Monthly Archives :

February 2018

Prica o jednom ajvaru

Milos2

.

Napomena: Ovo nije PR post, niti je plaćen u ajvar naturi. Jednostavno – stravično dobar ajvar.

U neprekidno dugoj potrazi za savršenim delikatesom koja hrani naša nepca poslije 9 popodne kada razumni ljudi piju samo vodu ili čaj, konačno smo namirisali jedan proizvod sa potentnim prediktivnim senzibilitetom da bude otvoren, pojeden i animalno ispražnjen u par sati nakon prve sekunde nasilnog otvaranja poklopca.

Dame i gospodo, Njegovo Veličanstvo – Ajvar Dragutin. 

Dragutin je posebna vrsta ajvara koji se “proizvodi od zrelih plodova crvene paprike koja se dovozi direktno iz njiva u fabriku, gde se odmah ručno peče na drvima. Pečena paprika se ručno ljušti, odstranjuje joj se drška i semenke i ostavlja se da se ocedi. Oceđena paprika se zatim melje i tako samlevena se sa ostalim sastojcima stavlja u tučane šerpe, gde se uz konstantno mešanje prži i nastaje tradicionalni sprski ajvar.”

.

.

Osim što mu je ukus premoćan i što više liči na ekskluzivni namaz (recimo kavijar koji su Turci nazvali hajvar a mi maznuli i prekrstili (bez insinuacija) u ajvar) koji se topi u ustima, Dragutin u sebi krije sjajnu marketing priču. Makar nama 🙂

U moru ženskih ili rodno neutralnih naziva za razne proizvode koji se vežu za kuhinju, Dragutin je prvi naziv za ajvar u muškom rodu. Neka se pomjere razne Mame, Tetke, Ujne, Strine i Bake iz kuhinje, stigao je – Dragutin!!! Kada ajvar nazovete Dragutinom, odmah otvarate novu ciljnu grupu – muškarce koji sve češće pripremaju hranu, odlaze u kupovinu a imaju love i ukusa za premium brendove. Zapamtite da je pored kvaliteta, najvažnije pozicioniranje proizvoda kako bi zaista bio drugačije različit od konkurencije. Po teorijskoj definiciji, svi proizvodi su različiti, naravno. Fora u građenju brenda je biti drugačije različit u praksi. Ovakav način pozicioniranja proizvoda kroz izmjenu naziva tako tipičnim za kategoriju je zaista lucidan marketing potez.

.

.

Da ne dužimo priču time da je tegla u koju je ušuškan Dragutin šmekerski upakovana sa ultra-kul papirićem na poklopcu koji mu dopunjava premium izgled ambalaže a koja opravdava premium cijenu. O tome mogu ovi fešn i lajf stajl blogeri da pišu 🙂

Ali ne lezi Vraže – nije sve tako bajno sa marketing strane u ovoj priči o ajvaru.  “Dragutin je dobio ime po Stefanu Dragutinu Nemanjiću, prvom srpskom kralju u istoriji koji je vladao Beogradom.” Vrlo vjerovatno da ovaj ajvar, bez obzira što je vrhunskog ukusa i kvaliteta, neće otići dalje od srpskog, crnogorskog i dijela  tržišta BiH. Jednostavno, brendiranje ajvara po vladaocu jedne teritorije u istorijom opterećenom Balkanu imaće za posljedicu odsustvo sa polica na ostalim tržištima Adria, Ex YU ili kako god hoćete nazvanog tržišta. Dodatno, kombinacije latinice i ćirilice na samom omotu tegle i nije baš pametan potez ako se planira osvajati  regionalno tržište. 

Baš šteta za Dragutina, baš šteta. 

Svakako, dok god bude dostupan na policama, ajvar Dragutin će biti prisutan u našim frižiderima i trpezama, spreman za bezpoštedne napade amajliranih supenih kašika dok smišljamo nove marketing priče.

.

