Monthly Archives :

March 2014

Gumeni apsurd Montenegra

150 150 Milos2

Danas je tridesetprvi mart; kraj prvog kvartala u godini, krajnji datum kada preduzeća predaju finansijske izvještaje Poreskoj Upravi. Na ovaj dan, prije tačno 10 godina Google je lansirao popularni Gmail servis, prvi web mail servis koji je nudio bespatni gigabajt skladištenja podataka. Za crnogorske prilike, ovo je datum od kojeg možete da vozite automobil sa ljetnjim gumama. Znate, to je regulisao onaj Zakon o bezbijednosti saobraćaja na putevima koji predviđa korišćenje zimskih guma u periodu od 15.11.2013 do 30.03.2014 godine.

Eto teme za podgrijana matematička kolebanja na temu biznisa ljetnjih i zimskih guma.

Prema poslednjim podacima, u Crnoj Gori je registrovano 197.826 vozila, što znači da svaki treći stanovnik Crne Gore posjeduje prevozno sredstvo. Kako su prema pomenutom Zakonu svi obavezni da imaju zimske gume, pitali smo se koliko novca ode iz naših džepova na poštovanje navedenog  Zakona i to samo u  segmentu guma.

Shodno Zakonu, dovoljno je da imate dvije zimske gume na pogonskim točkovima. Prosječna cijena dvije zimske gume u Crnoj Gori iznosi 100 eura. Množenjem 100 eura, koliko koštaju dvije zimske gume, i 200.000 vozila (zaokružili broj regustrovanih vozila radi lakše kalkulacije), ispada da su Crnogorci samo za usklađivanje sa Zakonom o bezbijednosti saobraćaja na putevima u segmenetu guma na pogonskim točkovima potrošili ravno 20.000.000 eura. Ništa sporno, treba da se poštuje Zakon, koliko god da košta usklađivanje.

U čemu je onda problem? Zašto smo nazvali ovaj tekst “Gumeni apsurd”? Možda zbog toga što se zimske gume koriste isključivo za područja na kojima je temperatura konstanto ispod ispod 7 stepeni Celzijusovih. Ako temperatura prelazi 7 stepeni, zimske gume se moraju zamijeniti, inače može doći do njihovog oštećenja; samim time, može doći do ozbiljnih posljedica po putnike.

Prema sajtu wunderground.com prosjecne temperature u Podgorici za period Novembar 2013. – Mart 2014. godine,  su bile sljedeće:

1. Novembar 13 stepeni;

2. Decembar 6 stepeni;

3. Januar 8 stepeni;

4. Februar 10 stepeni;

5. Mart 12 stepeni;

Izgorješe 20 miliona eura u plamen prosječno visokih temperatura. Čudno ovo vrijeme, zar ne?

Buducnost bankarskog sektora u Crnoj Gori

150 150 Milos2

Zašto su u Crnoj Gori kamate i provizije u bankama visoke? U ovom pitanju se krije odgovor o budućnosti bankarskog sektora u Crnog Gori. Mislite da je to hrabra tvrdnja? Pročitajte ovaj tekst pažljivo do kraja, pa nam napišite jesmo li pravilno postavili ovu tvrdnju.

Analiza jednog podatka

Prilikom analize bankarskog sektora najvažniji pokazatelj je cost-to-income. U prevodu, to je odnos operativnih troškova i neto prihoda. Standard kojem teže većina banaka je da ovaj pokazatelj svedu na nivo ispod 40%. U Crnoj Gori je taj pokazatelj 70%, što je ključni razlog visokih kamatnih stopa i provizija koje crnogorske banke nude na tržištu. Sa jedne strane, banke imaju prevelike operativne fiksne troškove – troškove zaposlenih, kao i opšte i administrativne troškove; sa druge strane, pojedine banke imaju skupe izvore sredstava koje zbog pooštrenih procedura kreditiranja ne mogu plasirati pravovremeno.

Operativni troškovi se sastoje iz troškova plata, opštih i administrativnih troškova. Na nivou bankarskog sistema, oni ukupno iznose 96 miliona eura, od čega 56,5 miliona eura predstavljaju troškove plata dok opšti i administrativni troškovi iznose 39,5 miliona eura.

Sa druge strane, neto prihodi predstavljaju razliku između ukupnih prihoda na osnovu kamata i provizija i troškova koji se vezuju za te prihode. Te troškove čine kamate koje banke plaćaju na depozite, kao i transakcioni troškovi koje banke imaju prilikom izvršavanja naloga klijenata. Neto prihodi banaka u Crnoj Gori iznose 138,1 miliona eura.

Kada podjelite 96 miliona eura operativnih troškova i 138,1 miliona eura neto prihoda, dobijate 70%, koliko iznosi cost-to-income pokazatelj.

 Kakvi se zaključci mogu izvesti iz ovog pokazatelja? Probaćemo da budemo konkretni:

1. prevelik je broj banaka na tržištu;

2. prevelik je broj zaposlenih u bankama;

3. previsoki su opšti i administrativni troškovi;

4. kamate na depozite će dalje snažno padati, dok će kamate na kredite blago padati.

