Monthly Archives :

March 2018

Vlada finansijskog diskontinuiteta

Milos2

Toooo! Jupiiiii! U posjetu nam je stigla nova misija MMF-a, sastavljena od tehno ekipice smanjivača plata, rezača penzija, detonatora fiskalnog prilagođavanja, razarača linije siromaštva, pokvarivača veselih saopštenja za javnost… Anyway, you get the point – Kauboji su došli u grad i postrojili na ispitivanje ekipu koja vodi brigu o državnim parama.

Ispeglano masno plaćeni, prema diktatu velikih kreditora crnogorskih vanjskih dugova, hirurški precizno, bez ikakve milosti u par rečenica rasturaju u paramparčad ružičastu sliku o dobrom stanju naših javnih finansija koju nam evo godinama pojedinci nameću iz svih mogućih digitalnih artiljerija. Nimalo akustični, još manje senzibilni, dovode do ruba očaja sve one likove koji tvrde da nam je bolje, da smo lideri i da su javne finansije dugoročno stabilne. Počinje to da biva jasno i đacima prvacima kada idu po sladoled, pa pitaju slastičara da im da pola kugle omiljenje poslastice jer će mama i tata brzo ostati bez posla a baba i đed neće dobijati ni cuvenih 285,98 eura, koliko iznosi prosječna penzija.Prilikom pisanja ovakvih preporuka MMF kauboji nonšalatno naglašavaju da će naša ekonomija biti u blaženom rasulu ako se ne budemo pridržavali njihovih teza i naredbi. Ne trepnuvši pred tužnim pogledima lokalnih vlasti, napisaše da treba smanjiti plate u državnom aparatu koje iznose prosječnih 500 eura (kako sad da dostignemo onaj obećani prosjek od najmanje 1.000 eura; sigurno ste ovo obećanje zaboravili, priznajte). Bez ikakvog odsustva uzbuđenja skresaše im u brk da treba dodatno smanjiti penzije čiji je prosjek 285,98 eura. Na sve to, sa blagim osmijehom na licu rekoše da je to visoko u poređenju sa – međunarodnim standardima. 

Količinu opravdane ljutnje i bijesa koju kod običnih ljudi ovakve izjave izazivaju jedino može izmjeriti Monstat svojom nadalekom poznatom metodologijom. Bez zajebancije, kada servirate ljudima ovakve stvari bez imalo pardona (da naglasimo da smo to i zaslužili), najprije bi bilo logično da se domaćini zahvale Kaubojima i isprate ih do najbližeg aerodroma sa iskrenom željom da se nikad više ne vrate i da ne pomisle da zucnu bilo što na temu kresanja ionako mizernih plata i penzija. Međutim, ova ekipa kauboja ima finansijskog keca mača u rukavu – refinansiranje javnog duga od 1,5 milijardi eura koji dospijeva u naredne tri godine. Čujte – ako nas poslušate, možda napišemo da ste dobri i možda vam smanjimo kamatu i rastegnemo rok otplate na 10-ak godina. Ako nas ne poslušate – agonija kratkoročnog skupog zaduživanja se nastavlja.


Polako ali sigurno se zateže svilen gajtan javnih finansija – malo je prostora za manevar, jer se kreditorima ne mogu vraćati precijenjeni poslovni prostori u zamjenu za novac, kao što je kod nas bio slučaj. Kreditore ne zanimaju uzaludne strategije, beskonačni akcioni planovi i spinovanja šupljeg u prazno već – novac na računu. Vratite vi nama naše pare pa neka vama crknu penzioneri i radni ljudi. Ionako imaju makar 2 i kusur eura da žive iznad linije siromaštva, jer statistika nikad ne laže.

Ova uvertira je bila neophodna kako bi napravili kontekst današnje priče – zašto je ova Vlada finansijskog diskontinuiteta? 