Luzitanija

Milos2

„Prošlost, kao što je poznato, na ovom je podneblju sasvim nepredvidiva, daleko više od budućnosti koja se, na sreću ili nesreću, uvek da predskazati ako nikako drukčije onda izvesnošću neizlečivog ponavljanja gluposti. A ukoliko se glupost potkrepi što brojnijim i uzaludnijim žrtvama, utoliko je više zagarantovano njeno ponavljanje.“ – Atanacković, “Luzitanija” 2017. godina.

Kad ti neko na ovako elegantan način posloži razbacane misli, ne preostaje ništa drugo do pokušati kontekstualizovati ovu, slobodno možemo napisati latinsku sentencu u nešto čime se bavimo u slobodno radno vrijeme – kvalitet finansijskih izvještaja.

.

.

Elem, osnovna problematika sa kojom se srijećemo prilikom rada sa određenom grupom klijenata jeste kvalitet njihovih finansijskih izvještaja (za neupućene: bilans stanja, bilans uspjeha i izvještaj o tokovima gotovine). Najkraće napisano, finansijski izvještaji predstavljaju presjek poslovnih događaja iz prošlosti a na osnovu kojih menadžment treba da donese odluke za budućnost. Ukoliko su ti finansijski izvještaji nekvalitetni, samim tim i odluke koje se donose automatski postaju loše. Na kraju, poslovni planovi koji se donose na osnovu tih odluka nisu ništa drugo do netačna formulacija brojki i slova koja kompaniju može dovesti do bankrota ako se ista bude ponavljala u dužem vremenskom periodu.

.

.

Ključnu ulogu u procesu jačanja kvaliteta finansijskih izvještaja naravno ima menadžment a zatim i  vlasnici kompanije. Da budemo otvoreni – većina vlasnika kompanije ne razumije se previše u računovodstvo, tako da najveći dio tereta za povećanje kvaliteta finansijskih izvještaja snosi upravo finansijskih direktor (ako ga kompanija ima) ili računovođa, što je najčešće slučaj.

“Luzitanija se temelji na ideji da razum i ludilo nisu dvije suprotstavljene okolnosti, već da se i razumu i ludilu jednako suprotstavlja ljudska glupost. Dok se ludilo vekovima tamniči i kažnjava, glupost se oduvek veliča, slavi i ovlašćuje”.

.

.

Da bi bili razumni ali i pomalo ludi  (za sam zaljučak moraćete ipak pročitati do kraja Luzitaniju), predlažemo Vam da razmislite o angažmanu naše kompanije za neke od sljedećih poslova:

  • Pregled i analiza finansijskih iskaza 
  • Priprema računovodstvenih politika
  • Priprema finansijskog i poslovnog plana
  • Podrška izvršnom direktoru iz oblasti finansija
  • In house trening  “Finansije za sve”

Lazni LinkedIn

Milos2

Kauzalno poslovični LinkedIn ovih je dana zabilježio čudne izvještaje u svojim bazama podataka koji se odnose na Montenegro. Naime, vidno uzbuđeni Chief Development Guru (tata mu je ostavio biznis) u centrali LinkedIn-a  je obavijestio svog Business Development Wizarda (počeo da radi prije 3 dana) da je njegov Senior Expert Boss-a za Evropu (skoro naučio da pliva) primjentio nagle promjene u titulama crnogorskih profesionalaca koji svoje profile njeguju na njihovoj mrežici.

.

.

Sazivanjem vanrednog sastanka na temu ovako nagle promjene na ključnom marketing tržištu za kompaniju, High Level Founder and Entrepreneur (povremeni igrač pokera) je zapitao svoje drugare: “WTF is going on in Montenegro?” 

Odgovor mu je pružio niko drugi do Senior Team Leader for High Growth (upravlja timom od dva čovjeka) koji je izbacio čudnu formulaciju: “Demokratska partija socijalista uputila je Vladi inicijativu da se izradi zakonska regulativa kojom će se sankcionisati širenje “fake news” odnosno lažnih vijesti putem medija”. 

