Monthly Archives :

January 2015

Švajcarska rašomonijada

150 150 Milos2

Kada je Akiro Kurosava 1954. godine režirao čuveni film Rašomon, malo ko je mogao da pretpostavi da će on postati sinonim za  društvenu pojavu koju karakteriše činjenica da razni ljudi imaju svoje verzije iste situacije a koje se međusobno drastično razlikuju u zavisnosti od ličnih interesa učesnika situacije.

U bivšoj Jugoslaviji, Kurosavu smo pamtili po hitu Olivera Mandića “Moja draga voli Kurosavu”, dok ga u post jugoslovenskoj eri, u sferi ekonomije, možemo vezati za kredite koji su odobreni u švajcarskim francima.

Alhemija koju omogućava moderna monetarna ekonomija nedavno je uzburkala duhove tržišta valuta. Da ne mlatimo previše – švajcarski franak je preko noći ojačao zbog odluke Švajcarske narodne banke; samim tim su korisnici ovih kredita preko noći kreditno zaduženi za nekoliko desetina procenata više nego dan ranije!

Brojni analitičari i advokati drže jednu ili drugu stranu, vjerovatno u zavisnosti od toga kome su  učesnici u raspravi ispostavili fakturu na plaćanje (vjerovatno u eurima).

Da bi izbjegli ovu zamku i postigli efekat Rašomona, postavićemo nekoliko pitanja svim učesnicima u ovom poslui to: bankama koje su odobravale ovakve kredite, klijentima banaka koji su uzimali ove kredite, regulatoru na bankarskom tržištu i najzad Vladi države u kojoj banke posluju.

.

Krenimo redom, pitanja za banke:

1. Da li je švajcarski franak ušao u platni promet države (žiralno ili gotovinski, potpuno je nebitna tehnika), na osnovu čega su krediti u francima isplaćivani u eurima?

2. Da li je prije puštanje kredita u otplatu kredita, ispoštovana procedura da se potpišu sva dokumenta od strane klijenta koja su bila predviđena ugovorom o kreditu?

3. Da li su klijentima bili dostavljani novi planovi otplate kada se izmijenio odnos franka i eura, što je bila jedna od ugovornih obaveza banke?

4. Da li je klijentima u pisanoj formi nuđen zvanični program zaštite od valutnog rizika u smislu zamjene kredita iz franka u eure?

5. Da li smatrate da su kreditni referenti iskoristili psihološku prednost u odnosu na klijente kada su ih ubjeđivali da će švajcarski franak biti stabilan?

6. Koliko ste zaradili od indirektnih prihoda po ovom poslu, imajući u vidu razliku u kupovnom i prodajnom kursu švajcarskog franka? Vi ste franke pozajmljivali po prodajnom kursu banke od koje ste ih uzimali, a kupovali od građana po srednjem kursu regulatora? Kolika je bila razlika u kursu u koju se banka ugrađivala?

7. Da li banka zbog pogoršanja finansijske pozicije klijenta takođe i povećava rezervacije za kreditne gubitke, shodno pravilima regulatora na finansijskom tržištu?

8. Da li i dalje u ponudi imate ove kredite?

.

Pitanja za klijente banaka:

1. Da li mislite da bi klijenti banaka, koji su istovremeno kad i vi uzimali kredite u eurima a koji su nosili veću kamatnu stopu, trebali da pokrenu tužbu protiv banke jer su plaćali veće kamate od vas koji ste uzimali kredite sa nižom kamatnom stopom, zbog švajcarskog franka?

2. Da li smatrate da ljudi, koji su se kreditno zadužili i kupili stan 2006. godine po cijeni od 2.000 eura po kvadratu, a danas ga mogu prodati po svega 1.000 eura po kvadratu, treba da tuže banke i građevinare zbog toga što je cijena stana drastično pala čime su dovedeni u bezilaznu situaciju i vječno dužničko ropstvo?

