboji nonšalatno naglašavaju da će naša ekonomija biti u blaženom rasulu ako se ne budemo pridržavali njihovih teza i naredbi. Ne trepnuvši pred tužnim pogledima lokalnih vlasti, napisaše da treba smanjiti plate u državnom aparatu koje iznose prosječnih 500 eura (kako sad da dostignemo onaj obećani prosjek od najmanje 1.000 eura; sigurno ste ovo obećanje zaboravili, priznajte). Bez ikakvog odsustva uzbuđenja skresaše im u brk da treba dodatno smanjiti penzije čiji je prosjek 285,98 eura. Na sve to, sa blagim osmijehom na licu rekoše da je to visoko u poređenju sa – međunarodnim standardima. 

Količinu opravdane ljutnje i bijesa koju kod običnih ljudi ovakve izjave izazivaju jedino može izmjeriti Monstat svojom nadalekom poznatom metodologijom. Bez zajebancije, kada servirate ljudima ovakve stvari bez imalo pardona (da naglasimo da smo to i zaslužili), najprije bi bilo logično da se domaćini zahvale Kaubojima i isprate ih do najbližeg aerodroma sa iskrenom željom da se nikad više ne vrate i da ne pomisle da zucnu bilo što na temu kresanja ionako mizernih plata i penzija. Međutim, ova ekipa kauboja ima finansijskog keca mača u rukavu – refinansiranje javnog duga od 1,5 milijardi eura koji dospijeva u naredne tri godine. Čujte – ako nas poslušate, možda napišemo da ste dobri i možda vam smanjimo kamatu i rastegnemo rok otplate na 10-ak godina. Ako nas ne poslušate – agonija kratkoročnog skupog zaduživanja se nastavlja.


Polako ali sigurno se zateže svilen gajtan javnih finansija – malo je prostora za manevar, jer se kreditorima ne mogu vraćati precijenjeni poslovni prostori u zamjenu za novac, kao što je kod nas bio slučaj. Kreditore ne zanimaju uzaludne strategije, beskonačni akcioni planovi i spinovanja šupljeg u prazno već – novac na računu. Vratite vi nama naše pare pa neka vama crknu penzioneri i radni ljudi. Ionako imaju makar 2 i kusur eura da žive iznad linije siromaštva, jer statistika nikad ne laže.

Ova uvertira je bila neophodna kako bi napravili kontekst današnje priče – zašto je ova Vlada finansijskog diskontinuiteta? 

Prvo – za razliku od prethodne, ova Vlada je prinuđena da  sprovodi nepopularne mjere štednje koje pogađaju sve građane a zbog ranije uzetih SKUPIH KRATKOROČNIH kredita sa JEDNOKRATNIM DOSPIJECEM a koji dospijevaju na naplatu za vrijeme mandata ove Vlade. Vjerovatno u napadu iskrenosti, potpredsjednik Vlade je doslovce izjavio: “U suštini radimo ono što bi uradio svaki dobar domaćin: mijenjamo skupe kredite povoljnim kreditima”. U prevodu – prethodna Vlada nije se ponašala kao dobar domaćin, što znači da je prethodna Vlada bila – loš domaćin. Vjetar u leđa našoj tvrdnji o Vladi finansijskog diskontinuiteta je i izjava ministra finansija koju preuzimamo sa sajta Vlade Crne Gore: “Ministar Radunović je dodao da kamata koju plaćamo na ranije izdate euroobveznice iznosi blizu 5 odsto, a da već sada imamo priliku, zahvaljujući ekonomskoj politici koju vodimo, da dug po euroobveznicama refinansiramo po uslovima od oko 3 odsto”. Jasna je suptilna poruka koja se šalje ranijem ministru finansija. Na kraju, vratimo se na potpredsjednika Vlade čiju izjavu rado preuzimamo sa sajta Vlade ”Današnja odluka kruna je uspješno završene prve faze napornog posla u stabilizaciji javnih finansija”. E sad, da li ovo nespretan izbor riječi ili već nešto drugo ne znamo, ali potpredsjednik Vlade lagano javno prizna da je prethodna Vlada ugrozila javne finansije  pa je sad ova Vlada prinuđena da ih stabilizuje uz tople savjete MMF-a! 

Drugo, ova je Vlada upravo zbog SKUPIH KRATKOROCNIH kredita sa JEDNOKRATNIM DOSPIJECEM a koji dospijevaju za tri godine, morala podići pdv, donijeti odluku o poskupljenju goriva, poskupiti električnu energiju i uvesti nove akcize na bezalkoholna pića, alkohol i cigarete. Sve su prilike da nas do 2021. godine očekuje novi povećanje pdv-a za najmanje 2%, kako bi mogli da se pripremimo za vraćanje postojećih ali i novog duga koji dospijeva za prvu dionicu auto puta, a a koja iznosi oko 40 miliona eura godišnje.

Treće, za razliku od prethodne, ova Vlada konačno praktično razmišlja o hedžingu kredita za autoput koji je ugovoren u dolarima. Obzirom da je dolar značajno oslabio u odnosu na euro, postoji velika šansa da kredit bude mnogo povoljniji u konačnoj otplati.

Četvrto, ova Vlada naplaćuje rekordne prihode čime se jasno stavlja do znanja da institucije koje su zadužene za naplatu državnih prihoda ranije nisu radile svoj posao kako treba. 

Sve u svemu, ovoj a i svakoj narednoj Vladi (ko god bio u njoj) nikako neće biti lako da se izbori sa naslijeđenim nagomilanim problemima od kojih je samo jedan (doduše najveći) – visok nivo javnog duga. Tu nema politike, nadgornjavanja saopštenjim niti podjela po nacionalnim i ostalim šavovima – postoji samo obaveza vraćanja  novca ino kreditorima uvećan za kamatu.

