Monthly Archives :

August 2014

Logicka implozija obecanja

150 150 Milos2

Izgleda da je avgustovski odmor počeo i za crnogorske investitore. Drama u tri čina je zastrašujuća:
1. Epsko odlaganje izgradnje prve dionice autoputa čiji su troškovi izgradnje preko 800 miliona eura;
2. Odlaganje najveće investicije u Evropi, turistički kompleks Porto Novi, u čiju je izgradnju trebalo biti uloženo 500 miliona eura;
3. Povlačenje investitora iz Katara – razvoj turističkog kompleksa u Krtolama a u koji su planirali da investiraju 350 miliona eura.

Summa summarum, 800 miliona plus 500 miliona plus 350 miliona jednako je hiljadušeststotinapedesetmiliona eura ili za stopedeset miliona više od milijarde i po eura. Iskazano brojevima: 1.650.000.000 eura.

Kako ne bi bili dosadni sa našim zaključcima koji bi se graničili sa zdravim razumom, otvorili smo ovaj post samo za vas tako što smo za vas pripremili pitanja za diskusiju! Da vidite i vi šta znači kada treba da diskutujete o ozbiljnim temama!

Evo pitanja za diskusiju:
1. Što najavljena odustajanja i odlaganja krupnih investicionih projekata znači za državu čiji je godišnji budžet 1,2 milijarde eura?
2. Neki mjeseci imaju 30 a neki 31 dan. Koliko ih ima 28 dana?
3. Zbog čega se daju obećanja da će se realizovati ovolike investicije?
4. Sanjaš da si u mračnom tunelu, sa jedne strane dolazi voz, a sa druge zmaj. Što ćeš uraditi?
5. Koji su razlozi povlačenja krupnih investitora sa crnogorskog tržišta?
6. Avion se srušio na kanadsko-američkoj granici. Gdje će se sahraniti preživjeli putnici?
7. Da li postoji alternatvni plan za privlačenje investicija u ovolikom obimu?
8. Ako muž i žena imaju već četiri ćerke, kolika je vjerovatnoća da im se kao peto dijete rodi sin?
9. Da li napravljen scenario za popunjavanje buduće rupe u crnogorskom budžetu zbog pada prihoda od PDV koji će se dogoditi zbog izostanka ili odlaganja ovih investicija?
10. Imaš dvije olovke; jednu dobru i jednu jeftinu. Dobra olovka košta 1 euro više nego jeftina a obje si ih platio 1,10 eura. Koliko je koštala jeftina olovka?
11. Koliko preduzeća iz segmenta građevinske industrije očekuje angažman na ovim poslovima?
12. Ako se čovjeku odsiječe desna ruka, koliko mu prstiju ostane?
13. Da li se vodilo računa o tome da će banke revidirati svoje kreditne politike i prilagođavati ih novonastalim okolnostima?

I za kraj ovog krajnje neobičnog posta, pokušajte da pročitate sljedeći tekst: Three witches watch three Swatch watches. Which witch watches which Swatch watch?  Zatim pokušajte da razumijete ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja koji otvara renoviranu bistijernu u selu Kopilje, u čije je renoviranje uloženo par hiljada eura. “Za mene je to pobjeda rada nad neradom, dogovora nad podjelama, želje da se doprinese boljitku nad kritizerstvom.”. Što jes’, jes’!

Ah da, o čemu samo ono pisali danas? Odlaganje investicija u iznosu od 1,6 milijardi eura? Koga briga za to kad imamo crnogorske logičke zamjene teza, dok Boris i Severina pjevuše na kiši “Zar je važno ko je kriv”. Ako je to odgovor na većinu pitanja koja smo postavili, problem je mnogo dublji nego što smo mislili…

Kolektivno pranje mozga

150 150 Milos2

 