Prvo – za razliku od prethodne, ova Vlada je prinuđena da  sprovodi nepopularne mjere štednje koje pogađaju sve građane a zbog ranije uzetih SKUPIH KRATKOROČNIH kredita sa JEDNOKRATNIM DOSPIJECEM a koji dospijevaju na naplatu za vrijeme mandata ove Vlade. Vjerovatno u napadu iskrenosti, potpredsjednik Vlade je doslovce izjavio: “U suštini radimo ono što bi uradio svaki dobar domaćin: mijenjamo skupe kredite povoljnim kreditima”. U prevodu – prethodna Vlada nije se ponašala kao dobar domaćin, što znači da je prethodna Vlada bila – loš domaćin. Vjetar u leđa našoj tvrdnji o Vladi finansijskog diskontinuiteta je i izjava ministra finansija koju preuzimamo sa sajta Vlade Crne Gore: “Ministar Radunović je dodao da kamata koju plaćamo na ranije izdate euroobveznice iznosi blizu 5 odsto, a da već sada imamo priliku, zahvaljujući ekonomskoj politici koju vodimo, da dug po euroobveznicama refinansiramo po uslovima od oko 3 odsto”. Jasna je suptilna poruka koja se šalje ranijem ministru finansija. Na kraju, vratimo se na potpredsjednika Vlade čiju izjavu rado preuzimamo sa sajta Vlade ”Današnja odluka kruna je uspješno završene prve faze napornog posla u stabilizaciji javnih finansija”. E sad, da li ovo nespretan izbor riječi ili već nešto drugo ne znamo, ali potpredsjednik Vlade lagano javno prizna da je prethodna Vlada ugrozila javne finansije  pa je sad ova Vlada prinuđena da ih stabilizuje uz tople savjete MMF-a! 

Drugo, ova je Vlada upravo zbog SKUPIH KRATKOROCNIH kredita sa JEDNOKRATNIM DOSPIJECEM a koji dospijevaju za tri godine, morala podići pdv, donijeti odluku o poskupljenju goriva, poskupiti električnu energiju i uvesti nove akcize na bezalkoholna pića, alkohol i cigarete. Sve su prilike da nas do 2021. godine očekuje novi povećanje pdv-a za najmanje 2%, kako bi mogli da se pripremimo za vraćanje postojećih ali i novog duga koji dospijeva za prvu dionicu auto puta, a a koja iznosi oko 40 miliona eura godišnje.

Treće, za razliku od prethodne, ova Vlada konačno praktično razmišlja o hedžingu kredita za autoput koji je ugovoren u dolarima. Obzirom da je dolar značajno oslabio u odnosu na euro, postoji velika šansa da kredit bude mnogo povoljniji u konačnoj otplati.

Četvrto, ova Vlada naplaćuje rekordne prihode čime se jasno stavlja do znanja da institucije koje su zadužene za naplatu državnih prihoda ranije nisu radile svoj posao kako treba. 

Sve u svemu, ovoj a i svakoj narednoj Vladi (ko god bio u njoj) nikako neće biti lako da se izbori sa naslijeđenim nagomilanim problemima od kojih je samo jedan (doduše najveći) – visok nivo javnog duga. Tu nema politike, nadgornjavanja saopštenjim niti podjela po nacionalnim i ostalim šavovima – postoji samo obaveza vraćanja  novca ino kreditorima uvećan za kamatu.

Monstat antiteza

Milos2

“Šta se nalazi u Monstatovoj minimalnoj potrošačkoj korpi?

Al’ je voće, al’ je sir?

Da je voće, već bi se pokvarilo,

Sir bi se već ubuđao.

Nit’ je voce, nit’ je sir,

Nego metodologija za obračun minimalne potrošačke korpe.”

.

Kako divan početak kraja prvog kvartala 2018. godine! Iznenađsenjima nikad kraja; taman kad smo pomislili da je j***** u zdrav mozak dostiglo maksimum (povećanje pdv-a, struje, goriva, cigareta i svega ostalog), vajni Monstat nam pokaza da su ipak bili primorani da popiju još jednu Viagru ili Cialis što znači da će nastaviti da nas tešu na suvo. I to ni manje ni više nego – potročaškom korpom!

Izvjesna N.Đ.potpisala je saopštenje broj 27 i to tačno 27. februara tekuće godine, nimalo sumnjivog naziva “Minimalna potrošačka korpa u Crnoj Gori Januar 2018. godine”.  Dobro, nije ni prvo ni poslednje dosadno Saopštenje pod rednim brojem 27, pa zamalo preskočismo čitanje. Ipak, perifernim vidom zakačismo da su “izdaci za hranu i bezalkoholna pića su iznosili 256,1 eura”. Oh, konačno su priznali, pomislismo! Konačno su rekli da je jednoj osobi treba makar 256 eura mjesečno da se prehrani. Eureka!

