Monthly Archives :

September 2014

Crnogorska naftna mrlja

150 150 Milos2

U ekonomskim i političkim kuloarima mjesecima kruži priča da ce kotorski Jugopetrol konačno promijeniti sjedište kompanije – iz Kotora pravo u Podgoricu. Prema poslednjim informacijama, Preseljenje je planirano za novembar ove godine. Ne pomaže ni voda sa korita Ivanova, ni ljekari ni travari.  Zgrada je već pikirana, te veliko Preseljenje može da počne.

Gotovo 70 godina Kotor je bio poslovni dom Jugopetrolu. Što su to kotorske opštinske vlasti loše ucinile pa da izbace iz takta vlasnika Jugopetrola, grčku kompaniju Hellenic petroleum? Po svemu sudeci, apsolutno ništa. Za svaku stvar su im izlazili u susret, uvažavajući značaj koji Jugopetrol ima za grad i za lokalno stanovništvo. Pa zbog čega se onda Jugopetrol seli iz Kotora u Podgoricu?

Vođeni bezolovnom znatiželjom, kontaktirali smo menadžment Jugopetrola povodom najavljenog Preseljenja. Nezvanično, izgleda da je situacija sa poslovanjem u Kotoru je postala operativno nepodnošljiva. Evo razloga napuštanja Kotora (nezvaničnih, ponavljamo):

1. Zaposlenima je dosadio ritual ispijanja kafe u obliznjim lokalima tokom zime;

2. U Kotoru pada previse kiše; Republički Hidrometeoroški zavod je, na dopis menadžmenta Jugopetrola da smanji padavine po kvadratnom metru u Kotoru, dostavio u pisanoj formi odgovor da ne mogu uticati na majku Prirodu, što je razbijesnilo emotivne Grke;

3. More je preblizu, pa zaposleni idu poslije posla na kupanje, što nije u skladu sa EU direktivama;

4. Kruzeri kvare pogled na zaliv iz kancelarije direktora u kojoj se vrse strateška planiranja;

5. Drzava Crna Gora i Montenegro bonus doo Cetinje vode sudske sporove protiv Jugopetrola u ukupnom iznosu od 20.846.960 eura;

6. Zbog avgustovske paorske manifestacije “Bokeška noć”, stvaraju se prevelike gužve na ulicama što onemogućava pravovremeni transport osvježavajućih jelkica za automobile čime se ugrožava profitabilnost Jugopetrola ;

7. Delta city je predaleko. Shodno pravilima Hellenic Petroleuma, Delta city ne smije biti udaljen više od 5 kilometara vazdušne linije od upravne zgrade kompanije. Glavni grad je odbio preseljenje Delta city-ja, što je izazvali vandrednu sjednicu Upravnog odbora Jugopetrola;

8. Grčka ekonomija raste tempom od 10% na godišnjem nivou (ovo čak i nema smisla, ali smo mislili da bi bilo lijepo dodati i ovaj razlog)

Ako ste pažljivo pročitali razloge korporativnog Preseljenja Jugopetrola z Kotora, možda ste obratili pažnju na razlog pod rednim brojem 5. Naime, u revizorskom izvještaju za 2013. godinu, revizor je u svom mišljenju skrenuo pažnju na značajan iznos potencijalnih obaveza Jugopetrola povodom sudskih sporova koji protiv Jugopetrola vode država Crna Gora i kompanija Montenegro bonus sa Cetinja. Kao sto smo naveli, ukupan iznos ovih sudskih sporova iznosi 20.846.960 eura od kojih država Crna Gora očekuje 2,262 miliona eura, dok  Montenegro bonus očekuje čak 18.584.950 eura.

Najzanimljiviji detalj Iz ovih sudskih sporova je sljedeci: Država potražuje vlasništvo na dijelu skladišnih kapaciteta na petrolejskim instalacijama Bar i Lipci i cjelokupno vlasništvo na svim nepokretnostima na petrolejskoj instalaciji Bijelo Polje jer su po mišljenju tužioca (Crne Gore) sporni skladišni kapaciteti navodno pripadali Saveznoj direkciji za robne rezerve Beograd te da s toga Država CG ima pravo vlasništva jer je pravni sledbenik imovine saveznih organa. Oba spora koja Montenegro bonus vodi protiv Jugopetrola su prekinuta sve dok sudovi ne presude po sporu koji vodi država protiv Jugopetrola. Podsjecamo, Montenegro bonus je u vlasništvu – države Crne Gore!