Temperaturnim kolebanjima je napokon došao kraj; prema najavama lokalnih vračara klime koji crpe pronoze sa Interneta, ovih dana nas čekaju konstantni monsuni tropske vreline. Stariji čitaoci će se sjetiti da je Nik Sloter, junak čuvene prosječno-dominantne serije iz devedesetih, sa lakoćom hendlovao tropsku vrelinu bez ikakvih pomagala. U poslednjih pedesetak godina korporativni dušebrižnici nam uredno pomažu da riješimo nametnute potrošačke dileme uz pomoć pomagala koje nam isti oni i stvaraju. Bilježimo takav slučaj u ovim danima žaropeka – sa malih ekrana zapljuskuje nas talas osvježenja u obliku Nivea stress protect dezodoransa, dok prosječna turistička sezona biva razapeta između surove realnosti i naručenih te-ve priloga.

Naime, Niveini marketing gurui samouvjereno tvrde: ako kupite bočicu Niveinog stress protect dezodoransa, uz blagi pritisak na pumpicu bočice vrhovima vašeg palca ili kažiprsta, nastaje magija – manje se znojite kada ste pod stresom. Ove tvrdnje su praćene snažnom tv kampanjom koja reklamira pomenuti dezodorans. Ništa sporno, reklo bi se. Zbog čega smo onda sumnjičavi prema časnim namjerama korporacije pod čijim plaštom se valja ovaj proizvod? Zbog čega koriste stres kao oružje da prodaju dezodorans?

Prvo malo logičkog razmontiranja ovog EPP-a. Vi čitate onako kako piše – na bočici dezodoransa zaista piše Nivea stress protect. Prva asocijacija je sljedeća: ovaj dezodorans vas štiti od stresa, zar ne?  To je ono što pamtite i vezujete za ovaj proizvod. U istoj reklami, naknadno se objašnjava koja je prava “vrijednost” ovog proizvoda – manje znojenje dok ste pod stresom. Priznaćete da je ovo u potpunoj suprotnosti sa prvom asocijacijom da vas dezodorans štiti od stresa.

Malo smo secirali scenario reklame dezodoransa za muškarce; evo i (ne)očekivanih zaključaka:

1. u toku 20 sekundi reklame, riječi “stres” i “stresan” se ponavljaju 5 puta;

2. u prve tri scene reklame, muškarci su iscrpljeni, umorni i nadasve – pogađate – pod stresom. Time se šalje podsvjesna poruka da je život težak ako se ne koristi Nivein stress protect;

3. U svakoj od pomenutih scena, muškarcima su košulje u dijelu pazuha znojave, jer naravno ne koriste Nivein stress protect dezodorans;

4. scene u kojoj je žena prisutna su pune vedrine; iako drži bebu, žena namjesta kosu jednostavim duvkanjem pramena kose. Za razliku od scena sa muškarcima, ovdje se šalje poruka da ova žena može sve jer koristi – Nivein stress protect dezodorans. Podrazumijeva se da ova žena na košulji nema fleka od znoja 🙂

Dakle, Nivea nema plemenite namjere; marketing odjeljenje (zlo)upotrebljava činjenicu da je vaš mozak jprogramiran u smislu donošenja one odluke koja mu je u stvari nametnuta. Vi u stvari nemate slobodu izbora; izbor vam je nametnut, a vi toga niste ni svjesni.

Pažljivo pakovanje podsvjesne poruke u naziv i atribute samog prozivoda a koja pažljivo spinuje benefit istog, predstavlja koncept kojem pribjegavaju svjetske korporacije prilikom pripremanja marketing strategije za promociju proizvoda. Dodaju li se tome brižljivo pripremljene reklame na kojima rade timovi psihologa i marketing stručnjaka, jasno je da korporacije stalno izmišljaju toplu vodu i prodaju je kao inovaciju. Na perfidan način, kreiraju nove proizvode koji su u suštini isti kao ostali proizvode iz njihove ponude, sa naglaskom na njihovu novu osobinu koja će navesti kupce da potroše dodatna sredstva a koji će u stvari zadovoljiti iste potrebe kao stari proizvodi.

