Monthly Archives :

January 2014

Kolašinska skupa antimaketa ski centra u prirodnoj velicini

150 150 Milos2

Stvarno, šta je antimaketa i kako ona može biti u prirodnoj veličini? Po definiciji, maketa je plastični model izveden u smanjenoj proporciji prema originalu. Antimaketa je sve navedeno ali nema nikakve veze sa originalom. Pa kako to da je Ski centar Kolašin 1450 zapravo skupa antimaketa skijališta? Da probamo da objasnimo činjenicama, jer za ovakve tvrdnje zaista nema mjesta improvizacijama!

Pošto se činjenice najlakše dokazuju uporednim pregledom podataka, u narednim stavkama ćemo uporediti Ski centar Kolašin i Ski centar Val d Isere.

1. Cijena šestodnevnog ski pasa u Kolašinu iznosi 86 EUR, u Val d Isere-u 203 EUR;

2. Cijena ski pasa podijeljena sa brojem kilometara staza iznosi 2,86 EUR u Kolašinu, dok je u Val d Isere-u 0,67 EUR;

3. Kolašin ima 30 kilometara staza, dok Val d Isere ima 300 kilometara staza;

4. Kolašin ima 10 staza, Val d Isere ima 154 staze (20 zelenih, 67 plavih, 41 crvene i 26 crne);

5. Kolašin ima 5 žica (jedan šestosjed, jedan dvosjed, dvije “tanjirače” i jedan bebi ski lift), Val d Isere ima 79 (tanjirače, dvosjedi, četvorosjedi, šestosjedi, gondole, kabine, voz);

6. U Val d Isere-u ima 900 topova za vještački snijeg, dok za Kolašin nema podataka;

7. Prevoz do ski centra u Kolašinu nije besplatan; u Val d Isere-u je besplatan;

8. Propratni sadržaji u Kolašinu su: Kafane, kladionice, jedan luksuzni hotel, VOLI prodavnica;

9. Propratni sadržaji u Val d Isere-u su:Dva glečera, dva ski parka, karting, wellness zone, nebrojeno puno hotela, radnji, kafeterija, klizalište, paraglajding, razgledanje okoline helikopterom, vožnja po ledu, šetnje, hiking, sanke koji vuku psi haskiji, biatlon, penjanje po stijenama, posebni programi za djecu, sankanje…

Cijene hrane i pića koje skijaši plaćaju u ski centru Kolašin 1450 su za oko 30% jefitnije nego u ski centru Val d Isere. Smještaj se u Val d Isere-u može naći za 20 eura po osobi dnevno, koliko približno iznosi i smještaj u Kolašinu.

Eto dragi nači pratioci, nadamo se da smo vam makar malo približili naš zaključak sa početka teksta. Uz svo dužno poštovanje prema domaćem ski centru, ipak su cijene koje naplaćuju za ono što pružaju – prevelike i neutemeljene.

Za kraj, malo citata sa sajta Ski centra Kolašin 1450: “U ponudi Kolašin 1450 Ski Resorta su mnogobrojne skijaške staze održavane po najvišim standardima, savremeni ski-liftovi, žičare sa kojih se prostire pogled na veličanstvene padine Bjelasice, etno-brvnare, kafei i restorani gde se uživa u gurmanlucima crnogorske kuhinje”; “Zimska sezona počinje rano i traje dugo, skijaške padine se održavaju po najvišim standardima. Najsavremeniji ski-liftovi, i odlično pripremljene staze zadovoljiće prohtjeve i najiskusnijih skijaša”.

No comment.

p.s. Nadamo se da razumijete da nismo dežurni kritičari koji pišu samo da bi pisali; naša zapažanja su potkrijepljena činjenicama i podložna su svakom ispitivanju.

 

 

Dugorocni ekonomski nokdaun stranih direktnih investicija

150 150 Milos2

U post tranzicijskom vremenu, kombinacija riječi koje suvereno vladaju vokabularom ovdašnjih političara jesu strane direktne investicije (u daljem tekstu: SDI). Svi se kunu u SDI; bez njih, nema razvoja Crne Gore, nema kreiranja novih radnih mjesta, nema perspektive … Da li je baš tako? Danas, pišemo malo o tome šta su SDI i kakav uticaj one imaju na ekonomiju Crne Gore. Možda ćemo biti dosadni sa malo više teorije, ali takav pristup današnja tema zahtijeva. 

Što su zapravo SDI? One predstavljaju oblik ulaganja kod kojeg strani ulagač obezbjeđuje pravo svojine, kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja dugoročnog ekonomskog interesa, najčešće profita. Strana direktna ulaganja mogu se ostvariti u različitim oblicima i realizovati na različite načine kroz:

1. osnivanje novog preduzeća (greenfield investicije) u potpunom vlasništvu stranaca ili kroz zajednička ulaganja (joint venture);

2. preuzimanje postojećih preduzeca u drugoj državi putem kupovine ili dokapitalizacije;

3. fuzija – spajanje kompanija;

4. kombinaciju greenfield investicije i akvizicije ; investiranje u obliku koncesija.

Po podacima iz Biltena Centralne banke Crne Gore neto priliv (razlika između priliva i odliva) SDI u Crnoj Gori za period od Januara do Novembra 2013. godine iznosio je 268,4 miliona eura, što je čak za 36,6% manje u poredjenju sa istim periodom prethodne godine. Ovoliki pad SDI je u direktnoj vezi sa dodatnim zaduženjem države, jer je značajna stavka prihodovne strane budžeta upravo priliv po osnovu SDI i propratnih efekata koe one pružaju.