.

.

U jednom dahu, prethodno pomenuti je nastavio da dribla sveprisutne na pomenutu temu sve dok ga Digital Influencer for All and Nothing (realizovane 3 Instragram kampanje za kečap i začin C)  u napadu iskrenosti nije prekinuo i rekao: “Ovo je katastrofa za naš biznis. Sada će većina ljudi koji imaju profile na LinkedInu morati da prizna da su širili laži!!! 

“Kako to?” upita World’s Leading Financial Futurist (ukupno tri pročitana teksta o Bitcoinu).

.

.

“Pa lijepo, sad ću Vam objasniti”, upade u riječ Business Woman and Geek (magistar bez radnog iskustva). “Većina ljudi koji kače titule pored svojih imena jednostavno lažu kada govore o svom iskustvu i znanju”.

U sali nastade muk. Nekako bojažljivo World’s Leading Thinker, Globetrotter and Speaker  (ukupno 32 i po followera) pokuša da bači foru:” Me ne, to se neće nikad dogoditi jer je moć brenda koji nema proizvod mnogo jak”. Nikako skapiravši da niko nije ukapirao što je htio reći, pogledom po sali  je tražio podršku za izrečenu glupost.

.

.

“Gotovi smo, cijeli LinkedIn model je u problemu” Digital Strategist & Founder ( tihi upravljač sedam Facebook biznis strana) poče da plače. “Svi će morati da govore istinu kada budu otvarali profile”. 

“Cijena akcija na berzi će krahirati, LinkedIn za koji sada znamo neće postojati od momenta usvajanja ovog zakona”, panično zajeca Start up and Always Available for New Business Opportunities. 

“Kome ćemo sad prodavati šuplju priču?”, zaplaka na glas Official Blogger & Marketing Specialist.

.

.

I dok su se svi digitalni nomadi hvatali za glavu, potpuno skhrani novim razvoj situacije Globalni Direktor LinkedIn Stada lagano ustade i reče: “Svi smo mi ovce”.

 

p.s. nemojte dolaziti u iskušenje da kačite lažne podatke o iskustvu. Nisu BAŠ svi ovce.

Kafanski meni kao biznis problematika

Milos2

.

Inspirisani otvaranjem 95-te kafane, pardon Lounge i bistro bara, u neponovljivo-popularnom City kvartu preko puta Deltice, zapitasmo se sljedeće: Što to imaaaa u vlasnicima kafana, pardon Lounge i bistro bara, tužnooo, da ulaze u tuđeee kafane, pardon Lounge i bistro bara, i kopiraju jedne druge sa identičnom ponudom istih jela (namjerni pleonazam!)

.

.

Sve su prilike da se vlasnik prosječne kafane, pardon Lounge i bistro bara, valjda goreći u želji da mu kafana (a i on) postane iznadprosječna, svim silama upire da u sklopu svog biznis eksperimenta postavi – ni manje ni više nego – restoransku kuhinju. Tako u pojedinim kafanama, pardon Lounge i bistro bara, meni izgleda poput knjiga iz predmeta Anatomija koj je najteži ispit na Medicinskom fakultetu.

.

.

Piletina na način koji nosi naziv neke kineske pokrajine za koju niko nikad nije čuo, biftek koji naravno nosi naziv kafane (samim tim je i masu skup), pice nesimpatičnog italijanskog naziva, sendviči koji imaju asertivna imena, tortilje sa umjetničkim izrazom majoneza, omleti sa jajima od prepelica na 1001. način, uvrnute pašte koje se krive po svim mogućim uglovima, ekstremna rižota skuvana na 7.541. način uz neizostavne masne plodove mora – slika je menija prosječne kafane, pardon Lounge i bistro bara. Prava je šteta da kafana, pardon Lounge i bistro bar, u svojoj ponudi nema Čarobnu Rovačku Nikad-Više-1918-ta Sarmu koja bi, bez sumnje, bila naprodavanije jelo na meniju.