Kako to kroz istoriju obično biva, uvijek postoji caka u Saopštenju 27! Ovih 256 eura se odnosi na četvoročlanu porodicu. Da, da, 256 eura za 4 osobe. Mjesecno. Pedatnom računskom operacijom koju zovu dijeljenjem dobismo da jedna osoba mjesečno u Cnoj Gori na ishranu potroši 64 eura mjesečno ili 2,13 eura dnevno. Da ne budemo baš toliko negativni, u februaru taj iznos raste za nevjerovatnih  7% i iznosi 2,28 eura (jer februar ima 28 dana, pa iznos od 64 eura dijelimo sa 28 a ne sa 30).

Koristeći vještačku inteligenciju u vidu kreiranja mnogo teške excell tabele, prikazaše nam po kategorijama kako to izgleda! 

Nemamo zaista živaca da se bavimo analizom ovih preciznih podataka jer ovo predstavlja kulminaciju potcjenjivanja iole razumnog čovjeka.

Pažnju nam ovog puta odvlači dokument na osnovu kojeg su gore navedeni podaci dobijeni – “METODOLOGIJA – Minimalna potrošačka korpa – Revizija”. Nakon trosatnog isčitavanja pomenute Biblije za obračun potrošačke korpe, naiđosmo na jednu vrlo zanimljivu rečenicu: Izbor referentne populacije za utvrđivanje minimalne korpe hrane mora približno odgovarati populaciji domaćinstava blizu linije siromaštva i na taj način odražavati potrošnju hrane koja je bliža liniji siromaštva (minimalnu korpu hrane koja nije ni previše siromašna ni prebogata).Korpa hrane za ovu grupu ima za cilj da obuhvati potrošnju hrane stanovništva sa nižim prihodima, odnosno čija je potrošnja ispod prosjeka.” Dakle, ovi su priznali da se potrošačka korpa računa za kategorije stanovništva koje je – siromašno? Samim tim su priznali da je Crna Gora država siromašnih građana jer čak 9% stanovnika (54.000)  ima primanja manja od magičnih 186,45 eura (granica za liniju siromaštva). O ostalim kategorijama koje su blago iznad linije siromaštva u narednom pasusu.

Pokušali su da u rečenicama koje slijede objasne što su htjeli da kažu: “Referentna populacija nove revidirane potrošačke korpe odnosi se se na drugi, treći i četvrti decil populacije. Decili predstavljaju jednu desetinu populacije, gdje su domaćinstva rangirana u grupe prema visini potrošnje po glavi stanovnika, pri čemu svaka grupa sadrži isti broj domaćinstava. Tako, prvi decil predstavlja 10 procenata najsiromašnijeg stanovništva, dok deseti decil predstavlja 10 procenata najbogatijeg stanovništva.” Zaključak – minimalna potrošačka korpa se obračunava za stanovništvo koje NE obuhvata 10 do 40% UKUPNOG broja stanovnika Crne Gore, već za stanovništvo koje spada od 10 do 40% KATEGORISANIH prema mjesečnim primanjima. Dakle, minimalna potrošačka korpa se odnosi na najmanje 70% stanovnika Crne Gore! Dodamo li tome da je u Crnoj Gori visoka stopa nezaposlenosti a posebno među mladima, da je prosječna penzija 284 eura, da oko 50% zaposlenih prima plate od 250 eura, da su socijalna primanja minorna, i tako dalje i tako dalje, dobijamo pravu sliku crnogorskog društva. Đe su krediti, đe je kafa, đe je odmor, đe su cigari, đe su izlasci, đe su donje gaće, čarape i trik majice, đe su lizalice …

Da li je po četvrtku ovo bio napad iskrenosti ekipe iz Monstata ili konzumiranje nekih zelenkastih  artikala koji ne spadaju u potrošačku korpu – ne znamo. Ono što znamo je da bi trebalo makar da se zamisle nad Saopštenjem broj 27 ali i da pokušaju preživjeti sa 2,13 eura dnevno, snime Dnevnicu na tu temu i javno pokažu da se ipak može živjeti od dojča i po do dva dnevno.

Kanibalizam Našeg Volija

Milos2

Ne brinite, ođe ne pišemo o ljudskim kanibalima, no o pojavi koja je zahvatila naš najveći domaći maloprodajni lanac – Voli trade.