Najčešće rabljeni tip SDI crnogorskih zvaničnika su greenfield investicije. Da vam pomognemo – u bukvalnom prevodu sa engleskog jezika, to znači “investiciono zeleno polje”, dok u ekonomskoj teoriji one označavaju investiranje u novi proizvodni pogon na ino tržistu, koji je u potpunom ili djelimičnom vlasništvu stranaca. One su obično vezane za industriju, ali u praksi je situacija malo drugačija. SDI su se, pod pritiskom povraćaja na investiciju, proširile na mnoge druge oblasti, uključujuci i sektor usluga. Greenfield investicije su najpoželjniji vid ulaganja jer donose velik rast privrednih aktivnosti i nova radna mjesta.

Crnogorska zaljubljenost u SDI

Prethodnih 20 i kusur godina, u Crnoj Gori se najveći broj “investicija” dogodio kroz privatizaciju i kupovinu nekretnina, pri čemu su se u dva odsto slučajeva zaista dogodile prave investicije, najčešće u hotelsku infrastrukturu. Dakle, u Crnoj Gori su se SDI dogodile u najprostijoj formi: zadovoljenje kratkoročnih interesa “investitora”. Izvlačenje profita iz Crne Gore, iskorišćavanje crnogorskih prirodnih resursa i smanjenje broja zaposlenih Crnogoraca uz program “optimizacije ljudskih resursa” su glavne karatkeristike crnogorskih SDI. Takve SDI nisu direktno dovele do povećanja BDP-a, kao što nisu dovele do povećanja efikasnosti naše ekonomije. Iz tog razloga, ovakve SDI treba posmatrati kao usputne faktora razvoja ekonomije. Da ne bude zabune, SDI jesu korisne, ali ne u tolikoj mjeri u kojoj nam se predstavljaju.

Polako dolazimo do poente današnjeg teksta: jedan od ključnih problema crnogorske ekonomije je baziranje njenog razvoja isključivo na stranim direktnim investicijama. Umjesto ovakvog pristupa, potrebno je ulagati dodatne napore na jačanju domaće proizvodnje koje će dovesti do povećanja izvoza; potrebno je specijalističko obrazovanje i upošljavanje naših ljudi na vodećim položajima u kompanijama, kao i  jačanje konkurentnosti crnogorskih proizvoda i usluga kroz investicije uz državnu podršku. U paklenoj kombinaciji sa liberalizacijom uvoza, gdje je jako teško zaštiti domaću proizvodnju i podići njenu konkurentnost, dosadašnje vođenje ekonomske politike na duži rok je neodrživo; za nekoliko godina, država neće moći više da se zadužuje i servisira osnovne potrebe društva.

Crna Gora je u ekonomskom nokdaunu; grogi smo, sudija nam odbrojava a trener kaže da treba nastaviti sa borbom. Samo da publika ne uskoči u ring i ne uzme stvari u svoje ruke.

Indirektni EU harakiri

150 150 Milos2

Kao sto je većini pučanstva vjerovatno nepoznato, naši prijatelji ministri finansija zemalja članica EU su konačno priznali da je monetarni sistem Evropske unije od samog starta bio pogrešno koncipiran. Naravno, nakon dvije decenije slavodobitnog poslovanja, oni to nisu smjeli nazvati pravim imenom, već su rekli da intenzivno rade na otklanjanju uočenih nedostataka sistema; anyway, you get the point.

Kako su medijski spin doktori u naletu monetarne napaljenosti konstatovali, rješenja koja EU usvaja će “dovesti do implementaranja najboljih praksi nadgledanja poslovanja banaka u vremenu koje nas očekuje, a koje je puno izazova”. Ili tako nešto, forma je blago nejasna.

Čitali smo sa dužnom pažnjom što su nasi prijatelji radili prethodne dvije godine; evo kratkog opisa rješenja koja će biti usvojena:

1. Evropska Centralna Banka (ECB) će postati jedinstveni regulator koji ce nadgledati 85% bankarskog sistema u EU. ECB ce moći da “natjera” banke da pravovremeno podignu nivo kapitala koji im nedostaje, kako bi mogli finansirati svoje klijente;

2.U slučaji propasti neke banke, počev od januara 2016. godine, najveći teret gubitka će podnositi akcionari banke, kao i njeni kreditori. Ako to ne bude dovoljno za spas banke, regulator ce neodstajuća sredstva obezbijediti od strane bankarskog sektora. Podvlači se da banke neće biti spasavane novcem poreskih obveznika (čitajte dalje, pa ćete vidjeti da uljepšavaju istinu);

3. Svi depoziti ispod 100.000 EUR će biti osigurani ;

4. Od posebnih poreza na bankarske transakcije, u narednih 10 godina planira se obezbjeđivanje 50 milijardi EUR koji ce biti iskorišćen od strane ECB za spasavanje banaka;

5. Ovim rješenjima, pravi se svojevrsni štit od budućih kriza bankarskog sistema.

Vremenski okviri za implementaciju gore pomenutih rješenja:

1. Maj 2014. – datum odobrenja regulative;

2. Novembar 2014. – ECB ce odraditi reviziju kvaliteta aktive (čitaj: poslovanja) 128 banaka koje posluju u 18 evropskih zemalja, na osnovu čega ce se odraditi stresno testiranje svih navedenih banaka.