Direktna posljedica ovakvog stanja na tržištu će biti ukrupnjavanje na bankarskom tržištu i značajno smanjenje broja zaposlenih u bankama, kako bi se povećala efikasnost , smanjili operativni troškovi i povećali neto prihodi. Tek tada će ovaj pokazatelj biti na nivou standarda od 40%.

Do tada, kamate i provizije koje banke naplaćuju neće osjetnije padati. Garantujemo.

Maglovito uzbudjenje budzetske vizuelizacije

150 150 Milos2

Današnji tekst počinjemo pitanjem: šta je to što ima sljedeće karakteristike: odlična ideja, sjajna vizuelna realizacija, dosadno perfektni podaci, iritantno nedostajuća suština?

Je li to ptica? Je li to avion?  Ne, to je – vizualizacija budžeta Crne Gore za 2014. godinu.

Početkom ove godine, ekipa iz Ministarstva finansija Crne Gore je napravila veb sajt na kome je prikazan budžet Crne Gore, vizelno skockan. Osnova funkcija sajta, kako su napisali je sljedeća: “da bi se građani mogli kvalitetno uključiti u proces konsultacija prilikom njegove izrade i usvajanja”. Stvarno su to napisali, vjerujte.

 Prikaz budzeta

Mi ćemo se u ovom tekstu nesvojstveno ozbiljno pozabaviti određenim podacima sa ovog sajta. Vjerujemo da ćete se, nakon čitanja ovog teksta, zaista uključiti u proces konsultacija.

Rashodi = socijala + kamate

Crna Gora troši nevjerovatnih 29% na bruto zarade i doprinose za zaposlene u državnih organima, dok transferi za socijalnu zaštitu iznose čak 37% rashoda budžeta. Dodamo li tome 8% koliko iznose transeri institucijama, pojednincima, NVO i javnom sektoru, ispada da Crna Gora na plate,  transfere, penzije i socijalna davanja izdvaja 995,7 mil EUR što iznosi čak 74% budžeta. Mjesta za razvojnu komponentu jednostavno – nema.

Na ime kamata, Crna Gora plaća čak 5,5% od ukupnog budžeta (73,5 mil EUR), sa daljom tendencijom rasta obzirom da će kamate u ovoj godini biti na rekordno niskom nivou, nakon čega se očekuje njihov rast.

Prihodi i (ne)namjerno zamagljivanje činjenica 

Kako smo gledali vizualizaciju prihoda, naše analitičke sposobnosti i periferni vid u kombinaciji sa šestim čulom su došli do izražaja.

Navedeno je da je u 2013. godini naplaćeno 73,3 miliona EUR poreza više od plana, što u prevedenom značenju govori da su prihodi od naplate poreza za 2013. godinu bili loše planirani ili podcijenjeni. Crvenom bojom se poentira da je naplaćeno 114,1 mil EUR više nego u 2012. godini, što dodatno govori da su prihodi od poreza loše planirani ili pocijenjeni.

Kako bi dodatno pojasnili situaciju oko poreza, ukazujemo na činjnicu da se na sajtu pokušava opravdati činjenica da je poreski dug za 10 godina narastao na 330 mil EUR. Dat je podatak da je za tih 10 godina naplaćeno 7,77 milijardi EUR poreza. Za građane neupućene u materiju, sasvim ubjedljiv argument da je poreska disciplina za proteklih 10 godina bila na zavidnom nivou. Kako onda objasniti činjenicu da je samo u 2013. godini naplaćeno već pomenutih 114,1 miliona EUR više nego u 2012. godini? To znači da su tek u 2013. godini iskorišćeni dodatni mehanizmi za naplatu poreza i ostalih prihoda! Ako pomnožimo cifru više naplaćenog poreza i ostalih prihoda u 2013. godini koja iznosi 114,1 milion EUR sa 10 godina, dobijamo 1,14 milijarde EUR nenaplaćenih poreza i ostalih prihoda za 10 godina, što je gotovo jednako godišnjem crnogorskom budžetu. 

Dalje se konstatuje da je poreski dug u 2013. godini smanjen za 25 miliona EUR. Zanimljiv bi bio podatak koliko je od tih 25 miliona stvarno i naplaćeno kroz likvidna sredstva, jer su kompanije imale zakonsku mogućnost da smanje poreski dug davanjem nekretnina u zamjenu sa smanjenje poreskog duga. Većina od navedenih 25 miliona EUR je upravo tako naplaćena.

Na samom kraju, naročito se ističe brojka od 0,6% a koja se odnosi na pretpostavku da bi deficit crnogorskog budžeta bio 0,6% ako se izuzme plaćanje garancija. Kako je u pitanju igra sa brojkama koje se (ne)vješto prikazuju, predlažemo da autori sajta predstave i podatak koliki bi bio suficit budžeta (višak prihoda u odnosu na rashode) da se recimo, nisu isplatile plate i penzije za 2013. godnu. Prema našim analizama, suficit bi u tom slučaju  iznosio oko 800 mil EUR ili 25% bruto društvenog proizvoda, što bi trebalo predstaviti javnosti kao znak uspješnog oporavka naše ekonomije. Ubili bi dvije muve jednim udarcem: smanjili bi državni dug za čak 800 miliona EUR dok bi zaposleni masovno davali otkaze u državnoj upravi, čime bi se smanjili izdaci za plate u godinama koje dolaze.