3. Da li ste potpisali ugovor o kreditu u kome stoji da je kredit odobren u švajcarskim francima?

4. Da li ste u trenutku uzimanja kredita stvarno mislili da ste toliko finansijski pismeni da predvidite da će valuta kao što je franak biti stabilna na rok od 20 godina, bez obzira što su vam zaposleni u banci govorili da će biti stabilna?

5. Vjerujete li da kreditni referenti u banci mogu da predvide budućnost valutnog kursa? Zar mislite da bi radili u banci za platu ako bi znali kako će se kretati kurs švajcarskog franka?

6. Da li biste tužili banku da je švajcarski franak oslabio ispod one vrijednosti po kojoj ste ga vi uzimali? Podsjećamo, tada bi vam obaveza po osnovu kredita bila manja.

.

Pitanja za regulatora:

1. Zbog čega niste ograničili nivo plasmana ovakvih kredita?

2. Da li ste naložili bankama izdvajanje dodatnih rezervacija za kreditne gubitke zbog ovih kredita?

3. Da li smatrate da ste bili dužni da, nakon prvog rasta franka, napravite zajedno sa bankama strategiju za prebacivanje ovih kredita u eure?

.

Pitanja za Vladu države u kojoj posluju banke koje su odobravale ovakve kredita:

1. Da li stvarno mislite da možete da ostavite građane, koji su uzimali kredite u švajcarskim francima, na milost i nemilost bankama koja do sada nijesu pokazale interesovanje za sistemsko rješenje problema?

2. Da li smatrate da su građani jednako finansijski pismeni da kao bankari razumiju valutni rizik?

3. Zašto ne iskoristite elegantna rješenja Mađarske ili Hrvatske koja je prebacila valutni rizik na banke i na taj način pomogla građane da povrate sredstva koja su plaćali na osnovu neadekvatnih kursnih razlika?

4. O kojoj tržišnoj ekonomiji pričate ukoliko preuzmete bilo koji novi namet na poreske obveznike po osnovu ovog posla, kako se to ovih dana pominje? Ako se to dogodi, da li je u pitanju efekat socijalizacije gubitaka i privatizacije dobitaka?

Kako možete primijetiti, efekat Rašomona u slučaju švajcarskog franka je više nego očigledan. Svi imaju svoje viđenje situacije, svoje razloge zbog kojih smatraju da su u pravu. Naravno, efekat Rašomona je usko vezan sa činjenicom da ne pravo i pravda nisu isti pojmovi. Relativna snaga argumenta poduprta sa realnom snagom novca će u ovom slučaju pobijediti. Osim ako se u problematiku ne uključi politika; tada stvari počinju da dobijaju nove obrise u kojima efekat Rašomona dobija potpuno novu dimenziju…

Naopaki paket aranžman

150 150 Milos2

Crnogorska copy-paste administracija je dostavila Predlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o poreskoj administraciji na razmatranje i usvajanje. Suština izmjene je sljedeća; ko ne plati porez, ide u zatvor. Reklo bi se da je i u Crnoj Gori došlo vrijeme da se mora samo umrijeti i platiti porez. Američki san je konačno došao kod nas i to u formi koji najviše odgovara onima koji do sada nisu plaćali  poreski dug, istovremeno izvlačeći novac iz firmi (čast izuzecima), jer predložena zakonska rješenja izgleda – ne važe retroaktivno! Stiče se utisak da su naši zakonodavci riješili da poreski problem tretiraju kao da se nalazimo u nekoj pravno i ekonomsko uređenoj državi, sa jasnom strategijom razvoja.

