Monthly Archives :

July 2015

Divlja ljepota nepatentirane ideje

150 150 Milos2

Kada ljudi govore da na crnogorskim prostorima nema ljudi koji imaju viziju i ideje koje bi pokorile svijet, prosto nemaju pojma da je naša (ne)uređena zajednica itekako plodno tle na kojima bitišu revolucionarna otkrića. Možemo sa pravom reći da su nam milijarde utekle ispred nosa; bolje reći volana!

Krađa intelektualne svojine divljeg taksiste 

Pojam divlji taksista je skrojen u potonjih četvrt vijeka i odnosi se na nelegalno obavljanje djelatnosti prevoza putnika. Zbog mračnih istorijskih događaja, kada su se marginalnci igrali Rizika-iz-prave, pojedini ljudi jednostavno nisu imali što da rade (nisu se snašli) pa su počeli da prevoze druge ljude – bez dozvola, licenci i prateće dokumentacije. U gradskom žargonu, nastao je pojam divlji taksista – sinonim za ljude koji nemaju posla i pokušavaju da prežive.

Analizom brojki i upoređivanjem podataka, možemo zaključiti da je porast broja divljih taksista upravo proporcionalan porastu broja prodatih i zatvorenih društvenih preduzeća početkom devedesetih. Trend se nastavio i u novom milijenijumu, uprkos obećanjima da će se iskorijeniti nelegalni prevoznici. Izgleda da je kupovina socijalnog mira kod nelegalnih vozača jača od uplaćenih poreza legalnih vozača.

(Burek + burilo + divlji taksi ) * brainstorming = ...

Legenda počinje ovako (koristimo podgoričke padeže i sleng, ne zamjerite):  Dva amerikanca sa nakrivljenim kapicama San Francisco Giants-a, došla su na ludu ideju da odmor, sada već daleke 2008-me godine provedu u Budvu. Nisu imali puno para, pa su došli sa ruksacima na leđa da prespavaju na plažu. Kako to obično biva sa razmaženim gostima, u Budvu im je vazda bilo masu vruće. Malo su barili gospođe koje su ih mahom ignorisale jer nisu imali masu keša. Zadnjeg dana, nakon par masnija bureka i nekoliko dvolitarskih boca piva ispred prodavnice, probudiše se u 6 ćukova ujutro. Sasvim slučajno, kao majka Tereza, pored njih je prolazila baba sa burilom vode. Onako žedni od sinoćnih bahanalija, na trapavom YU esperandu zatražiše od babe malo vode. Baba im dade masu vode iz burila, te se ovi momci nalokaše vode.

1760

Onda zaustaviše prvi auto da ih prebači do Tivta, na avion. Na njihovu nesreću (ili sreću, viđeteće kasnije), nalećeše na  divljeg taksistu koji ih prebači do Tivta za 100 eura. Pošto su ga sočno popljuvali na tečni engleski, zarekoše se da će mu kad-tad vratiti za ovo dranje!

Kad su slećeli na američko tlo, siti od masnih budvanskih bureka i bez para od fakture divljeg taksiste, zapitaše se mogu li oni foru divljeg taksiste da prodaju svojim sunarodnicima? I tako, jednog sunčanog dana u sunčanoj Kaliforniji u sunčanom San Francisku otvoriše američku verziju divljeg taksija. Kako da nazovu firmu? Jurassic-taxi? Blade-driver? Ne. Trebalo im je nešto upečatljivo, nešto autentično, nešto evropski! Sjetiše se one babe iz Budve što im dade da se napoje vode. Kako bjeđe naziv one posude đe baba drži vodu. Burilo! A kako se zvaše ono jelo masno? Burek! Malo se poigraše sa riječima burilo i burek; malo brainstorminga sa drugarima ispred zgrade. Rezultat: izvedenica UBER.

To vam je, dragi naši čitaoci, legenda o nastajanju Ubera, kompanije koja povezuje vozača i putnika putem aplikacije na pametnom telefonu zbog čega uzme masnu proviziju (zbog bureka onih) na posredovanje. Kako to u praksi izgleda: putnik ukuca đe je i đe oće da ide, sačeka vozača, vozač ga odveze na željenu destinaciju i naplati preko aplikacije svoju tarifu. Vozač nema nikakvu licencu od strane taksi udruženja. Vozač je jednostavno – moderna verzija divljeg taksiste.