Zanimljivo je i to da je potpredsjednik Vlade Crne Gore u junu mjesecu ove godine konstatovao da je Vlada od Hellenic Petroleuma, većinskog vlasnika Jugopetrola, više očekivala uz napomenu da se u Jugopetrolu nalazi tim poreskih inspektora koji će obaviti kontrolu poslovanja.

Malo pažljivijim čitanjem navedenih podataka, koristecu pjesničku slobodu i logičku matematiku, možemo sabrati dva i dva pa napisati da je potez preseljenja sjedišta Jugopetrola iz Kotora u Podgoricu, latentni pritisak vlasnika Jugopetrola na državne (ne opštinske) organe u navedenim sudskim sporovima i pomenutoj poreskoj kontroli.

Preseljenje sjedišta velike kompanije kao sto je Jugopetrol iz malog grada (po broju stanovnika, naravno) Kotora nosi za sobom značajno umanjenje opštinskih prihoda kao i gotovo sigurno preseljenje brojnih porodica čiji su članovi zaposleni u Jugopetrolu. Postavlja se jasno pitanje: kako to da nikome do sada nije pošlo za rukom da preseli sjedište kompanije od kad je osnovana (1947. godina) pa do danas? Valjda je bilo pametnijih glava od grčkih u onoj Jugoslaviji i ovoj Crnoj Gori. Da li se ovim činom Preseljenja demonstrira snaga multinacionalne korporacije nad državom?

Možda bi u pregovore oko stopiranja selidbe trebalo ukljuciti Amfilohija, ipak su Grci pravoslavna braća. Ah da, on je zauzet ucrtavanjem hotela, vila i garaža u Buljarici uz potencijalnu saradnju sa investitorima iz – Katara. Kako će u tom slučaju imati vremena za plebstvo iz Kotora i njihove probleme koji se mjere hiljadama eura. Da ne uzemiravamo badava čovjeka…

Ako Jugopetrol preseli sjedište u Podgoricu, to ce biti velika naftna mrlja na crnogorskom ekonomskom obrazu, ako je od tog obraza nešto i ostalo. A u slučaju preseljenja Jugopetrola, postavljamo vam pitanje – da li ćemo ga ikada zvati podgorički Jugopetrol? Vjerovatno nikad.

(Ekonomska) besmislenost ostavljanja baksisa

150 150 Milos2

Gotovo smo 100% sigurni da vam se makar jednom u životu dogodilo da konobaru ostavite napojnicu ili narodski rečeno – bakšiš. Dodatno smo gotovo 111% sigurni da vam se nijednom u životu nije dogodilo da se zapitate – da li je ostavljanje bakšiša ekonomski besmisleno?

Ako koristimo suvu ekonomsku logiku, ostavljanje bakšiša nema ama baš nikakvog smisla. Bakšiš se ostavlja nakon isporučivanja usluge, zbog čega se kvalitet usluge jednostavno ne može povećati (osim ako konobari nisu izmislili mašinu za putovanje kroz vrijeme, naravno). Dodamo li tome činjenicu da bakšiš ostavljate čak i u slučaju da se nikad više nećete vratiti na mjesto u kome ste bili usluženi (primjer su turistička putovanja), time isključujemo iz ove ekonomski smislene jednačine i buduća očekivanja da će se usluga ponoviti u budućnosti. Na kraju, nerijetko se događa  da kvalitet usluge nije na zadovoljavajućem nivou (čekate konobara jako dugo, hrana i kafa je loša, konobar je donio pogrešnu  narudžbinu, naplatio je više nego što je trebao…); ipak, i u tim slučajevima ostavljate bakšiš.