Za sam kraj, državni dug Crne Gore je 2007. godine iznosio je 26,8 % bruto društvenog proizvoda, dok je je 2013. godine iznosio 54,5%, što predstavlja rast od 100%. Jedini sličan skok je imala Vučićeva SNS na upravo završenim izborima u Srbiji.

Uštinite se, ne sanjate; Kiki Lesendrić još uvijek pjeva, masa ga horski prati i uzbuđeno vrišti uzdignutih ruka. A bisa nema pa – nema.

Kamatni obracun kod O.K. korala

150 150 Milos2

 

Marta 2014. godine objavljeno je da ukupan obim duga u svijetu iznosi preko 100 hiljada milijardi dolara (100.000.000.000.000 dolara).

Stotinu godina i par mjeseci ranije, tačnije januara 1914. godine, Henri Ford, osnivač kompanije Ford Motors, uradio je nešto nezamislivo za tadašnje prilike: istovremeno skraćujući radno vrijeme sa 9 na 8 sati, radnicima je povećao dnevnicu sa 2,34 na 5 dolara.

Kakve veze imaju ove dvije činjenice? Ama baš nikakve! Međutim, naizgled nepovezane slobodnoradikalske informacije su nam dale ideju da započnemo ni manje ni više nego – kamatašku revoluciju! Žvižduckanjem Šobićeve minijature, osjetismo potrebu da podijelimo sa vama teške martovske misli. Svjesni činjenice da nam ni Don Kihot neće pomoći zbog slabog maestrala, dozvolite da vam malo približimo našu ideju.

Reforma metodologije obračuna kamate

Analogno Koperniku, naša mala nenasilna revolucija će se zvati “Revolucija kamatnih sfera” –  šifrovani naziv tihe pandemije koju planiramo propagirati uz nesebičnu podršku gajbe Red Bull-a! Da, dobro zaključujete (iako niste imali nikakve argumente) – želimo da pokrenemo renomirane svjetske ekonomiste, čuvene revizore i prijatelje bankare da promijene, nij manje ni više nego – metod obračuna kamate. “Ovi su – ludi”, čitamo vaše misli. Kao prilog toj tvrdnji,  odlučili smo malo da razradimo ovaj suludi prijedlog.

Počnimo od prostih matematičkih obrazaca: znate da jedan mjesec ima 720 sati (30 dana pomnoženo sa 24 sata). Od tih 720 sati, čovjek koji je zaposlen provodi 176 sati na poslu (8 sati pomnoženo sa 22 radna dana, prosječno) ili 24,4% od ukupnog broja sati u mjesecu. Za potrebe matematike, zaokružićemo na 25% ili četvrtinu od ukupnog broja sati u toku jednog mjeseca. Dakle, četvrtinu našeg vremena provedemo radeći.

Po postojećim pravilima, kamata se obračunava tako što se na osnovicu kredita obračunava iznos mjesečne kamate koja je definisana ugovorom. Dakle, bez obzira na sve, kamata se obračunava na isti način (ne mislimo na visinu kamatne stope, već na metod obračuna). Ovo znači da je metod obračuna isti za fizička lica koja rade 8 sati dnevno i za pravna lica koja rade i do 16 sati dnevno, koja generišu dva puta veći prihod.

Prema postojećem metodu, banke upošljavaju kapital 24 sata dnevno (ka’ dragstor), a vi otplaćujete tako upošljeni kapital radeći svega 6 sati dnevno! Kad uzmete kredit, plaćate kamatu kao da radite svih 720 sata, jer je postojeći metod obračuna takav. I kad gulite krompir, popravljate veš mašinu, psujete fudbalere, vičete na okolinu, dižete tegove ili jednostavno ne radite ništa –  vi plaćate kamatu! Stambeni kredit otplaćujete 24 sata dnevno, a prosječno dnevno radite samo 6 sati! Kakva emotivna i finansijska neusklađenost.

Naš revolucionarni prijedlog metoda obračuna kamate je sljedeći: Obzirom da banke daju kredite isključivo licima koja su u radnom odnosu (ili koriste penzije na osnovu minulog rada), kamata na odobrene kredite treba da se obračunava samo za vrijeme koje ta lica provedu radeći. Dakle, plaćanje kamate treba vezati direktno za vrijeme koje radite, koje zaista doprinosi vraćanju kredita,  a ne za ukupno vrijeme, kao što je to sada slučaj!

U praksi, to znači sljedeće: ako vam je mjesečna kamata na kredit 100 EUR, po našem metodu obračuna kamate, treba da plaćate 25 EUR (naravno, pod uslovom da radite 8 sati; ako radite recimo 16 sati, platićete kamatu 50 EUR, ali ćete u tom slučaju zaraditi više).

