Monthly Archives :

June 2017

Domino efekat poreskog raja

Milos2

Ko bi rekao da je u čuvenom jugoslovenskom filmu iz ‘šezdeset i osme “Nevinost bez zaštite” najavljeno finansijsko-pravna kakofonija kojoj svjetski milijarderi tiz dolarske milošte epaju – poreski raj. Naime, simpatična državica erotsko-elegičnog naziva Britanska Djevičanska ostrava (BVI) je država koja ima najviše registrovanih off shore kompanijica na svijetu. Manimo se teorije i pređimo na praksu: neko tamo otvori firmicu, prenese parice na tu firmicu i izbjegne plaćanje poreza u matičnoj državici.

Nadamo se da smo vas malo opustili ovim klišeovkim poreskim introom, jer današnja tema nema nikakve veze za egzotičnim destinacijama koje se nalaze širom okeana. Današnja tema je – crnogorski poreski raj.

Vjerovatno i flamingosi na granama lokvanja Skadarskog jezera znaju da Crna Gora ima veliki problem sa naplatom poreza od nekih 500-600-700-800 miliona eura (baratanje ciframa u zavisnosti od političkog trenutka i političke partije koja o tome popuje). Kada je neko dužan ovoliko poreza, to se ne može nazvati nikako drugačije već – poreskim rajem za one koji ga ne plaćaju.

Da slušamo new-wave talase nadaleko i naširoko poznate (?!) crnogorske ekonomsko-liberalne škole, država bi trebala da prepusti poreski problem nevidljivoj ruci tržišta – da se stvari same od sebe riješe. Da je država poslušala teorijski zadojene crnogorske ekonomske liberale koji  dumaju u eloksiranom predgrađu, po kratkom postupku bi uveli u stečaj kompanije koje su dužne 500-600-700-800 miliona eura i time ugrozili finansijsku idilu ekonomskog sistema koji su gorepomenuti ekonomski liberali zapravo aktivno kreirali. 

Ipak, praktičari koji se bave svakodnevnim gašenjem finansijskih požara srećom ih nijesu poslušali – država se sa pravom umiješala u ovu ogromnu problematiku donošenjem Zakona o reprogramu poreskih potraživanja kojim se, po ko zna koji put, pomaže neurednim poreskim obveznicima. Đe ćeš veći državni intervencionizam od onoga kojim se reguliše 500-600-700-800 miliona eura?

Kvantitativna analiza Zakona je smarajuće (da smo fensi u kul slengu kao što nismo, mogli smo ovdje napisati “prokleto”) jednostavna: ukupno 4 strane, 19 članova, 1.317 riječi. Pametnome dosta, rekli bi stručnjaci; zakon je riješio poreski dug 🙂

Ali ne lezi vraže – malo smo pročačkali ovaj zakon sa kvalitativne strana; red je da ga malo  obrazložimo 🙂

Kao prvo, poreski dužnik podnosi zahtjev za reprogram poreskog potraživanja koji sadrži:

  1. naziv i sjedište, odnosno ime i prezime i prebivalište poreskog dužnika; 
  2. poreski identifikacioni broj (PIB), i 
  3. vrstu i iznos poreskih potraživanja.  

Na osnovu tog zahtjeva poreska uprava odobrava reprogram poreskog potraživanja do 60 rata. Ok, na prvi progled ništa sporno. Ali avaj, na drugi pogled kristališe se sljedeća problematika: 

  1. dužnik ne plaća kamatu tokom reprograma poreskih obaveza;
  2. dužnik ne daje sredstva obezbjeđenja za uredno plaćanje obaveza;
  3. dužnik ne podnosi nikakav plan kojim će obrazložiti izvore za plaćanje reprogramiranih poreskih obaveza.

Dakle, ekipa koja ne plaća poreze državi zapravo dobija kredit na 5 godina (?!) na koji ne plaćaju kamatu i koji nema sredstva obezbjeđenja. I još nešto: za pripremu zahtjeva trebaju cijela 2 minuta a koji ne sadrži plan mjera kojim će se, makar deklarativno, pokazati koje će aktivnosti dužnik sprovesti kako bi uredno plaćao zaostale obaveze. 

Veliko finale kvalitativne analize je sljedeće: statistički zakoni vjerovatnoće govore da baš svi likovi kojima je poreski dug reprogramiran neće na kraju i ukupno otplatiti svoje obaveze prema državi po osnovu zaostalog poreza (ne pominjemo ođe nove poreze, naravno). Što to u brojkama i praksi znači, pokušaćemo da vam prikažemo što će da se desi u naredna  24 mjeseca:

  1. najmanje 25% (mi pucamo i do 50%, ali da ne bude da ne volimo Crnu Goru) poreskih dužnika neće moći da izmiruju obaveze po osnovu poreskog duga (161 milion eura je reprogramirano na 5 godina, pa vi računajte koliko je to para)
  2. zbog neplaćanja obaveza po reprogramu, Poreska uprava će im blokirati račune i uvesti stečaj,
  3. zdrave kompanije koje imaju potraživanja od kompanija u koje će se uvesti stečaj moraće da otpišu potraživanja od ovih kompanija iz svojih bilansa,
  4. zbog otpisa potraživanja, kompanije će morati da umanje neto profit za iznos nenanplativih potraživanja, zbog čega će njihova finansijska slika biti pogoršana,
  5. obzirom da će finansijski iskazi ovih zdravih kompanija biti lošiji usljed otpisa pomenutih potraživanja, banke koje kreditiraju zdrave kompanije nakon dobijanja takvih bilansa smanjiće (ili možda i ukinuti) kreditnu podršku i povećavati kamatne stope na kredite,
  6. kompanije će naći u situaciji da smanjuju troškove, u prvom redu troškove radne snage (otpuštanje radnika i/ili smanjenje zarada)
  7. Upišite sami, vjerujemo da znate što slijedi 🙂

Eto domino efekta neplaćanja poreza koji će se preliti na zdravi dio crnogorske ekonomije. No dobro, dobri privrednici iz ove države ipak ne idu u poreski raj; ta su mjesta rezervisana za patriote koje masu vole Crnu Goru dok izbjegavaju plaćanje svojih obaveza prema njoj.

Ima i p.s. ispod ove slike; veoma važno je da pročitate!

p.s.  država povećava pdv sa 19 na 21%, što predstavlja povećanje pdv-a od preko 10% (10% od 19% je 1,9%; dodajte taj broj na 19% i dobićete skoro 21%), koji će dodatno pogoršati poziciju crnogorskih kompanija. Nego to je već priča za neku drugu društvenu igru mimo domina 🙂