.

.

Obzirom da se veliki dio prihoda ali i profita u kafani, pardon Lounge i bistro baru, ostvaruje upravo na segmentu hrane, red je da bacimo biznis perspektivu na temu kafanskog menija.

Kao prvo, za stvaranje ovako ozbiljne ponude hrane potrebna su značajna ulaganja u osnovna sredstva – kuhinju i kuhinjske elemente. Kuhinja mora da ima značajnu kvadraturu (što poskupljuje rentu koja je fiksni trošak) i u nju se moraju uložiti poveća sredstva kupovinom kuhinjskih elemenata i rekvizita koji koštaju papreno.

Drugo – kada imate meni koji ima veliku ponudu, morate imati i značajne zalihe za pripremanje istih. Em što zauzimaju prostor, em što puno koštaju, em što morate voditi računa o datumu isticanja hrane. Najveći dio troškova restorana je upravo hrana kojoj je istekao rok (da ne cjepidlačimo ođe oko onoga što ste upravo pomislili).

Treće – zar stvarno mislite da jedan kuvar podjednako kvalitetno može pripremite raznovrsne tipove hrane koje zaista zahtijevaju pravu majstoriju? Sve dok se njeguje sistem kvaliteta zvani od Silvane do Nirvane, ne očekujte od kuvara da na isti način pripremi paštu i biftek! 

Četvrto – kada imate kuhinju, broj radnika u njohj drastično povećava fiksne troškove, što utiče na to da su cijene hrane prilično visoke.

Peto i najvažnije – da li vlasnici kafana, pardon Lounge i bistro barova, misle da prosječan/a Crnogorac/ka kojemu/joj je kupovna moć jako niska, zaista ima potrebu da bira između ovoliko vrsta hrane, mahom kada koristi pravo na pauzu u toku radnog vremena koja traje, da se ne lažemo, do sat vremena? Prosječna plata, uprkos foliranju koje se ogleda u skupoj ili fejk garderobi na rate, ne trpi jelo iznad 3-4 eura u toku pauze.

.

.

Rezime: Postoji definitivno raznovrsnija (ne nužno i kvalitetniju!) ponuda u kafanama, pardon Lounge i bistro barovima, koju prate visoke investicije u osnovna sredstva, veći fiksni troškovi u vidu većih plata za kuhinjsko osobe i većeg iznosa rente za kuhinju, veće zalihe o kojima treba voditi računa.

.

.

Prijedlog svima koji namjeravaju otvoriti kafanu, pardon Lounge i bistro bar: u ponudi hrane treba da imate par dobrih kroasana, unaprijed pripremljenu zdravu salatu koju čuvate u plastičnim kutijama, dvije vrste kvalitetnog sendviča i jedan vrhunski kolač. Cijene svakog artikla ne bi trebalo da prelaze 2 eura. Sve ovo nabavljajte kroz sistem outsourcinga čime ćete uštedjeti par desetina hiljada eura inicijalne investicije i makar toliko (ako ne i više) fiksnih troškova plata zaposlenih u kuhinji na godišnjem nivou, dok o zalihama ne treba da vodite previše računa. 

.

.

Poenta ove, vrlo vjerovatno suludnje priče je sljedeća: postavljanje biznis modela ne treba posmatrati samo sa jedne, često subjektivne strane (na žalost dominantne), već treba uzeti u obzir i ostale objektivne stavke koje mogu u presudnoj mjeri uticati na razvoj biznisa kafane, kako god fensi da ga nazovete.

.

Life coach egzorcizam

Milos2

U vremenu čija je glavna karakteristika da kompresuje doživljaj svega onoga što nije digitalno, dešava se zaista nevjerovatna promjena nešto nalik onome kad mali Erik pojede ogromnu bananu i postane Bananamen. Baš kao što je banana veća od Erikove glave čime se dokazuje supremacija polupravougaonog žutog voća nad okruglastom glavom, tako biva da lajf koučevi drmaju našim glavama i to prijeko nepotrebnim žućkastim voćem u obliku navedenih banana.