Sad na scenu stupate vi; pomozite nam da do kraja razmontiramo logiku bakšiša:

1. Da li ste ikada platili dobavljaču sa kojim sarađujete godinama veći iznos fakture zbog toga što je bio ljubazan prema vama i isporučio vam robu u ugovorenom roku? Zamislite da vam nije isporučio robu u roku u kome vam je bila potrebna, kao i da vam je isporučio pogrešnu robu. Da li bi uopšte platili robu a kamoli dodali i bakšiš?

2. Da li ste ikada platili kasirki u marketu veći iznos od onoga koji stoji na računu, iako je bila nevjerovatno ljubazna prema Vama? Ili podrazumijevate da je ta ljubaznost uključena u cijenu koji plaćate? Što bi se desilo da vam kilogram jabuka naplati kao kilogram pršute? Ili da vam naplati nešto što niste stavili u korpu?

3. Da li ste ikada radniku na pumpi platili veću cijenu natočenog goriva samo zbog toga činjenice da je bio ljubazan prema vama? Što bi se dogodilo da vam umjesto dizela u rezervoar sipa – benzin? Vjerovatno bi ga častili egzotičnim psovkama i još ponečim što dođe pod ruku. O bakšišu da ne pričamo!

4. Ako ljekaru koji je upravo izvršio tešku operaciju nad nekim iz vašeg bliže porodice ostavite nešto u znak zahvalnosti zbog učinjenog, to se zove – korupcija? Slažete li se sa ovom izmijenjenom definicijom bakšiša?

5. Za sam kraj ove mini serije, evo i omiljenog pitanja: Da li ste ikada, ali ikada, banci platitli veću ratu jer je šalterski radnik bio ljubazan prema vama? Zamislite da ste banci tražili kredit, a oni vam naplate proviziju za odobrenje kredita iako niste uzeli kredit?

Iz gore navedenog, jasno je da je bakšiš duboko utemeljen samo u jednom sektoru uslužnih djelatnosti – restoranima i kafićima. Iako nas konobari često prave budalama koristeći razne nevidljive metode i tehnike začinjene dozom elementarne nepristojnosti, mi i dalje nastavljamo da im ostavljamo bakšiš. Istovremeno, ne ostavljamo bakšiš onima koji su bakšiš i zaslužili, samo iz jednog razloga: podrazumijevamo da se njima bakšiš ne ostavlja jer je on rezervisan za, pazite sad, često neljubazne i smušene konobare (čast onima koji to nisu). Izgleda da oni imaju monopol nad terminom bakšiš. Zasluženo ili ne, procijenite sami. Naše je samo da vam otvorimo nove poglede na temu; ne očekujemo bakšiš.

Opremanje otpremnina

150 150 Milos2

Kosmička je pravda stigla Javni servis prvog septembra tekuće godine – tačno dva minuta pred drugi Dnevnik, ničim izazvan, dogodio se nepravedni strujni udar koji je rezultirao pomračenim eventom – po prvi put u svojoj istoriji, RTCG nije bila u mogućnosti da emituje glavnu informativnu emisiju! U duhu tekućeg Grad Slam-a, US Open-a, iskoristićemo teniski žargon za približavanje značenja ove pojave – strujni udar je servirao as Javnom servisu i to reketom punim elektriciteta.

Nije trebalo da prođe puno vremena do prvih vapaja podgojenog sportiste a.k.a. RTCG, koji za nemogućnost vraćanja pomenutog strujnog asa optužuje – neadekvatnu opremu. Izgleda da sve ove godine ručanja po dobrim restoranima, pušenja sjajnih tompusa i ispijanja starog viskija uz hedonističku fizičku neaktivnost nisu ostavile nikakvog traga na našem gojaznom sportisti, ponosu države Crne Gore. Po njemu, glavni krivac za ovaj nenajavljeni strujni udar nije njegova inertnost već oprema: uska trenerka, reket od prošle godine, iznošene patike i naravno, loptice (strujni udar je pomenuti as servirao novim lopticama, da pojasnimo).

Da li je to zaista tako? Da li oprema zaista čini igrača, ovom slučaju RTCG? Kako se trošio državni novac iz budžeta i kredita? Đe da nađemo odgovore na ova pitanja, majka mu stara? Vjerovali ili ne, i nas je pogodio slični  grom te smo, u trenucima inicijalnog šoka, pročitali revizorski izvještaj RTCG za 2013 godinu Suptilnom analizom ovog izvještaja, došli smo do nekih maštovitih zaključaka. Neka se spremi Ripli, za pojedine stavke imamo ozbiljnog kandidata!