Zbog čega bi se trebalo odustati od normiranja ovakvih rješenja? Brojni su razlozi, evo samo nekih od njih:

1. zakonska rješenja o PDV-u su definisana tako da se PDV plaća odmah po izdatoj fakturi, bez obzira na rizik naplate fakture. Ovakav sistem PDV-a znači da mala i srednja preduzeca kreditiraju svoje kupce i imaju izražen rizik naplate potraživanja;

2. trgovinske kompanije su prilično zadužene zbog velikih investicija, što dovodi do otežanog obezbjeđivanja kratkoročnih kredita za plaćanje obaveza prema dobavljačima;

3. obzirom da se najveći dio privredne aktivnosti u Crnoj Gori dešava u sektoru trgovine, smanjena likvidnost ovog sektora značajno ugrožava opstanak kompanija koje direktno zavise od njih. U praksi, ako trgovinska kompanija učestvuje značajno u prihodima dobavljača i ne plati dug u predviđenom vremenu, izvršni direktor može ići u zatvor zbog toga što njegov kupac nije izmirio obaveze shodno ugovoru, zbog čega on ne može isplatiti plate i doprinose;

4. savjesne računovođe mogu nenamjeno da naprave greške u obračunima poreza;

5. iako su banke prelikvidne, ne distribuiraju viškove depozita nazad u privredu i stanovništvo čime bi se pospješila priredna aktivnost. Dodatno, banke su prilično konzervativne u kreditiranju zbog čega klijenti nemaju olakšan pristup kreditima koji bi im služili za plaćanje obaveza prema dobavljačima i državi;

6. kupovna moć stanovništva opada, što znači da će i njihova potrošnja biti manja, što će dovesti do smanjivanja prihoda komapnija  (osim za kompanije koje se bave trgovinom hranom, pićem i ljekovima).

7. marže jedva pokrivaju fiksne troškove i pored činjenice da fiksni troškovi padaju;

8. iako zakonska rješenja za rokove plaćanja između dva privredna društva postoje, oni se u praksi ne poštuju.

Gospodo predlagači zahtjeva, ovakva radikalna zakonska rješenja dolaze na kraju paketa izmjene zakonskih rješenja koje prate privredno poslovanje. Prije usvajanja ovog zakonskog rješenja, predlažemo da uradite sljedeće:

1. izmijenite Zakon o PDV-u tako da se za mala i srednja preduzeća PDV plaća po naplati fakture;

2. izmijenite Zakon o radu da bi poslodavci mogli da zadrže i plate zaista kvalitetne radnike a neradnike i dokoličare lakše slali đe im je mjesto;

3. napravite crnu listu računovođa koji svjesno krše zakone,

4. pooštrite kazne za poslovanje u crnoj i sivoj ekonomiji,

5. CBCG treba da izmijeni regulativu za izdvajanje rezervacija za kredite čime bi omogile bankama  intenzivnije kreditiranje privrede i građana;

6. natjerajte velike sisteme da za svaki posao potpišu ugovor sa dobavljačima sa jasno preciziranim uslovima plaćanja;

7. reformišite sudove u smislu da se u najkraćemo vremenu donose presude o prinudnoj naplati potraživanja;

8. omogućite da se plaćanje potraživanja svede u zakonske okvire (60 dana od dana izdavanja fakture)

9. uredite sistem na način da ne smije biti selektivne primjere zakona za poreske prekršaje;

10. izmijenite odluku o “prebijanju” poreskog duga za nekretnine u smislu da se za iznos poreskog duga uzima imovina koja je procijenjena likvidacionom metodom.

Kad sve to uradite, donesite ovaj zakon i primijenite ga retroaktivno, da neko slučajno ne bi državi ostao dužan poreze i doprinose.

U suprotnom, desiće se sljedeće: poslodavci će smanjiti broj zaposlenih i na određeno i neodređeno vrijeme, brojna perspektivna mala i srednja preduzeća će se zatvoriti što će dovesti do otpuštanja ogromnog broja radnika zato što savjesni poslodavci neće rizikovati zatvorske kazne zbog toga što ne mogu da isplate plate i poreze usljed neplaćanja obaveza od strane kupaca.