Lijepo sve ovo zvuči, gotovo idealno. Na žalost briselskih i londonskih sivih eminencija, mi smo tu da pokvarimo zabavu i objasnimo građanima koji žive od plate što u praksi znače ove moćne rečenice 🙂

Gospodin Vuk Stefanović Karadžić nas je učio da pišemo kao sto govorimo i čitamo kao sto je napisano. Čika Vuče, životno iskustvo nas je naučilo da malo čituckamo između redova. Dodamo li tome skromno poznavanje ekonomske materije, tu i tamo logike kao i ogromne doze zdravorazumskog adrenalina, zaključili smo da navedena rješenja nisu baš onako dobra kako nam se predstavljaju (a mozda i jesu, nego ne gledamo stvari sa pozicije visoke politike).

Krenimo sa logikom. Izgleda da su liberalno-kapitalističko-ekonomski maheri i politički pravednici na zajedničkim briselskim večernjim sesijama konačno shvatili da neće moći zicerski dobijati izbore ako budu prebacivali na građane sve gubitke koje pravi bankarski sektor. Ipak su to socijalno odgovorne vođe, sindikalni lideri su za njih mala đeca; brinu o svakom građaninu, iz ruke im piju vodu. Vjerovatno zato im je sinula genijalna ideja: mi ćemo i dalje gubitke banaka nadoknađivati od građana! Samo nećemo to da radimo očigledno kao do sad, već ćemo to da nazovemo drugim imenom! Eureka, problem riješen! Kako ćemo to da uradimo?, zapitali su preplašeni političari u ljudskom obliku koje zovemo ministrima finansija bankarsku ekipu? Lako, repliciraše bez treptanja bankari: Upregnućemo svu propagandnu mašineriju da ubijedimo građane da više ne plaćaju gubitke bankarskog sektora. Jednostavno rečeno (što je najprihvatljivije za široke narodne mase uskih finansijskih shvatanja): nema više socijalizacije gubitaka, već ce svako plaćati za svoje greške! Zvuči zaista sjajno, moderno, tako evropski; italijanski erotično!

“Listen to me very carefully, I shall say this only once”: među nama, ovo je mehanizam koji su smislili: Evropska Centralna Banka ce uvesti poreze na bankarske transakcije koje ce, pogađate, naplaćivati od banaka. A onda će banke, sasvim slučajno, u naletu profitne inspiracije, da se sjete da taj dodatni porez prebace na, pogađate, građane kroz uvećanje raznih bankarskih troškova (kamate, naknade, provizije). Na taj način će opet ti isti građani da finansiraju, pogađate već, gubitke tih istih banaka, koje nagleda, pogađate, ta ista Evropska Centralna Banka. Pa kome onda dolazi faktura za plaćanje gubitaka? Imate pravo da pogađate samo jednom! U pravu ste; faktura dolazi građanima, samo u drugačijoj formi 🙂 Rekoše li ono da nema socijalizacije gubitaka?

A najvažnije pitanje ostaje: Ko će dobijati izbore? Isti oni koji su smislili ovaj mehanizam.  Pogađate ko su. Nije šija, no je vrat(g) 🙂

p.s. nemojte širiti dalje, mozda nekome ovaj tekst dodje kao šlag na briselskoj torti…

Skromni omaz Super deki

150 150 Milos2

Dvadesetčetvrtog januara ove godine se navršava dvadeset godina od kada je tadašnji guverner Narodne banke Jugoslavije Dragoslav Avramović odobrio novi dinar. Od tog dana, jedan dinar je vrijedio isto onoliko koliko i jedna njemačka marka. Dvije godine prije uspostavljanja novog dinara, cijene su se mijenjale iz sata u sat, pa je rast cijena iznosio dva odsto na sat. Primjera radi, u toku 1993. godine, cijena kilograma krompira je porasla sa četiri na osam milijardi dinara.

U ekonomiji se ovakav način rješavanja monetarnih problema naziva monetarnom šok terapijom.

Program koji je deda Avram sa svojim saradnicima napisao zvanično se zvao “Program monetarne rekonstrukcije i strategije ekonomskog oporavka”. Najvažniji elementi programa su bili:

1. potpuno obustavljanje emisije novca;

2. uvođenje novog dinara uz istovremeno zadržavanje (do njegovog postepenog nestajanja iz  opticaja);

3. insistiranje na postepenom smanjenju finansiranja deficita budžeta iz emisije;

4. fiksiranje deviznog kursa;

5. obezbjeđenje interne konvertibilnosti dinara;

6. visok stepen liberalizacije cijena roba i faktora proizvodnje.

Deda Avrame, hvala što si u tim ludim vremenima smogao snage da uspostaviš koliko-toliko normalno funkcionisanje ekonomije. Zahvaljujući tebi, tadašnji polupismeni ljudi koje smo nazivali dilerima su polako počeli da nestaju sa ulica. Njihovo čuveno škrbavo šaputanje “DVZ, DVZ” se preselilo u istoriju.

Eskobarova strateška greška

150 150 Milos2

Jutro bez nje teško može da počne; na nju pomislite bar 10 puta u toku dana. Konzumirate je svakodnevno, bez trunke kajanja šta će vam partner na to reći. Ona tako dobro miriše, ima dobar šmek; uvjek je tu za vas, potrebno vam je svega  par minuta da je “zbarite”. Prija vašim usnama i nepcu.

Njeno Veličanstvo, kafa. Dojč, kratki espresso, s’ mlijekom ili bez mlijeka, makijato. Omiljeni izgovor za bijeg sa posla i malo razgovora bez prisustva Velikog brata socijalnih mreža.