.

.

No, prije nego kalibriramo slova na temu lajf koučeva, malo o kompresionom trendu ljudskog doživljaja.

Nekada davno, kako bi kupili kasetu ili ne-daj-Bože CD, jurili smo jurili do prodavnica ili tezgi na pijacama. Taj doživljaj kupovine trajao je otprilike sat do sat i po; uključivao je neki dogovor za odlazak u nabavku nosača medija (kasete ili CD-a), odlazak kod prodavca bez kašnjenja i raznih lažnih izgovora, tumaranje po kartonima (ne policama) u kojima su se nalazile kasete i diskovi a što bi bi rezultiralo bjesomučnim preslušavanjem kasete ili CD-a kako bi se upilo što više kvaliteta a bogami ponešto i naučilo.

Danas kada se cjelokupna istorija muzike može kompresovati i smjestiti na uređaju veličine novčanika, prateći fenomen je –  kompresovanje doživljaja. Klikom do željene muzike, filma, serije. Za par minuta dolazite do nevjerovattne količine podataka koji ne prati nikakav doživljaj sem klika par dugmića. Lažno uzbuđenje koje prati latentno folirantsko koketiranje sa mejnstrim mišljenjem je jedini doživljaj. Jer sopstveno mišljenje je tako passe  i nije politički korektno.


Dobro, poslje ovog malo nelogično-sentiš uvoda iz nekih davnih vremena (a koje ima veze sa današnjom temom, vidjećete na kraju), red je da žestoko, politički nekorektno i nekonstruktivno iskritikujemo razne programe samomotivirajućih blebetala koji mantristički ponavljaju samo jedno – da je snaga u tebi i da sve samo od tebe zavisi. Njegovo/Njeno Veličanstvo Lajf kouč.

.

.

Na našu veliku žalost stvaranje egocentričnih manijaka koji ne prihvataju sugestije ljudi koji drugačije razmišljaju na istu temu izgleda se žestoko isplati. Moderne biznis babe Vange, polupriučeni wannabe korpo-Tarabići i nedorečeno-prosječni tobožnji lajf kouč Nostradamusi postaju redovni gosti u kanalima distribucije koji napadaju sva naša čula (čitaj: medijima)  i spremni su da odgonetnu tajne Kosmosa samo ako ih neko i to upita. Služeci jedino tome da popunjavaju tv i radio rupe kada neki drugi gost otkaže ugovoreni termin, vazda na stendbaju kada ih pozovu iz svemoćnih medija, gore opisani likovi nikada ali baš nikada ne kažu ništa novo. Svako gostovanje se svodi na spamovanje zdravog razuma i superkul razgovjetno brbljanje u katodni etar o jednom te istom – Snaga je u tebi, ne obaziri se na prepreke jer je svaka prepreka u stvari šansa, Ti i samo ti… i sličnim fensi palamuđenjima. 

.

.

Problem sa ovim distributerima ispodprosječnih plagiranih citata  je međutim mnogo dublji. Isti ti likovi i likovkinje (politički korektan termin za rodnu ravnopravnost) nude razne kurseve samopomoći. Jer gle čuda – za jedan dan oni će ti pomoći da riješiš nagomilana s****a tokom tvojih 20, 30 ili 40 i kusur godina. Sve što treba da uradiš je da – povjeruješ u ono što oni prodaju. 

Na dimenziju kvaliteta programa edukacije takvih likova (koji by-the-way imaju pravog iskustva u tom poslu manje od svojih polaznika) baš treba potrošiti kubik riječi. “Neizmjerno sam srećan što pomažem ljudima…” “Čini mi nevjerovatno zadovoljstvo da utičem na…” najčešće su rečenice kojima ovi nesigurni ljudi otvaraju kurseve koji koštaju par desetina eura. Samoproklamovani gurui i gurujke (ponovo smo rodno senzitivni) guraju prst u oko svim iole upućenijim ljudima u predmetnu tematiku. Nabubana priča, iskopirani slajdovi, nedostatak autentičnosti, prenaglašena ljubaznost i slatkorječivost najčešće su karakteristike njihovih prezentacija.