Prihodi

Ukupni prihod RTCG iznose 11,7 miliona eura, od čega su državna davanja nevjerovatnih 10,1 milion eura, što čini čak 86% ukupnih prihoda.

Ovih 10 i kusur miliona eura se sastoje iz:

1. 7,2 miliona eura koji RTCG redovno dobija na osnovu Zakona o budžetu (ok, ne plaćamo pretplatu);

2. 2,4 miliona eura iznose preuzete obaveze RTCG od strane Vlade Crne Gori i to za:

     a. preuzimanje duga prema European Broadcasting Union u iznosu od 1,1 milion eura (oćete li gledat’ fudbal, košarku ili Eurosong drugim očima od sada???) ;

      b. preuzimanje duga prema Elektroprivredi i drugim dobavljačima u  iznosu od 0,4 miliona eura (što bi sa onim prebijanjem poreskog duga EPCG od 45 miliona eura?);

     c. preuzimanja duga za poreze i doprinose za period od 2009. do 2012. godine, u iznosu od 0,9 miliona eura (prevedeno: četiri godine RTCG nije plaćala poreze i doprinose!!!);

      d. uplate novčanih sredstava od strane Vlade Crne Gore u za isplate otpremnina 13 zaposlenih ;

      e. uplate novčanih sredstava iz budžeta Crne Gore (ponovo???) za namjenske sadržaje u iznosu od 0,2 miliona eura;

      f. obračunate amortizacije u iznosu 0,18 mil eura na osnvu donacije iz 2009. godine koja je iznosila 2,3 miliona eura a koja je dodijeljena od strane Delegacije EU u Crnoj Gori;

      3. Prihoda od reklame u iznosu od 1,4 miliona eura;

      4. Reemitovanje programa preko satelita 0,18 miliona eura.

Dakle, RTCG ostvaruje sopstveni prihod od 1,6 miliona eura. Ajmo da seciramo malo ovaj apsurd:  ako RTCG plaća 1,1 milion eura prema European Broadcasting Union za emitovanje programa, zakup linija za prenos programa, postavlja se logičko pitanje zašto plaćamo toliki iznos, kada su sopstveni prihodi ovako mali?! Logičan odgovor: samo da je ‘leba i igara – Eurosonga, Lige šampiona i ostalih sportskih natjecanja.

Rashodi

Ukupni rashodi iznose 12,6 miliona eura i njih u najvećoj mjeri čine troškovi zarada, naknada zarada i ostalih ličnih rashoda – čak 8,06 miliona eura ili 63%. Pazite sad, ovo može biti teško za čitanje ljudima koji imaju slabo srce. U RTCG je zaposleno 688 radnika koji ukupno prave sopstveni prihod od 1,6 milion eura, a koštaju nas, poreske obveznike, 8,06 miliona eura. Od toga, 6,5 miliona eura su troškovi plata, poreza i doprinosa. To znači da je prosječna neto plata u RTCG 519 eura (6,5 miliona eura podijeljeno sa 688 radnika podijeljeno sa 12 mjeseci pomnoženo sa 66%, koliko iznose porezi i doprinosi na neto platu).

Ne lezi troškovni vraže – u RTCG pored redovnih primanja postoje i ostali lični rashodi! Iz revizorskog izvještaja citiramo sljedeće:

“U okviru ostalih ličnih rashoda iskazani su:

1. troškovi autorskih honorara 274.957 EUR

2. naknade po ugovoru o djelu 26.947 EUR;

3. troškovi dnevnica u zemlji i inostranstvu 249.472 EUR;

4. troškovi prevoza i smještaja na službenom putu 195.673 EUR;

5. naknade za neiskorišćene godišnje odmore 21.762 EUR;

6. troškovi poreza i doprinosa na neiskorišćene godišnje odmore 14.099 EUR,

7. naknade za prevoz radnika 181.051 EUR;

8. porezi i doprinosi na naknade za prevoz radnika 119.859 EUR;

9. naknade članovima Savjeta RTCG 89.254 EUR;

10. pomoć radnicima 70.385 EUR;

11. rashodi po osnovu otpremnina i tehnološke viškove, u iznosu od 277.460 EUR;

12. naknade za učešća u komisijama 19.470 EUR;

13. naknade za jubilarne naknade 12.825 EUR

14. ostali lični rashodi u iznosu od 2.382 EUR.”