Ime “kafa”, “kava”, “kahva” potječe od arapskog “qahwah”, što znači “napitak od biljke”. Kao za većinu stvari koje postoje od pamtizemana, za otkriće kafe zaslužne su – životinje. Tačnije, koze. Naime, nekada davno, u pauzi puštanja muzike u obližnjoj kafani kada nije bilo struje, mlađani je arapski pastir primijetio da se nekoliko njegovih koza brsteći grm sa crvenim bobicama čudno ponaša: bile su pune energije, skakale su u vis i počele su da plešu uz ritam njegove muzike (unplugged). Čak su i pućile usne (za svaki slučaj, ako neko u međuvremenu izmisli pametni telefon). Žurka je mogla da počne! Nadamo se da vam je sad jasno kad za nekoga kažu da je “party animal”. Ko zna, možda su koze počele prve da piju i Red Bull koji je sponzorisao Feliksa Baumgartnera skakača sa marice svemira. Zar nije nepravda da je pas Lajka bila prva životinja u svemiru? Koze su moralne pobjednice svemirske trke nehumanih ljudi!

Šalu na stranu, naučno objašnjenje uticaja kafe na ponašanje je sljedeće: kafa u sebi sadrži kofein; on stimuliše neurotransmiter acetil-holin koji podstiče rad nervnih ćelija i istovremeno ometa rad drugog neurotransmitera, adenozina, koji koči nervne ćelije. Uf.

Kafekonomija

Kafa je poslije sirove nafte najtraženija berzanska roba. Godišnje se u svijetu popije “svega” 500 milijardi šoljica kafe. 90% proizvodnje kafe dolazi iz zemalja u razvoju (Brazil, Vijetnam, Kolumbija). Kolumbija? Hm,hm; kako niko Eskobaru ne šapnu kolike su marže na kafu, pa da nju valja umjesto… brašna. Najveća potrošnja kafe je u industrijski razvijenim zemljama. Interesantno je i to da kafa raste u crvenim bobicama; boja zrna kafe je zelena, ali joj proces prženja daje braon boju, po kojoj je znamo i meljemo.

Biznis trgovine kafom je vrijedan 20 milijardi dolara na godišnjem nivou. Arabica i Robusta čine preko 90% kafe koja se proizvodi u svijetu. Kafa je berzanska roba – dok su cijene kafe Robusta kafe manje vise stabilne, cijene Arabice su nestabilne. Tako, u februaru 2011. godine na njemackoj berzi, za jednu uncu (0,45 kilograma) kolumbijske Arabica kafe placano je 3,0188 americkih dolara, dok je u decemru 2013. godine unca iste kafe iznosila 1,2592 dolara, sto je  2,4 puta manje!

Pazite sad – cijena jedne kafe u svim lokalima u kojima pijete kafu je nepromijenjena godinama i iznosi oko 1 EUR (osim na aerodromu, ali o tome na samom kraju teksta). Ako primijenimo gore pomenutu analogiju između cijene kafe na berzi i one koje pijete u kafiću, znači da bi sad trebalo da pijete kafu koja ne bi smjela da košta više od 40 eurskih centi! Naravno, razlika u cijeni ne ide vlasnicima lokala, već raznim posrednicima u ovom biznisu.

Kako kafa putuje dok ne dođe do Vas? Evo biznis lanca :

1. Proizvođaci se muče na poljima i proizvode kafu (čitaj – opučaju se od posla po cijeli dan);

2. Posrednici kupuju od proizvodjaca i izvoze kafu (čitaj – banke ima omogućavaju jeftin novac i lagano uzimaju nekoliko desetina procenata od posla);

3. Uvoznici kafe su najčešće velike pržionice kafe koje kafu pripremaju za krajnjeg potrošača (čitaj – satiru se od para kroz ogromne marže);

4. Tek tada dolazi Vašeg Visočanstva Potrošača (čitaj – misliš da si dobro prošao pri kupovini kafe na “akcijama”).

Najveću maržu u ovom lancu imaju pržionice kafe. Kupuju jefitne inpute, prže kafu i lijepo je pakuju i reklamiraju! Marže se mjere stotina procenata. Opet, vraćamo se na priču o marketingu i prodaji, kao i nepravednoj podjeli profita iz ovog biznisa. Pisali smo o Dormeu i KAP-u, pročitajte.

Krajni korisnici

Kao što im i samo ime govori, kafići su mjesta u kojima se pije – kafa! Italija je prvu kafanu dobila 1645. godine, London 1652., Beč 1683. godine. Crna Gora je vjerovatno jedina država slovenskog govornog područja u kojoj možete naručiti dojč kafu (ako neko zna etimologiju ove kovanice, molimo da nam se javite u inbox; pomogli bi izbjegavanju mnogih žučnih rasprava i tako podigli nivo mira u svijetu).

Kao šlag na kafi sa šlagom, dužni smo vam priuštiti još jednu matematiku: koliko vlasnika kafića košta jedna kafa? Elem, naveli smo da prodajna cijena jedne šoljice kafe košta 1 EUR (manje-više, to je prosjek u gradu). A kolika je nabavna cijena jedna šoljice kafe? Uzeli smo primjer popularne i dobre stare Lavazza blue kafe. Kilogram ove kafe kosta 18 EUR. Od jednog kilograma može se napraviti 150 kafa (prosječna šolja espresso kafe u sebi sadrži 7 grama kafe). Podijelimo ova dva broja i dobijamo da jedna kafa košta 0,12 EUR. Marža koju vlasnici kafića prave na kafi iznosi nevjerovatnih 833%!

