Monthly Archives :

October 2015

Nežni transformers ili Suptilni prijedlog za smanjenje platnog deficita

150 150 Milos2

Jedan od ključnih problema crnogorske ekonomije je platni deficit. Za one koji ne znaju šta je platni deficit, evo kratke definicije – mi uvozimo više roba i usluga nego što ih izvozimo. Za prvih 5 mjeseci 2014. godini, platni deficit je iznosio preko 500 miliona eura, što čini oko 15% bruto društvenog proizvoda. Godisnji deficit ce iznositi preko  milijardu eura. Ovakav iznos deficita platnog bilansa je neodrživ na duži rok.

Prave se brojne strategije za smanjenje platnog deficita; nemilosrdni i masno plaćeni stručnjaci rade na mjerama poboljšanja izvoza i smanjenja uvoza. Analitičari, konsultatni, ministri, Svjetska banka, MMF – svi imaju svoje strategije koje doprinose smanjenju deficita.

Inspirisani ovom tematikom, nakon intenzivnog 48-časovnog promišljanja, došli smo na tako jednostavnu i prilično lako sprovodivu ideju. Hajde da izvozimo neukus u kulturi.

Prelude

Edo Maajka je daleke 2007. godine snimio pjesmu “Za Mirzu”. Postoji jedan dio pjesme koji se na poseban način amputira naš današnji predmet pažnje:

“Nisam ti reko, dobili smo i mi MTV

nije vise bitna dobra mjuza

samo veze i marketing

samo prodaja

niko vise ne radi iz gušta”

Star Wars – analiza umjetničkog diskursa

Podgorica je ovih dana bila svjedok zanimljivih opusa individualnih kulturnih stvaraoca – nastup multimedijalnog Umjetnika Slavka Kalezića i informacija o radu jednomedijalnog umjetnika Danila Baletića.

Podgoričani i svi koji to nisu zaista su imali priliku da dožive čeoni sudar dva svijeta, dva načina razumijevanja kulture i izražavanja individualnosti. Za jednog je kultura stvaranje novog izraza gotovo ni iz čega, dok drugi nepotrebno rabi stari izraz i stvara Veliko Ništa. Svaka sličnost sa cvrčkom i mravom iz one basne, kao i između Rokija Balboe i Ivana Dragog ili Dart Vejdera i Luka Skajvokera, potpuno je namjerna.

Pa kakva su dva umjetnika čija smo djela secirali?

Baletic, 22, performs last minute work on scrap metal parts for his sculpture at junkyard in Podgorica

Prvi radi i ćuti. Ne eksponira se javno, ne koristi medijski spin. Neprestano pominje ljude bez kojih njegov poduhvat ne bi bio moguć. Kad je počinjao, rijetko ko je vjerovao u njegovu viziju. Njegovi Transformersi, iako tako izgledaju, nijesu statični i imaju jednostavno moćnu poruku – čuvajmo prirodu. Ovaj umjetnik ćuti i kad njegovom umjetničkom izrazu  kidaju glavu – Njegov odgovor na vandalski čin je gandijevski miran: “Očigledno je da se ljudi plaše onog što ne razumiju i da je neko imao veliku potrebu za kidanjem glave robotu iz čistog straha da ga moj Transformers ne likvidira na spavanju. Nemam drugog objašnjenja za ovaj nenormalni čin. Možda je samo greška što sam odvukao robota da ga popravim umjesto da ga ostavim obezglavljenog na pločniku, da leži kao podsjećanje na ono zlo koje se često probudi u nama”.

Sve svjetske stanice prenose vijest o podgoričkim Transformersima, što je predstavljalo najbolju i najjeftiniju afirmaciju Crne Gore ali i Podgorice, kao Glavnog grada. Uprkos tome, vlasti ostaju prilično nijeme za institucionalnu podršku ovom umjetniku. Valjda se mislilo da će se na tome završtiti ova saga.

Ali ne leži vraže – nakon sjajno prihvaćenih regionalnih izložbi u Srbiji i Hrvatskoj, dobija ponudu za otkup njegovih umjetnina od, ni manje ni više, čuvenog Terminatora.  Paradoskalno i netipično za naše uslove – mali će dobiti lovu za ono što voli da radi. I pri tome ga niko nije zadužio da mu je “završio” posao kod Arnolda.

images

Drugi umjetnik skače, uteže se u uske roze kompletiće i netačne perjane bundice. Stalno je uvrijeđen, neshvaćen u ovoj ruralnoj AntiBrodvej sredini. Stupidna obrada (u muzičkom smislu) limunada-pjesmice Olivera Mandića zvuči kao da je sklepana nakon  popodnevne dremke. Suviše neskroman u soliranju, uvijek mu se nešto kriva, igra na kartu ugroženosti duginih boja. Pokušao je izaći vani; neprirodno, na silu. Lagano je vraćen je u omalenu podgoričku fioku prije nego što je počeo regionalno pokazivati paunovski talenat. Uprkos korišćenju ogromnog medijskog leveridža (usiljeni pokušaji kvalifikovanja tužnog performasa spektaklom), region ga je smjestio tamo đe mu je mjesto.

Epileptični svjetlosni efekti, vještački dim i skupi kostimi baš i ne mogu nadoknaditi nedostatak talenta. Ipak, isti mogu uveličati ego do krajnih granica tužne deformacije ličnosti.

Umjesto gluposti, zaključak 

Izgleda da je u Crnoj Gori  moguće da neko radi iz gušta. I da je uspješan, na svjetskom nivou. Da je zaradio neku crkavicu pošteno. I da će svaki njegov budući rad biti novčano nagrađen, ako ta dimenzija umjetnosti autora uopšte i zanima.

Da posložimo ekonomski nauk za danas – ukoliko budemo izvozili neukus Umjetnika Broj Dva, Crna Gora će imati veliku šansu da smanji ogroman deficit platnog bilansa. Obzirom na neupitnu veličinu navedenog neukusa, naša je skromna procjena da bjesomučnim forsiranjem Biblijskog Plesača možemo smanjiti deficit platnog bilansa za najmanje 100 miliona eura.

Za sami kraj, citirajmo Plesačev trenutak isforsirane inspiracije: “Ja sam razumijevanje koje izmiče samom sebi”. Pametnome dosta.

p.s. ako ništa drugo, makar ste naučili šta je platni deficit, što je naš primarni cilj 🙂