.

.

Ovi sakljupljači patetičnih lajkova, lažnih srcadi i isfoliranih wow efekata po društvenim mrežama sami sebi su stavili oreole nedodirljivih mitskih bića i njihova se ne poriče. Definitivno nemaju razvijenu maštu, pa se polako gube u nedostatku nove ponude dok verglaju medijskom kurblom kako bi im davno provaljeni trik još jednom upalio. A kada konačno shvate da je ih je većina ljudi provalila, svoju energiju usmjeravaju na te iste polaznike koji po njima jednostavno ne razumiju ono što je guru mislio da kaže. Pri tome, nekako lagano zaboravljaju da su svoje prezentacije jednostavno pokrali sa lako dostupnih platformi.

Dugoročno posmatrano, svjedočimo konačnoj pobjedi jeftine forme kurseva nad skupom suštinom kontinuiranog ulaganja u sebe. Jednog dana će faktura površnih i netalentovanih samoproklamovanih gurua dovesti do bankrota zdravog razuma i vjerovanja u egzorcizam kao poslednje linije odbrane od ovih napasti.

.

Korporativno-komunikacijska čudovista 

Milos2

Potpuno nam je svejedno. Ama bas potpuno. Od spamovanja raznim nebitnim stvarima o tome sto je energija, kako funkcionise produzni kabal, do toga ko je Bendžamin Frenklin, opisa razvoja transfortmatora i da li su sami u svom PR svemiru.

Budženje postova na raznorazne teme koje su u osnovi totalno nebitne, zasluga je korpo-komunikacionih majstora iz CEDIS-a. Da ne bude zabune, ne smatramo da ne treba da budu prisutni na društvenim mrežama. Ipak, skrećemo pažnju da je ono što u najvećem broju slučajeva rade zaista supernebitno a pritome je razbacivanje državnih para.

Elem, kao firma u 100%-nom vlasništvu Elektroprivrede Crne Gore u kojoj država ima dominantno učešće u kapitalu, Crnogorski elektrodistributivni sistem iliti CEDIS nas već nekoliko mjeseci zatrpava neograničenim sponzorisanim korporativnim stvarima koje u očima prosječnog pratioca njihove FB strane izazivaju beonjačku napetost od preko 100 megavata. Ta napetost se funkcionalnim transformatorom optičkom brzinom pretvara u osjećaj čuđenja kao u đaka prvaka na pitanje – Što je pisac ovim htio da kaže? Toliko smo bili opčinjeni ovim pitanjima da smo iz prašine izvadili kornjokomukator koji koriste naši prijatelji njindža kornjače a koji nije uspio da nam odgovori na ova ali druga pitanja namijenjena CEDIS-u.

Zaista, što je cilj ovakve komunikacije na društvenim mrežama ali i prisustvo u dnevnoj štampi? Kompanija koja je u 2016. godini zapošljavaja 1.316 ljudi i imala prihode od skoro 43 miliona eura na bazi monopolističkog položaja kao dio elektroenergetskog sistema valjda ima Strategiju korporativnih komunikacija. Ako u toj strategiji piše da je kvantitet prisustva SVUDA (nismo mogli naći prikladniji izraz za njihovo mirođijsko pristustvo) važniji od kvaliteta pristustva i šmekerskog korišćenja potencijala koji CEDIS nesumnjivo ima, onda nas je udarila struja kad smo popravljali nježnje transformatore PR nauke.