Možda vam je sada jasno zašto svi ‘oće da otvore kafanu? U nedostatku poslovnih ideja, dobra je i marža od 833%, znamo.

Aerodromska bistro farsa

Kako smo i obećali u Facebook najavi, za kraj ćemo potrošiti par riječi o bezobrazluku u podgočkoj aerodromskoj birtiji. Firma koja upravlja ovim bistroom je Almeco iz Kotora, čiji je osnivač EIA Eurasia services sa Kipra, dok je izvršni direktor izvjesna Natalia Azhieva. Kafa sa mlijekom košta dva eura i dvadeset centi, voda dva eura, sokovi 3,30 eura i tako dalje u beskraj marži. Izgleda da izvjesna Natalia neizvjesno zna posa’.

Marketing eksperti iz Almeca znaju da se bezobrazluk bezobrazulkom izbija, pa su u cijenu uključili i self-service, na čemu smo im neizmjerno zahvalni. Fali samo još da nam uz kafu daju i flajer sa natpisom “Pokreni se” i postadoše socijalno odgovorni; možda dobiju državno priznanje. Kako smo svi uzbuđeni prije leta zbog skorog turbulentnog uzdizanja u nebeske visine, računali su da možemo i ostati imuni na ovu prizemnu ekonomsku astronomiju. No pasaran!

Marža na šoljicu kafe u ovoj aluminijumskoj krčmici iznosi čak 1.833%. Za te pare, pored najbolje kafe koja se može popiti, očekujemo makar prljavi ples pilota i dvije zgodne stjuardese koji se završava – eksiranjem kafe prije polijetanja. S’ nogu.

Ajde Natalia from Cyprus, možeš nam ti to završit’. Off shore, naravno.

Mala skola velikih ekonomskih pojmova: Nejednaka raspodjela bogatstva i Paretovo pravilo

150 150 Milos2

“Neravnoteža između bogatih i siromašnih je najstarija i najveća smrtonosna bolest svih republika”, Plutarch, 46-120 AD.

Kako bi napravili pravilan uvod u danasnju pricu o nejednakoj raspodjeli bogastva, danasnje lamentiranje pocecemo analizom informacije koja se prije nekoliko sedmica pojavila u domacoj stampi. Naime, objavljen je tekst o neovlascenih finansijskim odlivima iz zemalja u razvoju sa posebnim osvrtom na Crnu Goru, a koji je pripremila medjunarodna Fondacija Global Financial Integrity (veoma je vazno podvuci da se ne radi o nezakonitim, vec o neovlascenim finansijskim odlivima). U samom tekstu, vrlo sturo su navedene razmjere ovakvih transakcija na svjetskom nivou., vec su se fokusirali na Crnu Goru i podatke o njoj. Posto je Crna Gora mala za nase velike kalkulatore, u narednom tekstu cemo se baviti ciframa na svjetskom nivou.

Procjena je da je samo u 2011. godini iznos neovlascenih finansijskih odliva iz zemalja u razvoju iznosio 946,7 milijardi dolara (2,6 milijardi dolara dnevno ili 107 miliona dolara na sat ili 1,8 miliona dolara u minuti ili oko 30.000 dolara u sekundi), dok je ukupan odliv u periodu izmedju 2002. 2011 godine iznosio nevjerovatnih (i nedosanjanih) 5,9 hiljada milijardi dolara. Prevrcete ocima dok pokusavate da zamislite koliko je to nula, sigurni smo. Nesreca u nesreci je ta sto je tempo rasta neovlascenih finansijskih transakcija bio ogromnih 10% na godisnjem nivou, sto ce biti trend i u narednom periodu.

Pitate se kakve to veze ima sa danasnjom temom o nejednakoj raspodjeli bogatstva? U izvjestaju se kaze da 10 zemalja koje imaju najvise neovlascenih finansijskih transakcija ucestvuju sa cak 72% od ukupnog iznosa ovih transakcija.

U ekonomiji ovu pojavu nazivamo Paretovim pravilom ili Pravilo 80/20; pravilo je nazvano po italijanskom ekonomisti Vilfredu Paretu, koji je u istraživanju iz 1906. godine o raspodjeli nacionalnog bogatsva otkrio, da u Italiji oko 20% porodica posjeduju oko 80% kapitala.

Vilfredo je definisao pravilo prije 100 i kusur godina. Pitali smo se kakvo je stanje u danasnje doba? Citajte sad dobro: ako je vjerovati zvanicnim podacima Vlade SAD, to nije obecana zemlja; prije krize, 2007. godine, 1% američke populacije imalo je u vlasništvu 34,6% ukupnog americkog bogatstva, dok su sljedecih 19% imali 50,5% americkog bogatstva. Prostim sabiranjem dolazimo do cinjenice da je 20% najbogatijih Amerikanaca imalo 85% ukupnog americnog bogatstva, dok je 80% Amerikanaca posjedovalo svega 15% ukupnog americnog bogatstva! Takodje, u periodu izmedju 2002. do 2007. godine, prihod 1% najbogatijih Amerikanaca je rastao 10 puta brze nego prihod ostalih 90%.

Postaje jos bolje, pazite sad: Nakon krize iz 2008. godine, udio ukupnog bogatstva u vlasništvu u prvih 1 % stanovništva porastao je sa 34,6% na 37,1 %, a da je bogatstvo prvih 20% Amerikanaca u stvari porastao je sa 85% na 87,7%.

