Monthly Archives :

September 2017

Male tajne uspjeha

Milos2

Još jedno ljeto se bliži svom kraju. Školska zvona su se oglasila, septembarski ispitni rok je u jeku (srećno!), a radni narod Crne Gore se vraća sa svojih odmora. Pored toga, ono što je obilježilo kraj ljeta jeste i odlazak naše rodbine koja živi u dijaspori. Sjetno se prisjećajući trenutaka provedenih sa njima, na pamet nam padaju njihove sledeće riječi:

  • Misliš li se ti uopšte udavat`/ženit`?    ? 
  • Kod vas je sve u krv skupo! Kako uopšte preživljavate? 

Prećutkujući odgovor na prvo pitanje a odmahujući glavom na drugo, zapitamo se kako je to moguće da su osnovna dobra jeftinija u zemljama koja imaju veći životni standard od životnog standarda u Crnoj Gori (GDP per capita). Donekle zanemarujući činjenicu da nemamo razvijenu prehrambenu industriju ali i to da uvozimo značajan broj poljoprivrednih proizvoda, fokusirali smo se na razloge niskih cijena u dijaspori i potencijalno našli odgovor u postojanju i načinu funkcionisanja njihovih trgovačkih lanaca. 

Jedan od tih trgovačkih lanaca koji se može pohvaliti cjenovnom efikasnošću a koji postoji u  velikom broju evropskih zemalja ali i u Australiji i SAD-u je trgovački lanac ALDI koji je osnovan davne 1913. godine u Esenu, Njemačkoj. Ono što karakteriše ovaj trgovački lanac je to da on nastavlja da širi svoju mrežu prodavnica (čak do 8000) povećavajući svoja tržišna učešća širom svijeta uprkos I i II svjetskom ratu, brojnim ekonomskim krizama i promjenama ekonomsko-društvenih poredaka.  

.Koji je to biznis model koji je ALDI usvojio a koji  čini njegovo poslovanje toliko cjenovno efikasnim da mu omogućava ovakav vjekovni uspjeh? Odgovor na ovo pitanje ćemo naći u mini-strategijama preduzeća koje je realizuju na svakodnevnim bazama, a ogledaju u sledećem:        

Proizvodni asortiman : ALDI marketi nude vrlo ograničen izbor kvalitetnih proizvoda svojim kupcima, svega 1350 (radi poređenja, u TESCO supermarketima ovaj broj iznosi 25000) uključujući u taj broj i varijacije proizvoda po brendu kojih nikad ne smije biti više od 7. Ovo omogućava kupcima da izaberu željeni proizvod relativno brzo što značajno pojednostavljuje proces kupovine i dovodi do ušteda u vremenu kupca ali i prodavca jer se sada kupac kraće zadržava u prodajnom objektu. 

Odnosi sa dobavljačima : Pored koristi koje ALDI marketi ostvaruju zbog ograničenog broja prizvoda u odnosima sa kupcem, iste se ostvaruju i u odnosima sa dobavljačem. Naime, to što se u ALDI marketima nikada ne može naći više od 7 (od 3 do 7) brendova jednog proizvoda omogućava ALDI-ju da ostvari značajne povoljnosti u vidu sniženja nabavne cijene kroz njegovanje dugoročne saradnje sa dobavljačima. Takođe, s ovim u vezi ALDI nikada ne naplaćuje dobavljačima reklamni prostor u svojim marketima. 

Radni sati: Prodajni objekti ALDI marketa su otvoreni od 9 ujutro do 9 naveče svim danima osim nedeljom kada su otvoreni od 9 ujutro do 7 naveče. Ova otvorenost prodajnih objekata samo tokom najprometnijih djelova dana dozvoljava uštede u troškovima zarada, održavanja i energije.  

Izlaganje proizvoda: Na policama se proizvodi uvijek izlažu u paketima a nikad u pojedinačnim komadima što dozvoljava radnicima da po pražnjenju ambalaža iste zamijene vrlo brzo nemorajući pri tome voditi računa o naslaganju pojedinačnih komada i estetici.    

.

.

Zaposleni : Broj zaposlenih u ALDI objektima po smjeni nikada ne prelazi 4 što donosi značajne uštede u troškovima zarade. S tim u vezi, svi zaposleni moraju biti obučeni da rade na svim poslovima u objektu a radi pojednostavljivanja tog procesa u objektu ne postoji radno mjesto mesara ili pekara. 