Danas Uber vrijedi 50 milijardi dolara. A onaj budvanski divlji taksista i dalje opuča strane goste do Tivta za 100 eura. Ameri mu ukradoše koncept i ne trepnuše – osveta se najbolje servira kad je hladna.

Amerikanci su ukrali crnogorsku ideju i implementirali je na svjetskom nivou nakon čitavih 20  godina. Patentirajte poslovne ideje, ma koliko suludo one zvučale u početku. Možda postanete – milijarderi.

Premium zamka 

150 150 Milos2

Bijela zvjezdica u narandžastaskoj (deminutiv of narandžasta) pozadini koja je ovih dana osvanula na portalu Vijesti označava veliku prekretnicu u poslovnom modelu kompanije Daily press, koja upravlja Vijestima. Naime, u skoroj budućnosti počećemo da plaćamo sadržaj na jednom od najčitanijih portala u Crnoj Gori. Prava  marketing poslastica kojom ćemo se pozabaviti u ovom tekstu a kojom ćemo se oladiti na plus 40.

Izvori prihoda Vijesti

Vijesti imaju dva izvora prihoda: prihodi od reklama (on line i print) i prihode od prodaje novina (samo print). Prihodi od reklama se ostvaruju preko B2B (business-to-business) modela – prodaja reklamnog prostora kompanijama koje za to plaćaju određenu cijenu. Drugi izvor prihoda se ostvaruje preko B2C (business-to-customer) modela – prodaja štampanih novina građanima.

Prema dostupnim podacima i informacijama iz samih Vijesti, prihodi koje kompanija ostvaruje u kontinuitetu padaju. Menadžment sa pravom želi da stvori nove izvore prihoda (u ovom tekstu nećemo se baviti pričom oko politike i uticaja iste na medije).

Analiza dostupnih podataka

Prema riječima urednika “Štampano izdanje “Vijesti” dođe u ruke najmanje 30.000 čitalaca svakog dana, a stvorili smo daleko najposjećeniji i najkvalitetniji novinski portal u zemlji i jedan od boljih u regionu, kome pristupi oko 80.000 korisnika dnevno”.

Za model pretplate koji Vijesti žele da uvedu, veoma je važno razjasniti dvije stvari. Prvo, da li je pojam čitalac jednak pojmu kupac? Sve su prilike da nijesu, obzirom da prihodi od prodaje štampe padaju. Drugo, da li portal Vijesti zaista ima 80.000 jedinstvenih korisnika dnevno ili portal Vijesti ima 80.000 posjeta dnevno. Razlika je značajna – ovo drugo znači da jedan korisnik može pristupiti nekoliko puta portalu u toku dana, što znači da je broj jedinstvenih korisnika značajno manji. Samim tim, ciljna grupa kojoj se želi prodati Premium paket je manja.

U tekstu kojim se pravda uvođenje Premium paket, dalje se kaže sljedeće: “Od Korijere dela sera do Njujork tajmsa, od Frankfurter algemajne cajtunga do Gardijana – sve novine, čak i ove najveće, na najbogatijim tržištima, suočavaju se sa dilemama i rebusima koje donosi online revolucija.”

Da bi analiza imala i konkretan kvantifikovani iskaz, malo smo se pozabavili slučajem Njujork tajmsa i njihovog modela pretplate koji su uveli 2011. godine. Prema podacima iz finansijskih izvještaja Njujork tajmsa za 2013. godinu, prihodi od prodaje novine (uz uvođenje modela pretplate), povećali su se za 3,7% (sa 795 miliona dolara na 824 miliona dolara), ali su prihodi od reklama pali za 6,3%, (sa 712 miliona dolara na 667 miliona dolara). Ukupan rezultat uvođenja sistema pretplate je minus od 15 miliona dolara! 

Dodatno, u 2012. godini, prihodi od on-line reklama su iznosi 170 miliona dolara ili  četvrtinu ukupnih prihoda od reklama. Iste godine, na nivou SAD-a, prihod od on-line reklama povećao se čak za 17%. Ako primijenimo trend sa tržišta SAD-a na Njujork tajms, njihovi prihodi bi trebali da budu veći za 17% i iznosili oko 200 miliona dolara. U realnom životu se dogodilo da su prihodi od on line reklama Njujork tajmsa pali za 4,3%. Pogađate – zbog smanjenja broja posjetilaca portalu. Glavni uzrok – uvođenje pretplate na on-line izdanja.