Koga je kriza pogodila a ko je uvecao bogatstvo?

Afrikanizacija Crne Gore, KAP po KAP

150 150 Milos2

Broj 13 u Periodnom sistemu elemenata. Potiče od latinske riječi alumen, što znači gorka so. Čini 8,1% Zemljine kore. Može se reciklirati do smaka svijeta. Nekada je bio skoro dva puta skuplji od zlata. Omiljeni crnogorski metal, Aluminijum (nije zlato, ne, ne).

U susret najavljenoj objavi najpovoljnijeg ponuđača za imovinu KAP-a koja je sprovedena kroz stečani postupak, pokušacemo da u nekoliko rečenica objasnimo suštinu načina funkcionisanja poslovnog modela KAP-a. Da prejudiciramo – rezultat ovakvog poslovnog modela je poznat svima. Stečaj.

Toga 12. Februara 1969. godine u tadašnjem Titogradu bilo je svečano – položen je kamen temeljac za izgradnju Kombinata aluminijuma Titograd. U tim veselim trenucima, dok su zvanice aplaudirajući ispijale konjak Zvečevo i pušile Lovćen, niko nije sumnjao da će ova fabrika za nekoliko decenija postati mitsko utočište gubitaka crnogorske ekonomije.

AL(Hemija): Kako bi pravilno razumijeli cijelu priču oko KAP-a, demistifikovali smo proces proizvodnje i  opisali ga u sedam koraka:

1. Kopa se boksit u Rudnicima boksita;

2. U KAP-u se boksit pere i melje;

3. Preradom boksita se dobija aluminijum oksid;

4. Aluminijum oksid se pretvara u aluminujum uz pomoc struje i anode (ugljenika);

5. Struja se pusta izmedju negativne i pozitivne anode (ugljenika);

6. Anoda reaguje sa kiseonikom u alumijum oksidu i formira karbon dioksid;

7. Rezultat navedenog procesa je sirovi alumijum.

Surova matematika: Cijena jedne tone ovako dobijenog aluminijuma na 09.01.2014 godine iznosi 1757,49 dolara ili 1,75 dolara za kilogram ili 1,28 EUR. Po toj cijeni aluminijuma, KAP nije profitabilan zbog visokih troškova električne energije. Zato valjda Vlada daje subvencije za struju. I otpušta hiljade radnika.

Za potrebe kratke analize profitabilnosti KAP-a uzecemo sljedeći primjer: 100 grama alumijumske folije košta 2 EUR, sto znaci da jedan kilogram folije kosta 20 EUR. Ako podijelimo cijenu prerađenog aluminujuma sa cijenom jednog kilograma sirovog aluminijuma, dobijamo da je prerađeni aluminijum 15,6 puta skuplji od sirovog. U procentima, to iznosi 1.562%! Treba li komentarisati kakvi bi bili prihodi da KAP ima svoje prerađivačke kapacitete pri proizvodnji 100.000 tona aluminijuma? Izgleda da treba: pri proizvodnji 100.000 tona sirovog aluminijuma, prihod iznosi 128 miliona EUR; pri preradi 100.000 tona aluminijuma, prihod iznosi 2 MILIJARDE EUR. Razlika iznosi tričavih 1,8 MILIJARDI eura, što iznosi preko 50% crnogorskog bruto društvenog proizvoda. Za godinu dana prerade aluminijuma mogli bi da finansiramo izgradnju cijelog auto puta. Za 10 godina, cifra koju bi Crna Gora mogla da zaradi iznosi 20 milijardi EUR-a. Zbog čega se odričemo ovih prihoda, pitanje je svih pitanja.

Rezime: Način na koji se eksploatišu prirodna bogatstva Crne Gore možemo slobodno nazvati afrikanizacijom (nadamo se da se naši afrički prijatelji neće ljutiti zbog poređenja). Jeftini prirodni resursi, niski troškovi radne snage, državna subvencija u cijeni struje, izdavanje drzavnih garancija za peglanje gubitaka, garantovana prodaja svjetskom trgovcu berzanskom robom. U kladioničarskom žargonu ovo se zove “iz 1 u 1”; kvota iznosi 1,05.

Sve dok KAP ne počne sa preradom aluminijuma, praviće sirove gubitke na uštrb poreskih obveznika. Takav KAP nije i ne može biti u funkciji razvoja sveukupnog crnogorske ekonomije. Matematika je jasna i neumoljiva; postoji 2 milijarde razloga za razvoj prerađivačke industrije.

Cetiri neobicna nacina da zaradite novac

150 150 Milos2

Januar je tradicionalno najteži mjesec za “premošćavanje” finansijske situacije iz nekoliko razloga. Praznici, prekomjerena potrošnja svega i svačega (čitaj: hrane i pića), kao i pozitivno raspoloženje utiče da prvih 10 dana januara prođe u svemirskoj atmosferi. Ipak, kada se topla atmosfera sa početka januara prenese u finansijski prohladnu drugu polovinu ovog mjeseca, počinje nefer borba sa računima, u narodu poznata kao “Bitka za kraj mjeseca”, koja traje dok ne “legne” plata. Naravno, ako bude redovna i ne bude umanjenja, jer je gazda tako rekao. A gazdina se ne poriče, of course.

Kako se mi bavimo nekonvencionalnim tumačenjem ekonomske svakodnevnice, u narednim redovima ćemo vam opisati neke nekonvencionalne načine zarađivanja novca.