Naučno utemeljenje u navedenim tvrdnjama je intenzivni razvoj neuromarketinga, novog polja u oblasti marketinga koji proučava ponašanje potrošača koristeći tehnologije kojom se mjere promjene u aktivnostima djelova mozga potrošača koji utiču na donošenje odluka o potrošnji. Te tehnologije objašnjavaju zašto potrošači prilikom kupovine donose odluke koje donose i koji dio mozga im “govori” da tako troše.

Nadamo se da ćete nakon čitanja ovog teksta nastaviti da koristite dezodoranse; valjda vas zaštite od stresa baš onako kako mislite da treba. Ili mislite kako mislite da treba, ko će ga znat’. Sigurni smo u jedno –  devedestih se nismo znojili zbog stresa; od tada nam kolektivno peru mozak.

Najveca monetarna zabluda

150 150 Milos2

 

Poslednjih nekoliko godina, sa akcentom na poslednje mjesece, gradom kruži rečenica: “Niko para nema”. Imajući poseban obzir prema mentalnom zdravlju nacije, zapitali smo se – zašto nema para? Odgovor je – prost ka’ pasulj.

Teorija i praksa

Vjerovatno najveća zabluda koja je vezana za banke je sljedeća:  samo centralne banke koje imaju emisionu funkciju kreiraju novac. Ako bi vam napisali da novac u najvećoj mjeri kreiraju komercijalne banke, da li bi nam vjerovali? Vrlo vjerovatno da ne bi; uostalom, ko smo mi da nam vjerujete za ovu tvrdnju. Zato smo u pomoć pozvali starog prijatelja – Centralnu banku Engleske. Da li ova banka posjeduje autoritet kome vjerujete? Da pojasnimo – Banka Engleske je Centralna banka Ujedinjenog Kraljevstva; osnovana je 1694. godine i njena misija je da promoviše javno dobro koje je od koristi na ljude. Nadamo se da ja ovo bilo dovoljno da se uvjerite da ono što ćemo sada napisati ima utemeljenje i potvrdu ovako ozbiljne insititucije.

Novac u širem značenju te riječi predstavlja mjeru ukupnog nivoa novca koji u jednoj ekonomiji imaju pravna i fizička lica. Novac se sastoji iz: bankarskih depozita koji čine 97% ukupnog novca i gotovine koja čini svega 3% ukupnog novca u opticaju. Iz depozita, banke kreditiraju državu, pravna i fizička lica.

Sad dolazi zanimljivi dio pravljenja para: kada banka odobri nekome kredit za kupovinu televizora, ona ne isplaćuje kredit u gotovini kllijentu, već prenosi sredstva na račun prodavca televizora. Prodavac televizora sada ima sredstva na računu (depozit) kod te iste banke koja iz tih sredstava može da kreditira nekoga ko hoće da kupi telefon! Na taj način, banka svakim odobravanjem kredita stvara novi novac (depozit) iz kojeg ponovo kreditira klijente! Vrlo elegantno i prosto, priznajte!

Na isti način, komercijalne banke mogu da smanje količinu novca u opticaju jednostavnim smanjivanjem nivoa odobrenih kredita. Na taj način direktno usporavaju ekonomiju jedne zemlje, obzirom da je jedan od ključnih pogona za jačanje ekonomije jedne zemlje upravo – novac.

Naravno, Centralne banke kao regulatori poslovanja banaka utiču na nivo ovako stvorenog novca kroz  monetarnu politiku, kojom se utiče na nivo kamatnih stopa. Ako su kamatne stope niže, veća je vjerovatnoća da će neko uzeti kredit i obratno. Banke kroz svoju kreditnu politiku takođe snažno utiču na nivo novca u opticaju – ako je kreditna politika restriktivna, manje će novca biti u opticaju što znači da će ekonomija zemlje slabiti; obratno, ako je kreditna politika liberalna, više će novca biti u opticaju i ekonomija zemlje će jačati.

Ako neko iz Vlade Crne Gore pročita ovaj tekst, zna što treba da uradi kako bi bilo više para u državi. Vrlo je prosto; ne kao pasulj, već kao – pravljenje para.