Potpuno svjesni da pucamo u prazno, pomognite nam da dunemo u vjetrenjače autsajdera Sanča Panse; ko zna, možda Don Kihot shvati da je u zabuni i konačno napuni pluća helijumom.

A ako primijenimo ovakav obračun na 100 hiljada milijardi dolara duga sa početka teksta, manje ćemo plaćati kamate u iznosu od … Napravite računicu sami 🙂

Bankarski procenti i gradjanski aktivizam

150 150 Milos2

Drugi dio najavljene trilogije donosi kontinuum hitova iz osamdesetih; Lepa Brena, aka Fahreta Jakic, upakovala je ovu pjesmu po našem meraku! Kako je ova pjesma bila kandidovana za pjesmu Evrovizije ’83 godine, smatrajte ovaj tekst kao naš doprinos EU integracijama.

Šalu na (desnu) stranu; naše današnje autosugestivno pitanje je jako ozbiljno – zbog čega banke uvijek obračunavaju proviziju za odobravanje kredita tako što na odobreni iznos primjenjuju jednostavnu logičko-matematičku operaciju procenta. Pošto su oči ogledalo duše, a bez muke nema nauke,  pokušaćemo da vam približimo problematiku sljedećim primjerima.

U prvom primjeru, iznos kredita koju banka odobrava klijentu je 10.000 EUR, u drugom je iznos kredita 100.000 EUR. Oba klijenta su kreditno sposobna i za oba kredita je sredstvo obezbjeđenja hipoteka na nekretnini. Provizija na obradu kredita je 1% od iznosa kredita u oba slučaja. U prvom slučaju banka naplati 100 EUR od klijenta, dok u drugom slučaju banka naplati 1.000 EUR, na ime troškova obrade kreditnog zahtjeva.

Pitamo se, pitamo (hvala Olivere Mandiću što nas kreditiraš stihovima, bez provizija i kamata) – koji su razlozi zbog kojih banka primjenjuje procenat na iznos kredita koji odobrava?

Evo i nekih odgovora:

1. Količna papira i tonera koji se potroši je u oba slučaja – isti;

2. Broj ljudi koji se uključuje u odlučivanje je (komercijala, pravna služba, rizici) – isti;

3. Trošak softvera i hardvera koji se angažuje je u oba slučaja – isti;

4. Telekomunikacioni troškovi koji nastaju prilikom javljanja odluke klijentu su u oba slučaja – isti;

5. Troškovi struje, vode i komunalija prilikom odobravanja kredita su – isti;

6. Troškovi procjene nekretnine su veći kod kredita od 100.000 EUR, ali ih ne plaća banka već – klijent.

Čekajte, čekajte; ispade da je jedina razlika u ova dva primjera u iznosu kredita koji banka odobrava i proviziji koju klijent plaća? Razlika u navedenim primjerima je tričavih 900 EUR.

Podsjetimo, ranije smo obradili temu prihoda banaka. U tom tekstu smo naveli da su banke zaradile 42,2 mil EUR na ime raznih provizija za prvih 9 mjeseci 2013. godine.

Mi smatramo da bi trebalo definisati fiksnu proviziju za sve kredite koji se neće vezivati za visinu kredita, a koji će uključivati sve realne troškove banaka prilikom odobravanja kredita. S tim u vezi, daćemo vam jedan prijedlog kako da ovu praksu izmijenimo!

Vi nam pomognite da naš predlog zaživi na taj način što ćete sharovati ovaj tekst na svojim Facebook stranama. Ako dovoljan broj ljudi to uradi i ako dobijemo pozitivne povratne informacije od vas, sprovešćemo Facebook kampanju na ovu temu, kako bi uticali na donosioce odluka da donesu takva zakonska rješenja koja bi fiksirala iznos koji banke mogu naplatiti prilikom odobravanja kredita.

Kratko i slatko

150 150 Milos2

Vjerovali ili ne, Snežana Babić Sneki nam je poslužila kao inspiracija za današnji tekst u kome ćemo se kratko i slatko osvrnuti na provizije banaka za obradu kredita, kao i na njihov interes za plasman kratkoročnih kredita.

Svaka banka ima svoju poslovnu politiku koja se u nekim detaljima razlikuje od banke do banke. Ipak, u dijelu koji se odnosi na cjenovnu politiku, iznosi kamata i provizija su manje-više slične.

Provizija za obradu zajma je naknada koju plaćate banci prilikom odobrenja kredita. U zavisnosti od vrste kredita i njegove ročnosti, krece se od 0,4 do čak 2% na odobreni iznos. Većina banaka ima interes da plasira novac na kratke periode otplate zbog raznih faktora: sigurniji povraćaj, bolja kontrola naplate, pravovremena reakcija na eventualne probleme… I naravno, zbog zarade, ne zaboravite.

Da bi vam približili šta sve ovo u stvari znači i kakav uticaj ima na prihode banke, uzećemo dva primjera kredita koja se razlikuju samo u jednom – roku otplate.