Menadžment Vijesti bi trebao da zna zlatno medijsko pravilo: oglašivači su spremni platiti više za potrošače nego što su potrošači spremni platiti za sadržaj.

Crno(gorsko) tržište

Crna Gora ima 600.000 stanovnika. IT pismenost većine Crnogoraca i nije baš na zavidnom nivou. Uz to, čisto sumnjamo da će većina čitalaca iz regiona biti zainteresovana za stanje u Crnoj Gori bez obzira na činjenicu da su Vijesti “prvi medij po pravovremenom, objektivnom, nezavisnom, etičkom i kritičkom izvještavanju, te činjenici da za nas nema nedodirljivih ni tabu tema.“

Dakle, portal Vijesti je ograničen na veoma malo tržište koje baš i ne voli da plaća nešto godinama besplatno koristi.

Imajući u vidu gore navedeno, postavlja se nekoliko ključnih pitanja:

1. da li su u menadžmentu Vijesti sproveli neku anketu o Premium paketu među registrovanim članovima ili putem socijalnih mreža?

2. da li su u menadžmentu Vijesti svjesni da većina ljudi u Crnoj Gori, uključujući tu i njihovu čitalačku publiku, ne umije/ne želi/ima strah/nema novca da plati Premium paket?

3. da li je rađena scenario analiza za slučaj pada broja posjeta portalu Vijesti, zbog čega će sasvim sigurno padati prihodi od on-line reklama (kao u slučaju Njujork tajmsa)?

4. da li se prati intenzivan fokus IT giganata (Facebook, Twitter, Apple, Google) koji žele da iskoriste svoju platformu za uvezivanje informacija od medijskih kuća?

Zaključak i preporuka

Na kraju ove kratke analize koja može biti znatno duža, nećemo se baviti analizom sadržaja Vijesti i sljedećim stavom:  “Zato smo suočeni sa paradoksalnom situacijom – da nikada nije bio veći uticaj i čitanost naših izdanja a manji prihodi koji osiguravaju kvalitet novinarstva na koji smo navikli javnost.”

Umjesto analize sadržaja Vijesti, mišljenja smo da kvalitet i kvantitet u medijskom biznisu gotovo nikad ne idu jedno uz drugo. Svjedoci smo da se tabloidizacija društva dešava upravo kroz brojna kolažna izdanja koja muškarci uglavnom čitaju jednom rukom. Takve štamparske greške pogrešno nazvane novimama nemaju nikakav kvalitet ali imaju kvantitet koji im, paradokslano ali istinito, stvara prihod. Sa druge strane, zbog generalne plitkosti građanstva, omogućenom kroz laku dostupnost raznim informacijama ama-baš-ni-od-kakvog značaja, kvalitetni mediji gube čitalački auditorijum (mora li se napisati da čitalački auditorijum mora biti – kvalitetan?) što za posledicu ima, paradoskalno ali istinito, pad prihoda. Prosječan građanin nema vremena za čitanje  teksta koje traje duže od 3 minuta; važna je sveopšta (ne)informisanost koja homo sapiensima  omogućava perverzan osjećaj mirođijskog poznavanja svih mogućih tema, uključujući i nuklearnu fiziku o čemu se bez pordona može intenzivno diskutovati uz kafu.

th2_severina-bez-photoshopa-i-sminke-naslovna

Primjer: Ovu sliku će čitaoci bolje zapamtiti nego ovaj tekst.

Da rezimiramo: to što su Vijesti najčitanije ne znači i da su najkvalitetnije. Tu leži osnovna pogrešna premisa uvođenja Premium paketa. Ko želi kvalitetnu informaciju, platiće je bez obzira na njenu cijenu. Sa druge strane, onaj ko želi da bude informisan tu svoju potrebu će zadovoljiti na nekom drugom portalu, potpuno besplatno.

Vjerujemo da će menadžment Vijesti dobronamjerno protumačiti ovu analizu i još jednom razmotriti uvođenje Premium paketa pretplate na on-line izdanje kako se ne bi desilo da im prihodi dodatno padaju. U ovom slučaju, alibi za sigurni pad prihoda od on-line reklama ne postoji.