1. Prodaja krvne plazme: Plazma je najveća komponenta ljudske krvi. To je tečnost koja uglavnom sadrži vodu, ali je ispunjena enzimima, antitijelima i drugim proteinima. Plazma se koristi u kreiranju terapije koja pomaže ljudima sa poremećajima zgrušavanja krvi i autoimune bolesti. Mogućnost doniranja je otprilike jednom mjesečno. Isplata po donaciji iznosi od 20$ do 50$.

2. 70 dana ležanja u krevetu: O da, i to postoji! Naime, NASA će platiti da budete u krevetu 70 dana, 24 sata dnevno, kako bi uočili promjene kroz koje prolazi beztežinsko stanje tijela jednog astronauta, prilikom svemirskog leta. Ukoliko Vam ovo zvuči kao isuviše lak zadatak, imajte na umu da selekciona komisija traži učesnike koji posjeduju fizičke i psihičke osobine pravog astronauta. Roni Cromwell, Viši naučnik za proučavanje u NASA-i, za magazin Forbes je izjavio: ‘’Želimo da budemo sigurni da su ljudi, koje smo odabrali, mentalno spremni da provedu 70 dana u krevetu. Nije svako podoban za to. Ne može svaka osoba izdržati toliko dugo vremena u krevetu.’’ Isplata za ovu vrstu eksperimenta iznosi 18.000$. Mislimo da Roni nije upoznao crnogorce, koji imaju dokazan talenat za izlažavanje.

3. Prijavljivanje za kliničko ispitivanje: Učesnici moraju biti “zamorče” novog medicinskog projekta, pa se na njima trebaju ispitati brojni novi medikamenti (na primjer, ljekovi protiv visokog krvnog pritiska) ili da budu dio posmatranja ovog istraživanja (studija koja bilježi efekte koje razliciti načini života imaju na naše zdravlje). Što je rizik veći, to je suma koju dobijate veća, pri čemu je visina nagrada takođe određena i količinom vremena koje je potrebno da bi se eksperiment doveo do kraja.

4. Učestvovanje u pshiloškim studijama: Ova vrsta eksperimenta je generalno mnogo manje rizična u odnosu na prethodni i vremenski manje traje, pri čemu obuhvata ispitivanje ponašanja i funkcije mozga u određenim situacijama. Brojni istraživački univerziteti imaju slobodnu online bazu prijavljivanja kandidata, tako da se ljudi mogu veoma lako i jednostavno prijaviti za učestvovanje u ovoj vrsti studije. Takodje, u zavisnosti od vremena koje zahtijeva eksperiment, kao i aktivnosti koju obuhvata, zavisi i količina novca koja se isplacuje kandidatima. Tako, na primjer, gledajući filmove možete zaraditi 10$, za tri sesije 30-minutnog učenja dobicete 45$, a ukoliko dopustite jednočasovno skeniranje Vaseg mozga, zaradicete 50$.

Eto, dragi naši čitaoci, imate dodatne ideje kako da zaradite novac. Mi glasamo za četvrti način, gledanje filmova za 10 $ i nije tako loša ideja 🙂

Slucaj Sjeverne Koreje

150 150 Milos2

Teorija demokratije u radničkoj praksi pod neposrednom kontrolom diktatora

Duhovna i kulturološka veličina SFRJ nikad nije bila dobro prihvaćena od strane Istoka i Zapada; istoku smo bili šmekerski moderno zapadni, dok smo zapadu bili istinski istočni. Nalazeći se u dilemi između Istoka i Zapada u trenutku kada su se i Istok i Zapad previše približili Jugoslaviji, Drug Stari je uradio ono sto smo sami mi od njega mogli očekivati – pošao je na Sjever; tačnije u Sjevernu Koreju.

Demokratska Narodna Republika Sjeverna Koreja i dan danas prkosi svakoj logici ostatka svijeta koji je okružuje. Vječni predsjednik je Kim Il-sung, dok je trenutni lider Kim Jong-un, sin Kim Jong-Ila. Inače, kim je poznati začin koji ima blagotvorno dejstvo na apetit i varenje. U stara vremena kim se široko upotrebljavao kao karminativni liker i preporučivao se kod dispresije i kod simptoma koji prate histeriju. A stanovnici Sjeverne Koreje uopšte nisu histerični. Zbog Kima, 100%.

Vječnog predsjednika, Kim Il-sunga su zvali Dragi Vođa, Vrhovni Komandant, Naš Otac, General; neki su mu pak tepali Generalisimo.

Njegov nasljednik, Kim Jong-il ima zanimljivu biografiju: rođen je ispod, ni manje ni više, dvostruke duge u trenutku kada se rađala nova zvijezda na nebu. Naučio je da hoda kada je imao 3 nedjelje. Napisao je preko 1.500 knjiga, povukao se iz aktivnog igranja golfa jer od njega niko nije mogao bolje da igra. Ima mogucnost da upravlja vremenskim prilikama putem svoje volje. Krasno.

Sin Kim Jong-il, Kim Jong-un koji je trenutni Vođa, ima oko 30 godina; valjda krije godine.  Karijerista, na tatu.

U Sjevernoj Koreji živi 24,5 miliona ljudi. Bruto društveni proizvod (BDP) iznosi od 40 milijardi dolara, dok je državni dug 20 milijardi dolara (50% od BDP, manje nego Crna Gora). Porez se ne plaća od 1974. godine. Državni budžet iznosi 3,2 milijardi dolara. Prosjek godina – 33.