Prvi primjer: uzmite kredit od 1.000 EUR sa rokom otplate od 12 mjeseci, pri cemu je provizija za obradu zajma 1%. Platicete 10 eura provizije za odobrenje kredita. Ako ovaj kredit uzimate svake godine a ukupno 5 godina, banci ćete platiti ukupno 50 eur provizija za odobrenje (5 godina pomnoženo sa 10 eura jednako je 50).

Drugi primjer: ako uzmete kredit od 1.000 eura sa rokom otplate od 5 godina, banci ćete platiti samo jednu proviziju od 10 eura za ukupan period od 5 godina. Ako se odlučite za ovaj model, onda ušteda koju pravite  za period od pet godina iznosi 40 eura.

Iz ovog razloga banke najvise vole da plasiraju novac na rok do 12 mjeseci, jer svake godine naplate proviziju za obradu zajma.

Kratko i  slatko. Hvala Sneki 🙂

Goodbye Cineplexx, vol II

150 150 Milos2


Pre scriptum: Dok slušamo ovu stvar, zaista nije jasno zašto ranije nismo nešto napisali na temu kokica. Vjerujete li da je ova  pjesma stara 45 godina?!

Facebook Grupa pod šifrovanim nazivom Goodbye Cineplexx je sa potpunim pravom započela kampanju ubjeđivanja lokalnog plebstva da ne kupuju karte u Cineplexx bioskopu jer su najskuplje u okruženju, o čemu su ranije pisali brojni mediji. Kao komplementaran čin neopodne solidarnosti, mi vas takođe pozivamo na bojkot Cineplexx proizvoda! Ali ne karata, već kupovine Cineplexx kokica i vode. Da, da, kokica i vode. Zbog čega? Pa zbog toga što su kokice i voda najveći izvori profita Cineplexxa. Pretpostavljamo da nam ne vjerujete, zato čitajte dalje.

Kao i sve velike multinacionalke, kompanija Cineplexx, koja je zadužena za pružanje usluga lake filmske zabave u lokalnom hramu pop-trash kulture (Delta city, da neko ne pomisli na blasfemiju), deklarativno vodi računa o zadovoljstvu svojih klijenata. Kako na autobusima u svrhu marketinga piše Coca cola, a znamo da je to ipak prevozno sredstvo a ne boca Coca Cole, tako znamo da te kompanije uopšte ne vode računa o klijentima, već o profitu. Zato smo riješili da u ovom tekstu vodimo računa o Cineplexxu taman koliko oni vode računa o posjetiocima bioskopa.

Kratka uvertira o kompleksnim istorijskim odnosima bioskopa i kokica

Prije nego počnemo raskrinkavanje, dok tražite papir i oštrite olovku koji su vam neophodni za obračun uticaja kokica i vode na poslovanje bioskopa, malo ćemo pisati o njihovim burnim odnosima u poslednjih 150 godina.

Vjerovatno niste znali da krajem 19. vijeka, u danima kada su bioskopi počeli da budu mjesta okupljanja ljudi, nije bilo moguće kupiti kokice iz više razloga. Najvažniji je bio taj što je ciljna grupa u bioskopima bila visoko platežna klijentela prefinjenog ukusa, kojoj su   vlasnici bioskopa pokušavali da dočaraju atmosferu pozorišta u bioskopu. Pored toga, veliki broj ljudi je bio nepismen; samim tim, nisu mogli da čitaju titlove koji su se prikazivali na velikom platnu. Zbog svega navedenog, cijena bioskopske karte je bila previsoka za njihov životni standard.

Tek kada su filmovi konačno opskrbljeni zvukom 1927. godine, naglo je počela da se širi baza novih posjetilaca bioskopa, pa je cijena ulaznica mogla bude snižena (za neekonomiste, ovo je tipični uticaj pojave koja se definiše kao ekonomija obima). U to doba, u SAD-u se dogodila ekonomska kriza, poznata kao Velika depresija. Kriza je uvela gledanje filmova u mainstream, istovremeno otvarajući vrata bioskopa kokicama, zbog čega su i karte i kokice bile cjenovno dostupne za veliki broj ljudi. Može se slobodno napisati da su kokice spasile bioskope od propadanja dok je trajala Velika depresija.

Sredinom četrdesetih godina prošlog vijeka polovina kokica koja se konzumirala u SAD su bile kokice koje su se konzumirale u bioskopima. Idila je trajala do šezdesetih godina, kada su ljudi  počeli masovno da kupuju naizgled običan proizvod – televizor. Upravno je televizor, ničim izazvan,  sasvim slučajno zamalo ubio kokice i bioskopsku industriju, jer su ljudi počeli da gledaju filmove kod kuće. A znate li koja je sprava spasila kokice od zlog televizora? Mala mikrotalasna peć! Ljudi su u mikrotalasnoj peći mogli da naprave kokice jednostavnim pritiskom na dugme u toplini doma svoga, neobavezno obučeni i ušuškani u udobne fotelje i trosjede.

Ok, dosta o istoriji i krivom srastanju, sad malo o bezobraznom Cineplexxu i njihovoj cjenovnoj politici.