Monstat antiteza

Milos2

“Šta se nalazi u Monstatovoj minimalnoj potrošačkoj korpi?

Al’ je voće, al’ je sir?

Da je voće, već bi se pokvarilo,

Sir bi se već ubuđao.

Nit’ je voce, nit’ je sir,

Nego metodologija za obračun minimalne potrošačke korpe.”

.

Kako divan početak kraja prvog kvartala 2018. godine! Iznenađsenjima nikad kraja; taman kad smo pomislili da je j***** u zdrav mozak dostiglo maksimum (povećanje pdv-a, struje, goriva, cigareta i svega ostalog), vajni Monstat nam pokaza da su ipak bili primorani da popiju još jednu Viagru ili Cialis što znači da će nastaviti da nas tešu na suvo. I to ni manje ni više nego – potročaškom korpom!

Izvjesna N.Đ.potpisala je saopštenje broj 27 i to tačno 27. februara tekuće godine, nimalo sumnjivog naziva “Minimalna potrošačka korpa u Crnoj Gori Januar 2018. godine”.  Dobro, nije ni prvo ni poslednje dosadno Saopštenje pod rednim brojem 27, pa zamalo preskočismo čitanje. Ipak, perifernim vidom zakačismo da su “izdaci za hranu i bezalkoholna pića su iznosili 256,1 eura”. Oh, konačno su priznali, pomislismo! Konačno su rekli da je jednoj osobi treba makar 256 eura mjesečno da se prehrani. Eureka!

Kako to kroz istoriju obično biva, uvijek postoji caka u Saopštenju 27! Ovih 256 eura se odnosi na četvoročlanu porodicu. Da, da, 256 eura za 4 osobe. Mjesecno. Pedatnom računskom operacijom koju zovu dijeljenjem dobismo da jedna osoba mjesečno u Cnoj Gori na ishranu potroši 64 eura mjesečno ili 2,13 eura dnevno. Da ne budemo baš toliko negativni, u februaru taj iznos raste za nevjerovatnih  7% i iznosi 2,28 eura (jer februar ima 28 dana, pa iznos od 64 eura dijelimo sa 28 a ne sa 30).

Koristeći vještačku inteligenciju u vidu kreiranja mnogo teške excell tabele, prikazaše nam po kategorijama kako to izgleda! 

Nemamo zaista živaca da se bavimo analizom ovih preciznih podataka jer ovo predstavlja kulminaciju potcjenjivanja iole razumnog čovjeka.

Pažnju nam ovog puta odvlači dokument na osnovu kojeg su gore navedeni podaci dobijeni – “METODOLOGIJA – Minimalna potrošačka korpa – Revizija”. Nakon trosatnog isčitavanja pomenute Biblije za obračun potrošačke korpe, naiđosmo na jednu vrlo zanimljivu rečenicu: Izbor referentne populacije za utvrđivanje minimalne korpe hrane mora približno odgovarati populaciji domaćinstava blizu linije siromaštva i na taj način odražavati potrošnju hrane koja je bliža liniji siromaštva (minimalnu korpu hrane koja nije ni previše siromašna ni prebogata).Korpa hrane za ovu grupu ima za cilj da obuhvati potrošnju hrane stanovništva sa nižim prihodima, odnosno čija je potrošnja ispod prosjeka.” Dakle, ovi su priznali da se potrošačka korpa računa za kategorije stanovništva koje je – siromašno? Samim tim su priznali da je Crna Gora država siromašnih građana jer čak 9% stanovnika (54.000)  ima primanja manja od magičnih 186,45 eura (granica za liniju siromaštva). O ostalim kategorijama koje su blago iznad linije siromaštva u narednom pasusu.

Pokušali su da u rečenicama koje slijede objasne što su htjeli da kažu: “Referentna populacija nove revidirane potrošačke korpe odnosi se se na drugi, treći i četvrti decil populacije. Decili predstavljaju jednu desetinu populacije, gdje su domaćinstva rangirana u grupe prema visini potrošnje po glavi stanovnika, pri čemu svaka grupa sadrži isti broj domaćinstava. Tako, prvi decil predstavlja 10 procenata najsiromašnijeg stanovništva, dok deseti decil predstavlja 10 procenata najbogatijeg stanovništva.” Zaključak – minimalna potrošačka korpa se obračunava za stanovništvo koje NE obuhvata 10 do 40% UKUPNOG broja stanovnika Crne Gore, već za stanovništvo koje spada od 10 do 40% KATEGORISANIH prema mjesečnim primanjima. Dakle, minimalna potrošačka korpa se odnosi na najmanje 70% stanovnika Crne Gore! Dodamo li tome da je u Crnoj Gori visoka stopa nezaposlenosti a posebno među mladima, da je prosječna penzija 284 eura, da oko 50% zaposlenih prima plate od 250 eura, da su socijalna primanja minorna, i tako dalje i tako dalje, dobijamo pravu sliku crnogorskog društva. Đe su krediti, đe je kafa, đe je odmor, đe su cigari, đe su izlasci, đe su donje gaće, čarape i trik majice, đe su lizalice …

Da li je po četvrtku ovo bio napad iskrenosti ekipe iz Monstata ili konzumiranje nekih zelenkastih  artikala koji ne spadaju u potrošačku korpu – ne znamo. Ono što znamo je da bi trebalo makar da se zamisle nad Saopštenjem broj 27 ali i da pokušaju preživjeti sa 2,13 eura dnevno, snime Dnevnicu na tu temu i javno pokažu da se ipak može živjeti od dojča i po do dva dnevno.