Ne manje interesantna je činjenica da je gubitak CEDIS-a u 2016-toj godini iznosio 10,4 miliona eura. Što li piše u Strategiji korporativnih komunikacija na ovu temu? Kako ovo iskomunicirati? Koliko košta ovakva promocija CEDIS-a, da li će nam to neko reći tj iskomunicirati ? Da li u godinama kada Vlada steže kaiš ama baš svima i na sve strane treba da bude sasvim normalno razbacivanje ogromnih budžeta za promociju totalno beskorisnih postova i frizura koji apsolutno zamagljuju razne programe podrške koje CEDIS radi a koje su jako korisne? Kada sa istom količinom novca boost-ujete priču o transformatorima, kablovima i ko zna o čemu sve ne, kao i  priču o donacijama i društvenom odgovornom odnosi prema zajednici, tada zapravo pravite kontraefekat – ljudima je sasvim svejedno da li ste podržali zajednicu ili ste ispričali priču o nebitnoj istoriji dalekovoda jer ste to tako iskomunicirali.

U prilog dosadašnjoj Strategiji korporativnih komunikacija dajemo par prijedloga koji bi lepršavo stajali rame uz rame sa dosadašnjim aktivnostima:

  1. količina struje potrebna da se obrne Super Mario iz cuga
  2. neonska rasvjeta kao faktor smanjenja broja sitnih kriminalaca u supermarketima
  3. investicije u bakar kao mjera pada nataliteta u podsaharskoj Africi
  4. Gumena zaštita prilikom okopavanja latica bandere 

Za kraj, evo i prijedloga da CEDIS finansira doček Strujne Nove godine uz Bajagu i njegovu Muziku na struju kao glavnog izvođača pripremnih radova na dalekovodima letargičnog napretka nebitnih događaja.

Fidelity Loan Calculator – Case study

Milos2

In the fast changing world, all business have to go all-in on digital, regardless of their size. As a micro company working in a micro market, we timely understood that, in order to go with globalisation, we had to create something for global market. Something that combined three components: digital, financial and unique. We had to think globally local. Easy? No. Achievable? Definitely. 


As we advise to our clients, first we did extensive market research. Question that we asked ourselves was: What can a unknown consulting company from micro country offer on a global market which was saturated by all kinds of advanced financial digital services? We have extremely limited resources compared to the others. Our partnership potential was limited, so wecould not focus on creating something big (even though we had few ideas on this).  Having this in mind, we positioned our business model as a B2C (business to customer) or as we like to call it B4C (business FOR customer).

Ok, what can we offer to typical person in finance market anywhere in the world that no one else can? Advanced technology, complicated solutions, web site with fancy graphics and detailed financial infotainment ? No way – we know that we can not compete on this market. Therefore, logical solution was to create an app for mobile phones. Cheap to develop, easy to use and friendly for the user.

Ok, but would our app do that no other app already provides? In our daily communication with the clients, their main question was: What is the instalment on our loan? They did not care too much about other things that we spoke about. Almost every conversation ended with this question. 

Instead to go to the web sites, we downloaded couple of apps that calculated the monthly instalment on a set of given values: loan amount, interest rate and period of repayment. Anyone who is using these apps knows that they were extremely user unfriendly and complicated to use. Their added value (in most of the cases) was a chart with couple of lines that was supposed to impress user of the app.


There we saw our chance. Lets redesign existing boring solutions and develop unique digital financial experience on a global level – Fidelity Loan Calculator. It had to be fun and easy to use. It had to have added value. We meticulously crafted truly unique user experience with scroll function for the values as well as tap function for moving on to the next screen. In three simple steps app users will play with scrolling and tapping in order to find out what is their monthly instalment.

Finding IT company that would put our ideas into practice was easy. We would like to thank to company Softing for having the nerve to listen to our ideas and to change design couple of times.

In short, this is the story behind Fidelity Loan Calculator. This is just the beginning of our interests in digital financial experience, as we are rethinking current digital solutions for providing unique financial experience.


You can download Fidelity Loan Calculator on  
Google Play anApple App store.