Kada dođete u bioskop, jedina dilema koju imate je da li ćete uzeti veću ili najveću kesu kokica, zar ne? Cijene kokica u našem Cineplexxu su sljedeće: mala kesa košta 1 EUR, velika košta 1,40 EUR dok XL kesa košta 1,9 EUR. Da li ste ikad zapitali kolika je “nabavna” cijena jedne kese kokica? Ako vam napišemo da je marža koju Cineplexx pravi na kokicama vrtoglavih 1275% (slovima: hiljadudvijestotinesedamdesetpet posto), da li možete sami izračunati koliko njih košta da naprave jednu kesu? Samo podijelite ova dva broja 🙂

A sad, malo matematike da izračunamo koliko Cineplexx profitira od prodaje kokica i vode, a koliko od prodaje karata. Da bi bilo lakše razumljivo, moramo pojednostaviti model i uzeti u obzir sljedeće pretpostavke:

1. svako ko gleda film jede veliku kesu kokica koja košta 1,4 EUR;

2. svako ko jede kokice popije jednu flašu vode od 0,5 litara koja košta 1,1 EUR;

3. U modelu ne računamo plate i troškove zakupa, jer želimo da analiziramo kolika je razlika u cijeni (razlika između nabavne i prodajne cijene).

Spremni? Kalkulatore u ruke i idemo zajedno da računamo!

Krenimo redom – prema zvaničnim podacima sa sajta, u našem Cineplexxu postoji 6 sala koje ukupno primaju 1.103 posjetioca. Pretpostavimo da je proječna popunjenost svake projekcije 30%, to jest da svaku projekciju filma posmatra 367 posjetilaca. U prosjeku, dnevno se prikažu 4 projekcije, što znači da dnevno 1.468 ljudi vidi neki film. Može? Idemo dalje!

Ako 1.468 pomnožimo sa 1,4 EUR koliko koštaju velike kokice, dobijamo iznos od 2.055 EUR, što predstavlja dnevni prihod od prodaje kokica. Kako je marža na kokice nestvarnih 1.275%, cijena koštanja svih kokica iznosi 161 EUR. Ako oduzmemo 161 od 2.055, dobijamo da je čisti dnevni profit koji Cineplexx pravi od kokica 1.894 EUR. Godišnji profit od prodaje kokica u Cineplexxu iznosi nevjerovatnih 681.840 EUR, ako uzmemo da bioskop radi 360 dana godišnje. Bon appetit!

Pošto su ljudi koji jedu kokice žedni (vrlo vjerovatno zbog toga što su kokice slane), moramo izračunati koliko Cinelexx zarađuje od vode. Pola litra vode se prodaje za 1,1 EUR, dok istu nabavljaju za 0,3 EUR; znači da je razlika u cijeni 0,8 EUR. Ako 0,8 EUR pomnožimo sa 1.468 (koliko ljudi dnevno popije vodu) a zatim sa 360 (broj dana u godini), dobijamo da od vode Cineplexx godišnje profitira od čak 422.784 EUR. Cheers!

Poštovani čitaoče, sabrasmo li dobro da Cineplexx od kokica i vode napravi profit od 1.104.624 EUR za godinu dana ili nas oči varaju?

Kad smo već tu, ‘ajde da dodamo i matematiku karata. Uzmimo da je prosječna cijena karte 3,5 EUR; dnevno 1.468 ljudi kupi kartu. Ako pomnozimo ova dva broja, a zatim tako dobijeni broj pomnožimo sa 360, ispada da Cineplexx godišnje prihoduje 1.849.680 EUR od prodaje karata. Pošto je biznis model ove industrije takav da distrubuteri filmova uzimaju 80% prihoda od prodatih karata, Cineplexx-u pravi svega 369.936 EUR profita od prodaje karata (20% od 1.849.680, koliko iznosi ukupan prihod od prodaje karata).

Dakle, ukupan godišnji profit Cineplexxa  iznosi 1.474.560 EUR, od čega je 46% profit od prodaje kokica (681.840 EUR), 29% profit od prodaje vode (422.784 EUR) i 25% profit od prodaje karata (369.936 EUR).

Kao što Titanik nije potonuo zbog sante leda koja se vidjela, već zbog dijela sante leda koja se nije vidjela; kao što kockari ne srljaju zbog toga što su se kladili, već zbog toga što su se vadili, tako i Cineplexx neće propasti samo zbog cijene karata već zbog nedovoljne prodaje kokica i vode.

Zato Vas pozivamo da, ako se ipak odlučite da gledate film i odete u Cineplexx, ne kupujete ni kokice ni vodu. Valjda se menadžment Cineplexxa uozbilji i vrati cijene karata na normalu Na kraju, podsjetimo da cijena karte u pozorištu za gledanje predstave iznosi simboličnih 5 EUR. Nema kokica, ni vode; neće vam se desiti da vam likovi željni minuta pažnje prokomentarišu scenu iz filma kako bi “bačili foru” pred punom salom u mraku.

Post scriptum: slika koju upravo gledate je dokaz da u Cineplexxu kokice i vodu ne prodaju ljudi, već – kase. Ispade da su Crnogorci postavili prvog robota koji je komercijalizovan u Cineplexxu kao kasa. Patentrajte ovo ljudi prije nego dođu Japanci.