Skeniranje proizvoda: Proizvodi cjelokupnog asortimana imaju bar-kod na barem dvjema svojim stranama kako bi se proces skeniranja na kasi učinio bržim. Takođe, lice koje radi na kasi nikada ne pakuje proizvode u kese već to uvijek radi kupac u prostoru posebno predviđenom za to. Pored toga, voće i povrće se ne mjeri na kasi već je najčešće izloženo u pakovanjima koja su izmjerena i kojima je već dodijeljen određeni bar-kod. 

Just in time sistem: ALDI koristi just-in-time sistem nabavke koji omogućava ogromne uštede u troškovima održavanja i skladištenja jer podrazumijeva nabavku koja se realizuje netom prije trenutka prodaje. 

Iznajmljivanje kolica: Kupci mogu koristiti kolica za kupovinu samo ukoliko ubace kovanice u bravu koje nakon kupovine mogu povratiti tek kada vrate kolica na odgovarajuće mjesto. Kao rezultat ovoga dolazi do smanjenja broja slomljenih ili izgubljenih kolica a povrh svega toga nestaje potreba za nadzorom procesa korišćenja kolica od strane nekog od radnika. 

.

.

Upoznavši se sa svim gore navedenim, možemo zaključiti da ALDI ne izmišlja toplu vodu i ne implementira strategije koje su drugima potpuno strane. Upravo suprotno, poslovanje ALDI marketa je zasnovano na uštedama koje počivaju na vrlo prostim metodama efikasnog korišćenja resursa u internom okruženju a koje se (uštede) nakon toga prenose na kupce. Konačno, naučivši nešto novo o načinu funkcionisanja u ALDI marketima, možemo primijetiti da postoji sličnost između ALDI metoda i metoda koje se počinju koristiti u našim marketima pa ostajemo optimistični da ćemo do nove ljetnje sezone ublažiti barem neke od strepnji naše rodbine. 

Nonsensne korelacije džidipija i plata

Milos2

Uuuu, kako volimo da koristimo moćne riječi stranog porijekla, jer smo dakako, strani plaćenici. Ovaj naslov bi izazvao pomalo romantičnu ali ipak snažnu mučninu kada bi glasio “Glupkasti odnosi bruto društvenog proizvoda i plata”.

Mediji su konačno smogli snage da objave da su plate državne administracije ispod afričkog nivoa i da će tako i da ostane makar u naredne tri godine. I naravno, sve zavisi od svemoćnog džidipija ili, tepajući mu na yu esperandu, bruto društvenog proizvoda. I njegovog rasta. Jer kada raste džidipi, sve cvjeta, zar ne?

.

.

Malo morgen, rekao bi naivno-nebeski čika-Sloba, omiljeo strašilo prošlih vremena i vlasti i opozicije u svim država ex yu regiona kada treba da se skrene pažnja sa ekonomije i realnih problema. Elem, SAD imaju izuzetno snažan rast džidipija, pa je nejednakost najveća od kada SAD postoje! O uticaju džidipija na nejednakost smo pisali u tekstu “U rastu su kratke noge” – pročitajte, valjaće vam.

Zato bi ovi naši donosioci odluka trebali da vežu rast plata i penzija isključivo u slučaju rasta izvoza (koji iznosi 15-tak posto uvoza) i smanjenja deficita platnog bilansa (koji iznosi oko 1,7 milijardi eurića). Tek kada ove dvije kategorije istovremeno budu rasle (izvoz) i padale (deficit), treba razmišljati o povećanju plata.

.

.

Ako bacite pogled na činjenicu da nam sa svih ekrana (uključujući pametne frižidere i lavaboe) govore da nam je prihod od turizma 1.000.000.000 eura, zar nije logično da najveći broj Crnogoraca živi kao bubreg u loju? Naravno, preduslov za bubreg-u-loju status je domaća proizvodnja roba i usluga za potrebe turističke privrede. Do tada, od ove milijarde domaćinima ostade svega nekoliko miliona eura čiste zarade, jer sve pare odoše inostranim proizvođačima i pružaocima usluga.

Jer džidipi ne interesuje da li se proizvodi ili uvozi, već samo potrošnja.  Zato ga ne treba stavljati u korelaciju sa rastom plata. Prosto kao suljPa 🙂