Pročitajte ponovo ovu listu, pa sami zaključite da zaposleni u RTCG, pored redovne plate, primaju i autorske honorare?! Putuju po zemlji i inostranstvu i za to primaju dnevnice koje iznose prosječno 683 eura dnevno; putuju po službenoj dužnosti na što troše prosječno 536 eura dnevno (gorivo je posebna stavka u drugoj vrsti troška, da ne bude zabune). Naknade za prevoz, zajedno sa porezima, iznose 300.000 eura? Vrijeme je krize, štedi se na sve strane, zar ne?! Samo ne na RTCG. Medicinskim i prosvjetnim radnicima (uz dužno poštovanje prema novinarskom esnafu), neće da povećaju plate, jer – nema para…

Preludi su podaci o zakupima 🙂 Elem, RTCG plaća 243.868 eura na ime troškova zakupnina. U izvještaju se ne spominje na osnovu čega se plaća zakup. Ipak, u izvještaju revizora se provukla jedna zapanjujuća činjenica i to u stavci prihoda od zakupnina. Prilično detaljno je navedeno da je RTCG u 2013. godini prihodovala nevjerovatnih 1.042 eura (hiljadučetrdesetdva eura) od izdavanja 31-nog (tridesetjednog) stana koji nisu evidentirani u poslovnim knjigama preduzeća?! Da vam bude jasnije – mjesečno RTCG od izdavanja 31-nog stana prihoduje 86,8 eura ili tačno 2,8 eura po jednom stanu. Mjesečno. Ako je prosječna cijena stana za izdavanje u Podgorici 150 eura, laganom matematikom dolazimo do sljedeće kalkulacije: 31 puta 150 eura jednako je 4.650 eura. Kada pomnožimo 4.650 eura sa 12 mjeseci (koliko godina ima mjeseci, zar ne), dobijamo tačno 55.800 eura ili 54.758 eura vše nego što RTCG trenutno prihoduje. A, čitate li pasus ponovo? Za Riplijevo “Vjerovali ili ne”, priznajte.

Malo o potraživanjima – ukupna potraživanja su iznosila 1.186.091 eura. Potraživanja koja postoje preko dvije godine iznose čak 610.831 eura.  Revizor je pedantno zabilježio da je ispravka vrijednosti potraživanja (prevedeno: umanjene potraživanja) izvršeno za iznos od čak 662.324 eura?! Ispravka je izvršena i za vrle opozicione partije: Nova srpska demokratija 34.320 eura, SNP 42.052 eura, Srpska narodna stranka 22.705 eura, Demokratski centar CG 3.005 eura. Ukupno, RTCG je na indirektan način podržao opozicione partije sa, ni manje ni više, nego 102.082 eura. Naravno, to su novci poreskih obveznika. Očekujemo makar komentar opozicionara na ovu temu, ipak je ovo neki vid državne pomoći. A možda i nije, ko će ti ga znat’; opozicija je to, vrte se u istom krugu već decenijama. Možda će ćutati zbog mantre o ugrožavanju srpstva od strane RTCG?

Obaveze RTCG

Uf, ova analiza tek sad postaja zanimljiva. Revizor piše da ukupne obaveze RTCG iznose  8.448.412 eura. Dugoročni krediti iznose 1.894.022 eura. Dugoročni kredit je uzet kod banke na inicijalni iznos od 2,5 miliona eura, sa rokom otplate od 7 godina uz grejs period opd 12 mjeseci. Za šta je iskorišćen kredit? Imate pravo da pogađate samo jednom! Da, za izmirenje otpremnina  u iznosu od 1.000.000 eura (jedanmilion eura) i oporezivih obaveza u iznosu od 1,5 miliona eura. Podsjetimo, broj zaposlenih u RTCG se smanjio za ukupno 10 u 2013 godini. Valjalo bi objaviti ko je sve dobio otpremnine iz ove kuće, da znamo kome smo sve platili da ode. Pa da se vrati. Pa da opet ode uz otpreminu. Pa da se opet vrati. Pa da opet opet ode uz još jednu otpreminu. Pa da… Izgleda da RTCG služi kao finansijski džuboks za isplatu otpremnina.