Srećan Osmi mart 🙂

Kokice

Biznis plan “Hickokovske obale Blejvoca”

Milos2

Jučerašnji dan nam je donio jutarnje sunce, prijepodnevni vjetar kao i popodnevnu kišu praćenu grmljavinom po deveti put ponovljenog javnog oglasa za prodaju 14.524.051 metara kvadratnih nepokretne i pokretne imovine kompanije Solana Bajo Sekulic u stečaju. Malo teško za čitanje, znamo. Broj 195 praćen sa šest nula, koji predstavlja prodajnu cijenu cjelokupne imovine, bio nam je inspiracija za današnji tekst. Ne zamjerite na našem lutanju kroz maglu riječi, malo nas je opila morska so. I Flamingosi.

Priroda i društvo

Ulcinjska solana se nalazi na krajnjem jugoistoku Crne Gore i zauzima 14.5 km2 slanih bazena, kanala i nasipa. Neposredna blizina mora, Bojane, Šaskog jezera, Velipoje u Albaniji i Skadarskog jezera, kao i vjetrovi koji se ovdje ukrštaju stvorili su ružu vjetrova u zaledju Ulcinja. Tu je 1934. godine napravljena solana  “Bajo Sekulic”, jedna od najvećih na Mediteranu.

Prostor Ulcinjske solane je najznačajnije mjesto za gniježđenje, zimovanje ili stanica za odmor prilikom jesenje ili proljećne seobe ptica u regionu. Do sada je registrovano 241 vrsta ptica ( od kojih je 138 rijetkih i zaštićenih u svijetu), što je oko 50% ukupnog broja vrsta ptica registrovanih u Evropi i predstavlja najznačajnije stanište za ptice na istočnoj obali Jadrana, zbog čega je Solana uvrštena u Medjunarodno značajno područje za ptice (IBA).

Proces proizvodnje soli

Sa proljeća iz dubine mora, osam kilometara od ulcinjske obale, morska voda se upumpava u kanale kojima se dovodi do solanskih bazena. Solana ima 44 bazena, širine 145 metara i dužine 98 metara. Talasanje vjetra sa površinom na kristalizacionim bazenima uzrokuje “padanje” soli iz zasićenih voda. Potrebno je tridesetak dana da se napune kanali, a zatim se naredna dva mjeseca morska voda kreće po bazenima solane. Taj put je dugačak 38 kilometara. Na tom putu voda se pročišćava i kad postigne potrebnu količinu slanosti pušta se na kristalizacione bazene gdje se talozi so. Sunce i vjetar odradjuju posao na kristalizacionim bazenima. Sakupljanje soli, tj. “branje” soli se vrsi na tradicionalan nacin, lopatama. Neophodna je vještina da se odvoji dio slane ploče koju berači utovaraju na pokretnu traku koja so transportuje do lijevka koji je sipa u vagone. Vagonima se so transportuje do hala gdje se lageruje, nakon  čega slijedi pakovanje proizvoda.

Solana “Bajo Sekulić” je od 2005. godine u programiranom stečaju, a odlukom Privrednog suda od početka 2011. preduzeće je u klasičnom stečaju. Nekada je zapošljavala 500 radnika, a danas ih ima 72. Masu.

Ne brinite, ne želimo da pokrećemo proizvodnju jer je proizvodnja taaako dosadna. Što su naše namjere iz dubine duše? Što želimo da ponudimo investitorima, a da nema niđe u svijet’?

Izgradnja turističkog kompleksa “Blejvoč”

Kako nam ne bi prebacivali da stalno grinjamo oko (ne)uspješnih projekata u Crnoj Gori, ovog puta smo riješili da intelektualno pomognemo svim zainteresovanim stranama oko rješenja ključnog problema razvoja crnogorskog turizma. Dakle, potpuno besplatno nudimo biznis plan za razvoj turizma koji bi Crnu Goru definisao kao najelitniju i najprofitabilniju turističku destinaciju na svijetu!!! Spremni ste za ideju koja Crnogorcima može promijeniti živote umjesto očekivanog crnog zlata? Evo sinopsisa biznis plana!

Ideja za biznis plan nam je sinula sasvim slučajno, pokušavajući da osmislimo korporatvni identitet projekta. Ptice, priroda, more, netaknuta priroda, profit. Misaona dijagonala je napravila konekciju između prošlosti i sadašnjosti: Hičkok je režirao čuveni film “Ptice” prije 50 godina, dok današnji vlasnici Solane žele da prodaju imovinu za izgradnju turističkih kompleksa. Eureka! Naša ideja je nešto sasvim svježe, radikalno, neviđeno u svijetu: predlažemo izgradnju  luksuznog eko resorta “Blejvoč” u kome bi ptice  gledale ljude! (Svaka sličnost sa beogradskim splavom je slučajna).