Sa preko 200 miliona eura godisnjih prihoda, ogromnim investicijama u proteklim godinama i preko 2.000 zaposlenih, sasvim je sigurno da Voli postaje zanimljiv svim finansijskim ali i drugim analiticarima.

Najavljujući našu buduću orijentaciju, u ovom tekstu bavićemo se strateškim marketingom kompanije Voli trade. Naravno, na Naš način 🙂

Kanibalizacija brenda je pojava koja se javlja kada prodaja jednog brenda raste na uštrb drugog brenda istog vlasnika.  Upravo se to događa od 27.11.2017 godine u Crnoj Gori kada je ponovo otvoren (renoviran) Naš diskont. Ukupno 0,1% ljudi u Crnoj Gori ne zna da je Naš diskont u stvari pod-brend kompanije Voli trade.

.

.

Posljednjih dana bombardovani smo agresivnom kampanjom kojom Voli valjda želi da istakne da je Naš diskont jeftin (što i vrapci ispred tv ekrana ne znaju). Odmah nakon ove reklame, slijedi paralelna reklama o kvalitetu u prodavnicama Voli. Ko god donosi odluku o reklamama (ne o marketingu!) Voliju, trebalo bi da zna da kvalitet i niske cijene nikako ne idu jedna uz drugu. U slobodnom prevodu, Voli bača pare na duple reklame istovremeno brkajući kvalitet i niske cijene čime stvaraju konfuziju kod potrošača. Što bi potrošač skuplje plaćao isti artikal u jedan od 50 i kusur Vojila kad ga može jeftinije naći u jednom Našem diskontu?

Što li se to događa u najvećem crnogorskom retaileru? Da nisu poluđeli, imaju viška para u marketing budžetu  ili je pak nešto treće u pitanju?

Za pravilno razumijevanje ove marketing zavrzlame, malo da vrnemo film unazad i postavimo kontekst priče. Naime, u poslednjih par godina uprkos uvjeravanju da je u Crnoj Gori sve sjajno i bajno, definitivno pada kupovna moć građana što se najbolje vidi, gle čuda ne u zvaničnoj statistici, već – na policama supermarketa. Skuplje brendove ubrzano mijenjaju jefitniji – u Voliju je očigledna prisutnost brenda Dobro koji pokriva različite kategorije i u definitivnoj je ekspanziji. U budućnosti, možete sigurno očekivati zatvaranje nekoliko prodavnica Voli u Glavnom gradu zbog manjeg prometa u njima jer se ljudi polako  ali sigurno sele u Naš diskont.

.

.

Dodatno, u kontekstu ove Naše male diskontne marketing priče, vrlo je vjerovatno da će Voli u 2017. godini zabilježiti rast prihoda. Međutim, mnogo važnije od rasta prihoda (kvantitet) je struktura prihoda (kvalitet). Naravno, podaci o strukturi prihoda nisu javno dostupni ali se može zaključiti da će prihodi od jeftinijih brendova biti značajno veći u ovoj godini, što je jasan signal za buduću strategiju razvoja Volija.

.

.

Treću dimenziju Našeg konteksta daje priča o konkurenciji. Rapidno širenje niskocjenovnog hipermarketa HDL u smislu prisutnosti na tržišta i rastu prihoda, definitivno je bio znak za uzbunu u menadžmentu Volija. Naše je skromno mišljenje da je Voli zakasnio makar dvije godine u smislu pravovremene zamjene skupljih brendova, što je HDL lagano iskoristio i otvorio tržište jeftinih brendova. Pri tome, naglašavamo da je profitna marža na jefitnije brendove ista ako ne i veća u odnosu na etablirane brendove! 

.

.

Na kraju, što sve ovo znači za Našu priču? Menadžment Volija će morati brzo da odluči da li će njihova kompanija ići u pravcu podizanja kvaliteta asortimana (koji prati i veća cijena) ili će nastaviti da mijenjaju skupe brendove jefitnijim uz zatvaranje ili rebrendiranje niskoprofitabilnih prodavnica.

Kanibalizacija koji Naš diskont radi Voliiju je pitanje koje može uzdrmati biznis od 200 miliona eura. Dok ne smisle što će da rade, toplo preporučujemo reklamnom timu Volija da prestane da izaziva konfuziju kod potrošača poistovjećujući kvalitet i najniže cijene.

.