Na kraju, ako se sada usvoji ovakvo zakonsko rjesenje, jedna preporuka svim privrednicima: najbolje je da svi zatvorimo kompanije i predjemo u ugostititelje. Tamo se rokovi naplate fakture mjere u minutima, a ne u mjesecima i godinama. Likvidnost je promptna, marže ogromne, fiksni troškovi niski i što je najvažnije nema rizika naplate fakture. Najgore što se može desiti je poneka slomljena čaša. Što je valjda prihvatljivo za sve nas.

U rastu su kratke noge

150 150 Milos2

Dok digestivni trakt lagano savladava neplaniranu lavinu prazničkih kalorija, milijarde moždanih neurona bivaju prezauzeti žvakanjem žilavih informacija o pozitivnim trendovima za 2015. godinu koju horski najavljuju državni zvaničnici i pokoji ekonomista iz državne administracije.

Vjerovatno bez puno dana praktičnog poslovnog iskustva, bez poznatog pristika u vidu urednog plaćanja obaveza po osnovu plata i pratećih doprinosa, urednog izmirivanja pdv-a, poštovanja rokova za dobavljače i raznih fiskalnih i parafisklanih nameta kao i bez obaveze mjesečnog plaćanja rata skupih kredita, gore pomenuti najavljuju uglavnom berićetnu 2015. godinu zbog jednog pokazatelja – rasta bruto društvenog proizvoda (BDP) od 4%.

Ova činjenica bi trebalo da smiri uzburkane preduzetničke duhove koji uredno plaćaju poreze, bore se protiv sive ekonomije i strpljivo ispraćaju razne inspekcije koje s vremena na vrijeme moraju da im napišu makar neku kaznicu, radi uroka. Rast BDP od 4% bi trebalo da umiri i zabrinute građane koji nekako krpe budžetske rupe “od prvog do prvog”, istovremeno strahujući da će izgubiti posao u 2015. godini.

Možda naši zvaničnici fizički i žive u Crnoj Gori, ali su mentalno vjerovatno stanovnici neke druge države (možda čak i planete, ko će mu ga znat’; misteriozni NLO-i intenzivno nadlijeću Crnu Goru od je Feliks skočio sa ivice svemira). Zato smo se odlučili da malo čelendžujemo (čitajte izazovemo; ova nametnuta teniska fraza je jednostavno premoćna) ekonomsku teoriju o boljitku ukupnog društva usljed rasta BDP-a.

Rast BDP-a je sam po sebi statistička kategorija (sjetite se teksta o uključivanju droge i prostitucije u obračun BDP). Iako je rast BDP-a, shodno ekonomskoj teoriji, dobra stvar za ukupnu ekonomiju, za običnog stanovnika naše države to jednostavno nije slučaj. Jedna od ključnih karakteristika neoliberalnog kapitalizma je sljedeća: usljed ukupnog rasta ekonomije najviše profitiraju najbogatiji slojevi društva, dok siromašni postaju još siromašniji (pisali smo o nejednakosti u SAD-u). Dakle, rast BDP sam po sebi ne vodi do ravnomjerne raspodjele novostvorene vrijednosti na sve segmente društva! Kako Crna Gora baštini neoliberalnu ekonomsku misao, to znači da će od rasta BDP u Crnoj Gori imati koristi samo određeni segmenti društva koji su usko vezani za strane direktne investicije, dok obični građani i ogroman broj kompanija neće imati ama baš nikakve koristi od najavljenog rasta BDP-a. Imajući u vidu američko iskustvo, za očekivati je će se jaz između bogatih i siromašnih povećati.

Zbog gore navedenog, ljudi koji vode ovu državu treba da se bave ključnim problemom – kako da najavljeni rast BDP-a pravilno raspodijele na sve slojeve društva, sa akcentom na podržavanje kvalitetnih poslovnih ideja i rješavanja nagomilanih socijalnih problema  najugroženijih građana. Sve dok novostvorena vrijednost zbog rasta BDP-a ne bude adekvatno usmjerena i pravilno raspodijeljena, isti će ostati mrtvi broj na papiru kojim se maše MMF-u i Svjetskoj banci. Osim za…