Obaveze iz poslovanja RTCG iznose 2.052.479 eura. Za razliku od ispravki vrijednosti potraživanja, nema ispravki vrijednosti obaveza (čitaj: nema umanjenja obaveza). Najveći dobavljač je stari prijatelj – European Broadcasting Union, kome se duguje 792.310 eura. Čačkajući našu čarobnu kuglu, predviđamo da će u ove godine Vlada Crne Gore preuzeti ovaj trošak, naravno pored redovnih dotacija iz budžeta.

Ostale kratkoročne obaveze su, između ostalih, porezi na zarade i naknade zarada u iznosu od 455.882 EUR; doprinosa na zarade i naknade zarada na teret zaposlenog u iznosu od 1.394.853 EUR ; doprinosa na zarade i naknade zarada na teret poslodavca u iznosu od 590.538 EUR; obaveza prema zaposlenima u iznosu od 120.223 EUR; obaveza prema fizičkim licima za naknade po ugovoru o djelu u iznosu od 14.738 EUR. RTCG i u ovoj godini nastavlja staru praksu neplaćanja poreza i obaveza! Kako RTCG neće moći više kreditno da se zadužuje, slobodno računajte da ćemo i ove obaveze platiti mi, poreski obveznici kroz neko smisleno preuzimanje duga. Znaju crnogorski privatnici da im, ukoliko do 15-og u mjesecu ne plate obaveze na osnovu PDV, za par dana stiže inspekcija sa prekršajnim nalogom za uplatu kazne zbog neplaćanja obaveza.

Protiv RTCG se vode brojni sudski sporovi u ukupnom iznosu od 687.753 eura, dok RTCG ne vodi sudski spor ni protiv koga. Podsjetimo, izvršili su umanjenje potraživanja za iznos od 662.324 eura a da nisu pokrenuli nijedan sudski spor. Smirite obrve, nema potrebe da ih dižete. Vjerovatno je javni interes da ne pokusate da naplatite 662.324 eura.

Za sam kraj, da iskoristimo teniski žargon u vidu lobovanja ovog teksta – RTCG je uzela još jedan kredit u iznosu od 150.000 eura i to za nabavku opreme. Vratite se na vrh strane; pročitajte prvi i drugi pasus iznova; zatim iznos od 150.000 eura koji je iskorišćen za nabavku opreme uporedite sa količinom novca koji je iskorišćen za isplatu masnih otpremnina i ostalih troškova koje izazivaju finansijski holesterol. Valjda vam bude jasno zašto smo napisali da je RTCG stigla kosmička pravda. Iz tog razloga, vapaji RTCG ekipe zvuce potpuno neutemeljeno i pomalo profesionalno bezobrazno. Da su poslovali racionalnije proteklih godina i novac ulagali u opremu a ne u isplatu silnih otpremnina i pojedinih visokih plata, mogli su lagano da emituju drugi Dnevnik prvog septembra. Znate onu staru – posle strujnog udara nema kajanja zbog  neulaganja u opremu…

Mi, poreski obveznici Crne Gore, svake godine dajemo milione eura RTCG koji služi za isplatu plata, masnih otpremnina i nagomilanih poreskih obaveza ovog preduzeća. Da u RTCG konačno treba da dođe do značajnih izmjena u načinu poslovanja kako bi zaista bio moderan servis svih građana, slažemo se svi.  Nama RTCG treba u formatu koji odslikava teško ekonomsko stanje u kome se nalazi naša država, sa nivoom troškova koji su prilagođeni ovom delikatnom trenutku.

Do sljedećeg udara groma u zdrav mozak, srdačno vas pozdravljamo 🙂