Korejanci sa sjevera su “napredni” – više ljudi koristi mobilnu (1,7 miliona) nego fiksnu (1,2 miliona) telefoniju. Znate li ko je većinski vlasnik jedine kompanije koja je bavi pružanjem usluga mobilne telefonije? Egipatski Orascom Telekom, čija ćerka kompanija gradi turistički kompleks u Crnoj Gori, Luštica bay. Ko bi rekao da su Crna Gora i Sjeverna Koreja investicione bliznakinje Orascoma? Pored ulaganja u mobilnu telefoniju, Orascom je uložio još 200 miliona dolara u završetak Ryugyong Hotela u Pjongjangu, po misljenu arhitekata jedne od najružnijih zgrada na svijetu. Nadimak hotela: Hotel of doom, sto u prevodu znači Hotel Propasti. Kakva reklama za crnogorski projekat!

U Sjevernoj Koreji obrazovanje je besplatno, kao i medicinska njega. Država pravi kuće za radnike; hrana za radnike je gotovo besplatna. 98% ljudi ima pristup vodi. Avioni slijecu na 82 aerodroma.

Glavne industrije Sjeverne Koreje su: vojna, mašinska, energetika i rudarstvo, hemijska i tekstilna industrija. Glavni izvoz: minerali, metalurški proizvodi, poljoprivreda. Rudno bogatstvo rijetkih metala se procjenjuje na 6 hiljada milijardi dolara, po analizi čuvenog Bloomberga iz 2012. godine.

Glavni trgovinski partneri Sjeverne Koreje su:

1. Kina, sa 67% izvoza i 61% uvoza;

2. Južna Koreja sa 20% izvoza i 20% uvoza;

3. Indija, sa izvozom od 3,6%.

Iako su u stalnoj diplomatskoj i ratnoj tenziji, razmjena izmedju Sjeverne i Južne Koreje je bila 1,7 milijardi dolara u 2011. godini.

Malo lakih informacija: dozvoljeno je ukupno 28 vrsta frizura. Neudate žene mogu imati samo kratku kosu, dok udate mogu da je puste da poraste. Vecinu saobraćajnica regulišu lijepe žene, obzirom na činjenicu da semafori ne rade kako se struja ne bi trošila.

Ako želite da investirate u Sjevernu Koreju, to možete uraditi preko International Korean Business Center (IKBC) koji će vam pomoći da pronađete mogućnosti za investicije u Sjevernu Koreju.

Pa ako imate viška novca, možda vas dočekaju kao Tita. Pjesme znaju.

Neoliberalni bunt protiv komuniste Pape

150 150 Milos2

Prije nekoliko nedjelja, u tekstu u kojem smo pokusali da uporedimo Apple i Crnu Gore (http://finomen.me/case-study-crna-gora-protiv-jabbuke-apple-klasicni-disbalans-trendova-neoliberalne-ekonomije-sta-papa-i-ceac-kazu-o-tome/), citirali smo Papu Franja: “Baš kao što zapovijed “Ne ubij” postavlja jasno ograničenje s namjerom da se sačuva vrijednost ljudskog života, danas moramo reći “Ne” ekonomskom isključivanju i nejednakosti. Takva ekonomija ubija“.

Vjerovatno procitavsi nas tekst a nemajuci petlju da nam se direktno obrati, americki milijarder Kenneth Langone je preko svojih spin doktora i medijskih medicinskih sestara nagovijestio da ce on i njegovi drugari milijarderi mozda odustati od donacija koje redovno daju Katolickoj crkvi. Ide se cak dotle da Papu Franja proglasavaju – komunistom. “Ljudi moji, pa je li to moguce” je vec iskoristio Mirza Delic 1983. godine kada je jugoslovenski fudbaler, Cetinjanin Ljubomir Radanovic postigao treci pogodak Bugarskoj na Poljudu i tako odveo SFRJ na EP koje je odrzavno sljedece godine u Francuskoj.

Inace, tip koji je zaprijetio Papi Franji je poznat po tome sto kad daje donacije, zauzvrat trazi da se insititucije kojima je donirao novac brendiraju njegovim imenom. Prethodni Papa, Benedikt XVI, odlikovao ga je Vitezom Svetog Gregorija. Mora da se uzelio novih, povrsinski vecih ordenja i titula; egoizam je najbolji prijatelj sujete. Kako bi elokventno zvucalo da Vatikan zovemo VatiKenneth! Pa da na sred Trga Svetog Petra otvore Mc Donalds drive-through pod sloganom: “Krompirici samo za vjerujuce – brza vjera”, sa sve blazenim pogledom Kennetha Langona.

Duboko potreseni religioznim mukama cika Kenija (odlucili smo da mu tepamo), u ovim blagim danima nismo mogli da odolimo a da ne obratimo malcice paznju na poreski tretman donacija. Kratko i jasno: shodno Medjunarodnim racunovodstvenim standardima, donacije se mogu koristiti za smanjenje poreske osnovice i na taj nacin davaocu donacije mogu da umanje porez koji placa drzavi! Pravila su prilicno jednostavna: kada donirate novac ili nekretnine, duzni ste voditi preciznu evidenciju o tome i dobiti pisanu potvrdu od primaoca donacije da ste donirali. To je to, as simple as that.

Nadamo se da ce elegantni i skromni Papa Franjo u svom stilu odgovoriti na cika Kenijeve prijetnje; kako je i rekao neposredno nakon sto je izabran za Papu: “Kako bih volio siromasnu crkvu za siromasne”. Za cika Kenija tu jednostavno nema mjesta.