Luksuzni resort “Blejvoč” bi imao nula zvjezdica u kome bi ptice bile jedini gosti i gdje bi glavna atrakcija bila posmatranje nudista na Adi Bojani. Zamislite scenu kako pelikani, laste, gnjurci, čaplje, rode, labudovi, vrane, orlovi, sokoli, tetrijebi, galebovi, flamingosi, ševe, slavuji i ostala ekipa kroz dvogled ili u letu gledaju golaće, lagano ispijajući koktele, grickajući kanape od lososa. Divlja ljepota; niđe betona, svuda trava.

Ekonomski rezon resorta je dugoročno održiv, jer bi sve ptice svijeta (pričamo o desetina milijardi primjeraka ove životinjske vrste) dobile direktivu od Majke Prirode da makar jednom u toku godine dođu u ovaj čudesni resort, kako bi se divile nudistima i prirodnoj ljepoti Crne Gore. Svaka ptica će potrošiti makar jedan euro u Blejvoču, što će imati strahovit uticaj na crnogorski bruto društveni proizvod, a najviše na jačanje konkurentnosti domaće privrede. Na meniju bi se našla hrana iz Zete, sokovi iz Spuža, puževi iz Berana, pršut sa Cetinje, voda iz Kolašina…Sve za ‘tice i  sve u cilju jačanja domaće poljoprivrede. Govorimo o desetinama milijardi eura priliva iz inostranstva ljudiiii!

Dalje, tačno nula eura bi se uložilo u infrastrukturu jer je poznato da ptice ne vole konfor. U marketing ne bi ulagali ni centa jer je Crna Gora već izreklamirana kao elitna turistička destinacija od strane investitora u projekte Porto Montenegro, Luštica development, Azmont investments, Boka Group! Promoter Blejvoča bi bio niko drugi do Larry Bird, čuveni američki košarkaš sa kojim smo već potpisali predugovor o rentiranju osmijeha za sopstvene potrebe. Naravno, proglasili bi No fly zonu iznad rizorta, kako ptice ne bi udarale u avione i obratno. Na sve smo mislili, vjerujte nam.

Što se muzike tiče, ptice bi zabavljali ko drugi nego Flamingosi (ako ste slučajno konstatovali kako je loš izbor naslovne numere, sad vam je jasno zbog čega smo nalijepili ovaj blasfemični hitić loše kopije još lošijeg Lošinog Plavog orkestra) .

Za kraj, šlag na torti: patentiranjem ovog koncepta, postali bi vlasnici poslovne ideje, što znači da bi za masnu lovu mogli prodavati  koncept širom svijeta u vidu franšize.

Dragi čitaoci, ukoliko ste zainteresovani za investiranje u ovaj projekat, kontaktirajte nas urgentno kako bi  naš pakleni plan kupovine dijela raja u potpunosti uspio. Nemojte poslije da vam nismo rekli.

F(i)enomen drzavnog zaduzivanja

150 150 Milos2

Dobili smo zadatak jednog od naših Facebook pratilaca da objasnimo f(i)enomen državnih zapisa. U kratkom postu smo se potrudili da objasnimo ovaj f(i)enomen.

Prije par dana, objavljen je podatak da se Crna Gora zadužila za 42,4 miliona EUR sa rokom dospijeća od 182 dana, po stopi prinosa (čitaj: kamatnoj stopi) od 1,85%. Interesantno je da je prošle godina stopa prinosa na drzavne zapise bila mnogo viša i iznosila je maksimalno 3,81%.

Što ovo znači, pitate se? Evo odgovora:

1. Banke imaju viška likvidnih sredstava

2. Nema dovoljno kvalitetnih projekata koje banke žele da podrže

3. Država je kratkoročno siguran klijent zbog toga što u kratkom roku ne može doći do drastičnog pogoršanja državnog rejtinga

4. Niska stopa prinosa govori da je Ministarstvo finansija u kratkom roku nema problema sa finansiranjem tekuće potrošnje

5. Kada se država ovako zadužuje, na rapolaganju je manje sredstava za privredu i stanovništvo

6. Prosječna kamatna stopa po kojoj se zadužuje privreda i stanovništvo iznosi 8,68%, dok se država zadužuje petostruko niže za svega 1,85%. Ovo znači da postoji ogroman prostor za snižavanje kamatnih stopa za privredu i stanovništvo.

Zanimljiv je podatak da će u ponedjeljak, 03.03.2014 godine (za dva dana), biti emitovano 10.000 drzavnih obveznica u visini od 100 miliona EUR, sa ukupnim rokom dospijeca 03.03.2018 godine, pri cemu se glavnica i kamata isplacuju polugodisnje, dok kamatna stopa iznosi 5% godisnje. Kao sto mozete zakljuciti, dugorocno zaduzivanje je znacajno skuplje od kratkorocnog. U praksi, ovo znači manje sredstava za privredu i stanovništvo ukoliko se banke koje posluju na našem tržištu odluče  za kupovinu državnih obveznica.

Dakle, kako približiti f(i)enomen drzavnih zapisa za neupućene u jednoj rečenici? Nije lak zadatak, ali da probamo: U vremenima krize i viška likvidnih sredstava, banke više vole da jefitnije kreditiraju  državu nego privredu i stanovništvo, što rade kroz državne zapise, ostavljajući privredi  i satnovništvu manji potencijal za zaduživanje.